Uvijek sam želio na rock ploče prenijeti svijet emocija i ideja proze, pokušati pločom stvoriti novi američki roman, rekao je sredinom devedesetih tada već legendarni američki kantautor Lou Reed, a prva ploča kojom je to učinio i koja ga je ujedno od tek kultnog autora njujorške underground rock scene promovirala u međunarodnu zvijezdu bila je »Transformer« iz 1972. Nakon nje ovaj će rock umjetnik stvoriti još nekoliko antologijskih albuma – »Berlin«, »Rock and Roll Animal«, »New York«, »Magic and Loss«, ali će »Transformer« zauvijek ostati upamćen kao prvi korak velike karijere jednog od najutjecajnijih rock autora današnjice. 

    Lou Reed rođen je 2. ožujka 1942. godine u New Yorku kao Lewis Allan Reed, a iz njegovih tinejdžerskih dana svaki iole ozbiljniji biografski zapis spominje podatak kako je 1956. godine na zahtjev roditelja liječen od »seksualnog poremećaja osobnosti«, točnije, povremene sklonosti homoseksualizmu – elektrošokovima! Ova »terapija« baš i nije dala nekih rezultata jer će se već za studentskih dana Reed kretati ponajviše u krugovima njujorške queer scene, a upravo to okružje i ljudi – na čelu s već tada uglednim pop art umjetnikom Andyjem Warholom – bit će zaslužni za prve velike iskorake Reeda kao rock glazbenika, i to kao člana skupine »Velvet Underground«. Od 1967. pa do 1970. godine Reed će kao gitarist, pjevač i tekstopisac dati velik doprinos nizu sjajnih albuma ove artističkoj koncepciji rocka okrenute skupine glazbenika koju će kritika iznimno cijeniti, a njen utjecaj na brojne mlade glazbenike već tada će biti daleko značajniji od broja prodanih primjeraka njihovih ploča. 

   Izdaja Velveta

Upravo zbog tog zarana stečenog statusa kult grupe, Reedov će odlazak 1970. biti od strane sljedbenika i rock kritičara protumačen kao svojevrstan čin izdaje pa će, u skladu s tim, pojava njegova prvog samostalnog albuma »Lou Reed« iz 1972. – tim više što je bio sastavljen od pjesama nastalih u »Velvet Underground« fazi – biti dočekana uglavnom neopravdano lošim kritikama jer je album bio sasvim solidan. No, već iste godine Reed je u studenom objavio »Transformer« te svima »začepio gubicu« i, naravno, izazvao oduševljenje rock kritike koja je ovog puta dobro procijenila proglasivši malim remek-djelom album koji je došao tek do 29. mjesta američke ljestvice najprodavanijih albuma! 

    Koliko su bili u pravu pokazale su godine što su slijedile, a jasno o tome svjedoči i činjenica da i dan danas, puna četiri desetljeća od nastanka, taj album djeluje svježe, snažno i motivirajuće pri čemu su tri od ukupno 11 pjesama s tog albuma postale pravi rock evergreeni i nezaobilazne su u priči o rock povjesnici. To su »Walk on the Wild Side«, »Perfect Day« i »Sattelite of Love«. 

Najznačajnija i najdojmljivija je »Walk on the Wild Side« čiji je naslov »ukrao« od istoimenog romana američkog pisca Nelsona Algreena i u kojoj kroz pet različitih kratkih opisa života ljudi koje je osobno poznavao prenosi slušatelju upečatljivu sliku njujorškog polusvijeta izgubljenih i neprilagođenih. Nepoćudni tekst i teme u kojima je govorio o drogi, transeksualcima, muškoj i ženskoj prostituciji te oralnom seksu udaljile su ovu pjesmu od radiopostaja, ojačavši time njen kultni status, a najveću uslugu širenju ove pjesme dali su dečki iz grupe U2 koji su na Live Aidu 1995. godine izveli tek dio te skladbe, raspametili publiku i mnoge natjerali da saznaju nešto više o pjesmi i njenom autoru.   

Ljepota fiksa

Još popularnija, a svakako komercijalnija, jest prekrasna balada »Perfect Day«. Struktorom, zvukom i instrumentima oslonjena o klasičnu glazbu, ova pjesma koja govori o ljepoti svakodnevice (»…popiti s tobom sangriju u vrtu, nahraniti životinje u ZOO-u, možda otići u kino..) i uživanju u malim sitnicama koje ljude čine boljima, doživjela je brojne obrade, a 1997. godine je kao »charity singl« namijenjen humanitarnoj svrsi u izvedbi raznih izvođača nekoliko tjedana bila broj 1 u Velikoj Britaniji. No, ima ova pjesma – kao i gotovo sve što Reed radi – i svoju tamnu stranu. Naime, uz sveprisutnu nježnost i nostalgiju (pjesma je posvećena Betty Kronstadt, Reedovoj prvoj supruzi) probija se kroz stihove prikrivena prijetnja (»Platit ćeš jednom za ovu ljepotu«) zbog čega su mnogi »Perfect Day« tumačili pjesmom koja, u stvari, govori o euforičnom zanosu koji narkomane obuzme nakon uspješnog »fiksa«. Tad je sve lijepo, dan je savršen… ali kasnije se plaća za tu ljepotu! Da ni ovo tumačenje nije bez vraga, dobro svjedoči ne samo Reedovo narkomansko iskustvo, već i činjenica da je »Perfect Day« bila jedna od udarnih pjesama čuvenog filma »Trainspotting«, filma koji baš ne kaže ne drogama! 

    »Sattelite of Love«, priča o mladiću kojeg njegova »jedina« nemilosrdno vara kad i gdje stigne, već je neuobičajenom temom privlačila pažnju, a i nju su svjetski još slavnijom učinili Bono i U2 koji su napravili odličan cover te pjesme te je 1992. godine – u nekoliko navrata i u društvu s Reedom – izvodili na svom Zoo touru. No, uz ove tri svevremenske pjesme »Transformer« nudi još pregršt odličnih skladbi. Prije svih to je sjajna, poletna i rasplesana »Hangin’ Round«, svojevrsna ubrzana rock verzija priče iz »Walk on the Wild Side« u kojoj opet slušamo, ovog puta duhovitije i ironičnije priče o njuorškom polusvijetu gubitnika. Sličan rock naboj, ritam, snagu i razdraganost nude »Wagon Wheel«, »I’m so Free« i »Vicious« koja je polukomična posveta Andyju Warholu, a »Andy’s Chest«, »New York Telephone Conversation« i »Good Night Ladies« pjesme su koje odišu kabaretskim zvukom, što je i logično budući da su nastale u Velvet Underground fazi.   

Dvije rock legende

Iznimno velike zasluge za uspjeh albuma imaju i producenti. A to su bili – glavom i bradom – David Bowie i Mick Ronson, izvrsni gitarist tadašnje Bowieve grupe Spiders from Mars. Naime, Bowie je bio jedan od mladih britanskih glazbenika koji su koncem šezdesetih bili oduševljeni albumima skupine Velvet Underground. Budući da je i Bowie tada kretao na staze svjetske slave, upoznao se s članovima Velveta te, saznavši za Reedovu odluku o solo karijeri, ponudio suradnju. Reed je to prihvatio, doletio u London i snimio remek-djelo u kojem se itekako osjeća pečat Bowieja i Ronsona. Naime, gitare – Reedova i Ronsonova – imaju onaj vrckavi metalni praštavi zvuk kojim su tada osvajali »pauci s Marsa«, Bowiejev prateći vokal nemoguće je ne zamijetiti u »Sattelite od Love«, Bowiejeva je, navodno i »Wagon Wheel«… Jednom riječju, »Transformer« na jednom mjestu nudi dvije rock legende – Reeda i Bowieja – te jednog od ponajboljih gitarista – Ronsona – tog doba. Zato i nije čudno što je ovo ploča za sva vremena i za sve trenutke, bilo da živite na divljoj strani ulice, ili uživate u mirnom savršenom danu.

__________________________

Čista mjena     

Nazivom albuma, koji možemo prevesti kao »onaj koji se pretvara u nešto novo«, Reed se želio što više odvojiti od naslijeđa skupine Velvet Underdground, a zanimljivo je da je njime simbolično najavio i brojne promjene kao glazbenika. Primjerice, 1975. godine snimio je »Metal Machine Music«, jedan od najbizarnijih albuma rock glazbe u kojem na dvije ploče nudi samo snimke mikrofonije i električnih šumova! Naravno, tadašnja diskografska kuća (RCA) odmah je s njim prekinula ugovor, a to je, navodno i bio cilj ovog suludog albuma. Godine 2003. uz pomoć Bowieja i sadašnje supruge Laurie Anderson te glumaca Christopera Walkena i Willema Dafoea snima vrlo zanimljiv album »Raven« (Gavran) inspiriran poezijom Edgara Allana Poea. Godine 2007. objavljuje »Hudson River Wind Meditations«, album čiste ambijentalne glazbe, a prošle je godine napravio jednu od najluđih kombinacija u povijesti rock glazbe. Naime, s grupom Metallica snimio je zajednički album »Lulu«. Definitivno, Reed je čisti »Transformer«! 

__________________________

 Omot albuma – pogreška!   

  Zanimljiva je priča i o naslovnici albuma na kojoj je portret Loua Reeda kojeg je izradio fotograf Mick Rock. Poluotkačeni Reedov lik nije posljedica rada na fotografiji već – pogreške! Naime, razvijajući fotografije, Rock je upravo kod ove koja je došla na naslovnicu pogriješio te donekle »izvan fokusa« izbacio Reedov lik. No, to mu se učinilo prigodnim za album koji se zove baš »Transformer«.