Sapunica je sapunica

Lara, Hurem i Fatmagul jače od Čačića, generala i Sanadera

Siniša Pavić

Generali su zato u petak vodili žestoku bitku. U konačnici, zaostali jesu jedan, dva, možda tri posto za »Larinim izborom«, ali su prešibali interes iskazan za Čačića jedno dva do tri puta 



Moglo bi, recimo, u naslovu stajati: »Generali dvostruko jači od Čačića«. Ili: »Specijali ni do koljena Larinom izboru«. Ili, ovo: »Sulejmanov harem zanimljiviji od Čačićeve sudbine«. A valjalo bi i: »Sanaderovo utamničenje pokleklo pred sapunicama«. Sve bi bilo istina i sve bi moglo posve drugačije, tim više što se jučer pokvarilo nešto na tim strojevima što mjere gledanost, taman da još koji dan ne saznamo koliko je duša gledalo posve besmisleni teve kadar u kojem policijski kombi dolazi pred Remetinec s bivšim premijerom u vozilu. Ide cesta, ide vozilo, evo i novinara koji kazuju da to cestom ide vozilo, sve se direktno prenosi, troše se novci, pa i oni od pristojbe, da se ne bi ništa vidjelo, a čulo tek to kako će Sanader, za početak, dijeliti ćeliju sam sa sobom. 


    Mora se, barem tako kažu. A mora se, jer ako nećeš ti, hoće ona druga televizija, i eto belaja. Ovako, svi rade sve da bi se poslije mogli mjeriti, uspoređivati, i na koncu, na osnovu kojekakvih brojki i analiza, uvjeriti oglašivače da im je svinjske polovice reklamirati baš na toj i toj televiziji. Vrag će ga, međutim, znati što će sve oglašivači zaključiti iz svekolikih brojki o gledanosti, svekolikih izravnih i specijalnih prijenosa tih burnih zbivanja unatrag tjedan dana. Pače, možda je ovo više statistika da je proučavaju ambiciozni sociolozi nego li marketing kakvog trgovačkog lanca. 


   Čačićeva sudbina


Evo, recimo, Čačićeva sudbina. Na prvu informaciju, a dala ju je Nova TV, da će prvi do premijera morati u zatvor, reagiralo je 2,7 posto gledatelja. Bilo je to malo poslije 13 sati. To hoće reći da ovaj narod u ta doba ipak vrijedno radi. Ili pije kavu. Ili objeduje. Uglavnom, ne gleda televiziju, a to je, pitajte bilo kojeg nutricionista i ministra rada, za svaku pohvalu. Tijekom dana gledanost svega vezanog uz Čačića lagano raste, negdje brže, negdje sporije. Sporo to ide, recimo, na RTL Televiziji, taman da se da zaključiti kako ona famozna marketinška skupina od 18 do 54 godine vazda radije bira reklamu za novi mobitel nego li priču od putešestvijama jednog političara. Uspoređivati sve te specijalne vijesti i emisije zapravo je nemoguće iz jednostavna razloga što se nisu emitirale u istom terminu. Večer zato rješava sve. K’o po navici narod dolazi na ponajveće pojilo informativno, pa se napaja iz Dnevnika Nove TV (gledanost 14.29), RTL-a Danas (9.42) i Dnevnika HTV-a (8.73). Ali, što je Čačić naspram »Izgubljene časti«! Jer ta je čast te srijede trijumfirala, baš kao što su gledaniji bili i »Larin izbor« i »Sulejman Veličanstveni«.  

 Bitka generala


Ministra smo se riješili lako, onako k’o usput grickajući međuobroke i čekajući omiljene sapunice. Generali su zato u petak vodili žestoku bitku. U konačnici, zaostali jesu jedan, dva, možda tri posto za »Larinim izborom«, ali su prešibali interes iskazan za Čačića jedno dva do tri puta. Već je jutro natjeralo televizijske trudbenike da zadovoljno trljaju ruke. Gledanost izricanje presude od skoro osam posto na HTV-u ili tek malo manje na Novoj TV, znatno je veća od uobičajenih gledanosti jutarnjeg programa. A sve što je dalje slijedilo značilo je samo još veći interes. Specijal o povratku generala na Novoj TV lovi 10.14 posto, onaj HTV-ov 13.82 posto, Dnevnik Nove TV je najgledaniji, a čak je i susret generala s Ivom Josipovićem koji je debelo kasnio, zaslužio skoro devet posto gledanosti. Da se cijeli dan jurcalo za Antom i Mladenom, gledalo bi se. Osim, dakako, u terminu od omiljenih sapunica, kojima se u petak pridružio i Masterchef. 


   Masterchef Sanader




A masterchef dr. Ivo Sanader i dokumentarac HTV-a o njemu, kako je to prošlo kod obična gledatelja? E, pa opetujmo, nešto je kvarno zaustavilo jučer tehniku. Nije da je Reuters stao, ali jest da do daljnjeg nema informacije koliko se to puka poželjelo podsjetiti lika i djela onog kojem smo dali da nas godinama vodi dovde dokle nas je doveo. Makar, predvidjeti je lako da se premijer i nije bogznašto proveo i da su ga garant pregazili Lara, Sulejman, amateri kuhari i vrijeme. 


    Zaključak glasi – izvanredno je izvanredno, a navika je navika. A kad je tako, je li vrijedilo paliti sve te kamere da bi se reklo kako će ćeliju do daljnjeg nastanjivati sam!? Možda i jest, kad kažu da se tako mora.