Za sebe kaže da je okorjeli feminist i nije jedan od onih koji promoviraju anoreksiju. Kreacije mladog dizajnera koji upravo priprema četvrtu kolekciju u novom spotu nosi i Severina
Na nadolazećem Cro A Porteru četvrtu kolekciju odjeće predstavit će Manuel Maligec, mladi dizajner, koji je sve do odlaska na fakultet živio u Krku. Ima velike planove, a početak svoje inozemne karijere namjerava ostvariti u Londonu. U ponedjeljak je premijerno prikazan novi Severinin spot za pjesmu »Alkatraz« u kojem popularna pjevačica nosi njegove kreacije.
– Sa Severinom surađujem već dulje i veselim se nastavku suradnje. Konstantno sam u kontaktu s njezinim stilistom pa smo za snimanje spota »Alkatraz« ekskluzivno napravili nekoliko modela iz nadolazeće kolekcije.
Niste čest gost u Rijeci, a koliko često stignete na Krk?
– Jako malo. Iznimno mi je drago što mi se nedavno pružila prilika da budem član žirija potrage za novim licima što ju je organizirao tim Cro A Portera. Bar sam jednu noć uspio prespavati kod kuće, na Krku. Inače na Krk odlazim tek nakon što položim sve ispite i podignem kolekciju na noge. Tek si tada priuštim nekoliko dana odmora.
Imate neobično prezime. Vaša obitelj je rodom s Krka?
– Ne, mama je iz Bosne, a tata iz Virovitice, ali ja sam rođen u Rijeci, odrastao i završio osnovnu te Opću gimnaziju u Krku.
KREATIVAN NA MAMU
Kako ste nakon gimnazije odlučili upisati Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu?
– Uvijek sam bio kreativan, no mislio sam da ću studirati pravo. Kako bih mami dokazao da mogu, prijavio sam se na Pravni fakultet u Rijeci i prošao prijemni, ali na kraju sam ipak upisao Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu. Nikad nisam volio uniformiranost niti sam se mogao zamisliti da svakog dana određen broj sati sjedim u uredu. Moda je puno slobodnija i bolji je odabir za mene.
Je li se netko u vašoj obitelji bavio šivanjem ili dizajnom?
– Mama je kreativna osoba, pričala mi je da si je šivala odjeću u svojoj mladosti pa možda sam od nje potegnuo te gene.
Koja ste godina fakulteta i što ćete kasnije?
– Završavam preddiplomski studij na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a onda planiram upisati magisterij na Sveučilištu Saint Martin’s u Londonu.
Do kada mislite ostati u Londonu?
– Nadam se zauvijek. Ne planiram se vraćati. Prva stanica svakog mladog dizajnera trebao bi biti London jer je tamošnja modna scena otvorena za nova imena. A kasnije tko zna? Možda Milano. Namjeravam širiti svoj brend izvan Hrvatske.
Možemo vas očekivati na Londonskom tjednu mode?
– Nadam se, a nadajte se i vi.
I vaša službena web stranica je na engleskom jeziku.
– Prate me bosanski i srpski mediji, dao sam nedavno intervju za jedan makedonski medij te za jedan britanski portal koji bi uskoro trebao izaći.
NE VOLIM BOJE
Vratimo se na vaše modne početke. Prvu kolekciju predstavili ste nakon pobjede na natječaju Next generation, u sklopu Fashion weeka, no sada izlažete u sklopu Cro-a-portera?
– Da. Prvu kolekciju predstavio sam na Fashion weeku, a onda sam na prijedlog Viktora Drage prešao u tim Cro A Portera.
Koga posebno cijenite od kolega s hrvatske scene?
– Ne bih nikog posebno izdvajao jer je tržište toliko malo i okrutno da je opstati u ovakvim uvjetima svakako za pohvalu.
Svjetska modna scena je velika. Postoje li tu imena koja iznimno cijenite?
– Sa svjetske modne scene moram izdvojiti nikad prežaljenog Alexandera McQueena. Njegova nasljednica, Sarah Burton, isto radi dobar posao, ali ne tako kao on. Omekšala je estetiku modne kuće McQueen i njene su kreacije nešto ženstvenije. Sljedeća koju bi izdvojio je Iris Van Herpen koja pomiče granice mode, zatim Ricarda Tiscija koji sada radi za Givenchy i Alexandera Wanga kao jednog mladog dizajnera koji je postigao velik uspjeh.
Vaš kolega Juraj Zigman okušao se i u kostimografiji i surađuje s riječkim HNK Ivana pl. Zajca. Imate li vi možda takve aspiracije?
– Apsolutno. Inspiracije i početničke snage još uvijek imam, tako da ukoliko se ukaže prilika volio bih probati.
Vaše su kolekcije monokromatske. Dominiraju bijela, bež i crna. Što je s ostalim bojama?
– Iskreno, ne volim boje, što možete vidjeti i prema onom kako se sam odijevam. Ipak, razmišljao sam da ću ih morati ubaciti. Boje za mene nisu inspirirajuće, a crna i bijela su misteriozne i poetične, za mene najdraže ne-boje. Ako odlučim raditi s bojama bit će to moćne boje kao što su jarke nijanse crvene, plave ili zelene.
U vašoj biografiji stoji podatak da ste dizajnirali vjenčanicu za Anitu Dujić. Kako je došlo do te suradnje?
– To mi je bio najveći kompliment kada je riječ o mojoj drugoj kolekcije. Anita mi je poslala sljedeću poruku istu večer kada se održala revija: molim te pričuvaj mi tu haljinu želim se udati u njoj. Nakon te poruke nije me mogla pogoditi niti jedna negativna kritika. Ako vam netko povjeri da mu radite haljinu za najvažniji dan u životu i to samo minutu nakon što ju je vidio na pisti, onda mi je to jako veliki kompliment.
Tko još od poznatih Hrvatica nosi vaše haljine i na koju ste suradnju posebno ponosni?
– Moram ponovo izdvojiti Anitu Dujić i povjerenje koje mi je iskazala. Zatim tu je i Severina jer štuje moj rad. Moje kreacije nosile su i Lana Jurčević, Nikolina Ristović, Franka Batelić i Tihana Harapin Zalepugin, što mi je jako drago jer mi je Tihana sama rekla da to nije njen stil, ali se predivno osjećala u mojoj košulji. To mi je najveći kompliment, ako svojom robom možete učiniti da se netko osjeća dobro.
SAMO BIZNIS
Koliko vas pogađaju negativne kritike i koliko vam zapravo gode pozitivni komentari?
– Kritike me apsolutno ne pogađaju, ne čitam ih i ne tiču me se. Nije nimalo lako raditi kolekciju, u nju uložiti nekoliko mjeseci i to paralelno s obavezama na fakultetu i prijavama za London. I onda dođe netko tko nije kompetentan i kritizira. Ima kritičara koji ne znaju izgovoriti imena stranih dizajnera, a njihove kritika mi ništa ne znače. Konstruktivnu kritiku uvažavam i rado ću poslušati nekakav savjet. Važno mi je da kod ljudi izazivam emocije i reakcije, bilo pozitivne, bilo negativne. Ne volim ih ostavljati ravnodušnima.
Što pripremate za nadolazeći Cro A Porter?
– Neću vam puno otkriti, ali mislim da će to biti moja najzrelija kolekcija, najsloženije izrade i produkcijski najzahtjevnija. Koristit ću jako kvalitetne materijale, usudim se reći najkvalitetnije u Hrvatskoj. Volim koristiti kvalitetne materijale što je na neki način i obilježje mojeg brenda. Otkrit ću vam samo da će za mene detalje izraditi brend Nino Edolini, dizajner koji je znanje stekao radom za G-Star u Nizozemskoj. To me iznimno veseli, jedva čekam rezultate jer ni sam ne znam kako će na kraju ispasti.
Čim ste se pojavili na sceni proglasili su vas novom nadom hrvatskog dizajna. Jeste li još uvijek nada?
– Nadam se da sam nadrastao status nade. Ali naravno da mi je tada imponiralo. Kad sam radio prvu reviju nisam nikog poznavao, nisam znao kakve će biti reakcije publike i sve mi je to bilo strano. Sada je to kao stroj. Dođem i odradim, nema osjećaja, to je samo biznis.
Tko šiva vaše kreacije?
– Radim s tvornicom Naftalina iz Zagreba, odnosno imam krojačice koje rade za mene, no uključen sam u taj proces 99 posto. Ništa ne prepuštam slučaju i svaki komad odjeće koji izađe na pistu prošao je kroz moje ruke.
Dio dizajnera radi kolekcije koje potom rijetko tko može odjenuti. Koliko vi želite da vaša odjeća bude komercijalna?
– Okorjeli sam feminist i nisam jedan od onih koji promoviraju anoreksiju. Ipak na pisti angažiram manekenke jer kao i svi drugi želim svoj proizvod predstaviti čim ljepšim jer moda je svijet iluzije. No svaka žena, koja ima dovoljno hrabrosti i jako dobar stav, može nositi moju odjeću. Uvjeren sam da pomičem granice pret a portera onoliko koliko je to u mojim mogućnostima. Za haute couture ipak je potrebno puno više novaca i znanja. Bavim se pret a porterom, on me zanima, ali zadirem u područje haute couturea.
Za svoju treću kolekciju napravili ste provokativnu kampanju za koju je muški model pozirao u invalidskim kolicima. Kako ste došli na tu ideju?
– Kao prvo moram osuditi medije jer se većina odlučila ne objaviti kampanju smatrajući invalide eksplicitnima što je jedan tipičan primjer diskriminacije. Ako je netko invalid ne vidim zašto ne bi bio model. A za kampanju me inspiriralo invalidno stanje u državi.
Jedna od manekenki u kampanji je Ana Buljević. Hoćete li ju angažirati na skoroj reviji?
– Ona je moja dobra prijateljica i dugo već surađujemo. Nedavno je nosila revije modnih kuća Prada, Balenciaga, Louis Vouiton te Alexandera Wanga i nadam se da će se vratiti na vrijeme da nosi i moju reviju na Cro A Porteru. Ali mislim da imam male šanse. No moram vam reći da je ona na neki način i moja muza, već tri sezone radimo zajedno
