Započeo je tjedan 69. Izbora za pjesmu Eurovizije.

Dvjema polufinalnim večerima i subotnjom završnicom kulminirat će još jedan Eurosong. Svi sastojci su spremni – dvorana, produkcija, publika i izvođači.

Svoj recept za uspjeh ima i naša delegacija, a predstavnik Marko Bošnjak nastupa u sutrašnjem polufinalu.

Ispeci pa reci – za prolazak u finale; ispeci pa reci – za otrovnu tortu!

Foto: Privatna arhiva

Ovo se stvarno događa

Nakon što je u veljači pjesmom »Poison Cake« slavio na Dori, za Bošnjaka su uslijedili tjedni u kojima je svoj nastup morao prilagoditi eurovizijskoj pozornici. Marko i hrvatska delegacija trenutačno su u Baselu odakle su nam se javili sa svježim impresijama. Uoči švicarskog nastupa, s Markom Bošnjakom razgovaramo o aktualnostima vezanima uz njegov skorašnji nastup.

Za početak, kakvi su vam bili prvi dojmovi po slijetanju u Švicarsku? Kakav je hotel, grad i živi li Basel ovaj Eurosong?

– Kad smo sletjeli u Švicarsku, osjetio sam onaj uzbudljivi trenutak kad ti stvarnost konačno »klikne« i zaključio: »Ovo se stvarno događa.« Basel je predivan grad, ima tu neku smirenu eleganciju, sve je jako organizirano, ali nije hladno…

Dapače, ima puno topline u ljudima. Hotel nam je sjajan, svi su pažljivi i stvarno se osjeti da je cijeli grad u eurovizijskom duhu. Na ulicama se čuju različiti jezici, svi su nasmijani… Lijepo je biti dio ove šarene obitelji.

Kako napreduju probe? Jeste li po dolasku na pozornicu morali nešto prilagoditi u nastupu ili je sve po unaprijed zacrtanom planu?

– Probe napreduju jako dobro, cijeli tim je zadovoljan svime što smo napravili. Naravno, uvijek postoje detalji koji se dotjeruju. Kad jednom kročiš na stvarnu scenu, drugačije je kad konačno vidiš kako svjetla plešu oko tebe, kad čuješ akustiku prostora…

Nismo ništa radikalno mijenjali, ali smo fino upeglali stvari da sve »sjedne« kako treba – od kamere do mojih kretnji jer želimo da svaki trenutak prođe do gledatelja. Moj tim i ja jako pazimo na svaki trenutak i vjerujemo u ono što gradimo.

Foto: Privatna arhiva

Intenzivan san

»Tradicija« hrvatskih predstavnika jest da se u svojim nastupima skidaju/odbacuju dio kostima. Možemo li isto i od vas očekivati?

– Hahaha, čuo sam za tu »tradiciju« i moram priznati da mi je simpatična. Ali kod mene će fokus biti prvenstveno na emociji, na simbolici, na izražaju. Neću otkrivati previše jer volim ostaviti prostor za iznenađenje, ali sve što se dogodi na sceni, bit će u službi pjesme, ništa površno, ništa »zbog efekta«.

Koliko ste se uspjeli susresti, porazgovarati, podružiti se s predstavnicima drugih zemalja? S kojim se jedva čekate družiti i upoznati ga?

– Već smo se uspjeli vidjeti s dosta izvođača i mogu reći da vlada baš lijepa atmosfera. Nema natjecateljske napetosti, više kao da smo dio istog tima koji želi proslaviti glazbu. Drago mi je što sad imamo priliku popričati uživo, kao kolege, ali i kao ljudi.

Kako opisujete posljednja dva mjeseca? Mnogo gostovanja, intervjua, proba…, svega što je vodilo do ovog trenutka u Baselu.

– Posljednja dva mjeseca bila su kao u nekom snu, ali ne onom bajkovitom, nego onom intenzivnom, punom ritma i emocija. Bilo je i umora, i suza, i smijeha, i nevjerojatnih trenutaka koji su me oblikovali. Osjetio sam koliko je važno imati dobar tim oko sebe i koliko je važno ostati prizemljen. Svaki intervju, svaka proba, svaka nova osoba koju sam sreo, sve je to dio mog puta do Basela. I sad kad sam tu, znam da je svaka sekunda vrijedila.