Ovog četvrtka u programu Nove TV bit će prikazana 700. epizoda poznate i dugovječne emisije »Provjereno.« Cijenjeni istraživački magazin ušao je 17. sezonu emitiranja, a u proteklih više od desetljeća i pol novinari »Provjerenog« ukazivali su na probleme domaće javnosti.

Uoči jubilarne sedamstote emisije razgovarali smo s urednikom »Provjerenog« Matom Barišićem, koji u redakciji »Provjerenog« radi od njezinih samih početaka.

Želja uvijek ista

»Provjereno« se priprema sedamstoti put u minulih 17 sezona poteći programom Nove TV. Što vam kao novinaru i uredniku znači ta brojka? U timu »Provjerenog« ste od njegovih početaka, stoga kako opisujete svoje protekle provjerene godine službe?

– Da, ovo je 700. četvrtak koji ću dočekati u ovoj redakciji. U tih 700 emisija, »Provjereno« je obradilo gotovo 3.000 tema. Golem je to broj ljudi, sudbina, priča koje smo ispričali, ali i golem broj pravilnika i zakona koje smo mijenjali ili na njih utjecali, kuća koje smo pomogli sagraditi, akcija koje smo pokrenuli, nepravdi na koje smo ukazali. Sedamnaest godina je stvarno dobar komad vremena. Kad se sjetim početaka i sada, mnogo se toga izmijenilo. Mi smo se promijenili – odrastali smo, razvijali se, učili, napredovali. No, ono što je ostalo i dalje jest želja da ono što radimo bude najbolje što možemo i da se i dalje borimo za pravdu.

Kako gledate na svoj doprinos i na vaše uloge koje ste činili u »Provjerenom«? Je li taj osjećaj kao u Cesarićevoj pjesmi »Taj san u slapu da bi mogao sjati, i moja kaplja pomaže ga tkati«?

– Teško je i nezahvalno previše govoriti o osobnom doprinosu. Nije to nikakva lažna skromnost, već uvjerenje da »Provjereno« nikada nije bilo nečije osobno, privatno ili autorsko djelo pojedinca. »Provjereno« je, od 2007. kad je krenulo u eter, neumorno gradila skupina ljudi. Ta se skupina mijenjala s godinama, ali rad svih nas zajedno čini ono što »Provjereno« jest danas. Ono što mogu reći jest da sam ponosan što sam toliki niz godina dijelom ove emisije koja uistinu mijenja društvo nabolje.

Odgovorno i profesionalno

Koliko se teme koje danas obrađujete razlikuju od onih koje ste radili u bližoj ili daljoj prošlosti? Kako su se domaće boljke i problemi mijenjali kroz to razdoblje?

– Sve ove godine nastojali smo raditi odgovorno, profesionalno, u interesu javnosti. Obraditi teme koje su bitne, neovisno radi li se o kriminalu, politici, socijalnim ili fenomenološkim temama. Svašta smo proživjeli u ovih 17 godina. Neke su se stvari promijenile nabolje, neke su ostale iste. Ali čini mi se, unatoč tome što smo i dalje zemlja golemih lista čekanja, zemlja s problemom korupcije, kriminala, ksenofobije… Da smo ipak i društvo u kojem ipak prevladava osobna savjest, odgovornost, solidarnost. Nebrojeno puta smo svjedočili jedinstvu građana i njihovoj nesebičnoj želji da pomognu drugima. Vjerujem da ipak idemo k boljem.

Što ste naučili o sebi, struci, javnosti, Hrvatskoj i svemu ostalom za rada u redakciji »Provjerenog«?

– Ja sam u »Provjereno« zakoračio s nepunih 27 godina. Sada, s 43 mogu reći da su me godine provedene u ovoj redakciji formirale i kao novinara i kao čovjeka. Tijekom ovih godina sam na privatnom planu osnovao obitelj, dobio djecu. Na poslovnom – radio i radim s nekim od najboljih ljudi koje hrvatsko novinarstvo trenutačno ima. Što sam naučio o struci, javnosti, Hrvatskoj? Da posla i dalje imamo. Da imamo problema s obavljanjem svog posla, tužbama, prijetnjama. Nekim novim zakonskim regulativama koje kao da nastoje onemogućiti posao novinara. Ali i da je uz sve što sam ovdje naučio i iskustvo koje sam stekao – lakše podnijeti i s time se nositi. Svaki dan je novi izazov.

Foto: Nova TV

Prednosti promjene

Koliko su se vaša poslovna svakodnevica i koraci koje poduzimate tijekom razrade određene teme mijenjali tijekom godina? Je li se promjenom konzumacije medija promijenio i vaš pristup istraživačkom novinarstvu ili način obrade teme?

– Istraživačko novinarstvo je zapravo u srži uvijek isto. Promijenila se tehnologija i mogućnosti. Odgovornost, temeljitost, istinitost, provjerene informacije – i dalje su osnova ovog posla. Kada pogledam u ovih 17 godina, neke su teme vječne. Mijenjali su se samo akteri. Da se konzumacija medija promijenila, to je činjenica. Za razliku od prije 17 godina, kada je naša publika bila ona pred televizorima, danas svjedočimo nevjerojatnom broju ljudi koji nas prati na društvenim mrežama jer znaju da i tamo mogu dobiti od nas ono što trebaju. Informaciju. Obradu teme na drukčiji, širi način. Više od 400 tisuća pratitelja samo na Facebooku, ali još važnije – njihove reakcije i interakcija s nama, definitivno su velika prednost ove promjene. Naša dostupnost i prihvaćenost je i veća nego prije.

Stručno ste osposobljeni na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Koliko se razlikuju novinarska teorija i praksa? Koliko vam u poslu pomaže ono što su vas tamo naučili, a koliko vam pomaže stečeno iskustvo? Koliko je za vrstu novinarstva kojom se bavite potrebna i ova druga, »ulična škola«?

– Praksa i teorija su nebo i zemlja. Teorija je bitna. Tu su temelji nekog općeg znanja, nešto što te ne čini novinarom već obrazovanim čovjekom. Praksa je ta koja tog studenta kuje u novinara. Moje studiranje je doduše davno završilo. Koliko god mi u tim godinama činilo teret, zahvalan sam na svakom prolasku i padu na ispitu. Sve to te ojača. Sve je to bio korak prema onom što sad radim. »Ulica«, kako kažete, jest bila i ostala ono što te izgradi. I taj terenski rad koji sam radio 17 godina mi sada kao uredniku najviše nedostaje.

Promjene nabolje

Kakav karakter mora imati čovjek novinar koji se hvata u koštac s time? Kolebate li se ikada tijekom poslovnih izazova ili idete glavom kroz zid?

– Svaki čovjek koji radi odgovorno i savjesno svoj posao, mora dati 100 posto od sebe. Biti i ostati profesionalac, etičan. Tako je i u novinarstvu. Osim što je naš posao vidljiviji, podložniji je pozitivnoj i negativnoj kritici. Ponekad uvredama, prijetnjama, tužbama kako sam već i rekao, ali i pohvalama. Ovaj posao ne možeš raditi dugo ako ga ne voliš i ako se ne znaš nositi sa svim što on nosi. Od emocija, frustracija, ponekad straha, ali i ponosa i sreće kada se ispriča priča koja nešto promijeni. Istraživački magazin je forma koju volim. Jer ona ima sve što mene kao novinara čini sretnim.

I za kraj, što od emisije »Provjereno« možemo očekivati u svim nadolazećim emisijama?

– Očekujte da ćemo kao novinari dati sve od sebe da priče koje snimamo i pričamo, budu one koje će educirati, informirati, poticati sve nas na promjene. One nabolje, naravno!