Nećemo otkriti toplu vodu ako još jednom ponovimo da je prevođenje poezije najteži oblik prevođenja, a prevoditi s jednog dijalekta na jedan jezik koji je nama udaljen u svakom pogledu – i po mentalitetu i geografski, zasigurno nije jednostavno ni lako.

U Mjesecu hrvatske knjige koji je ove godine posvećen književnim prijevodima, prevođenju i prevoditeljima u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula predstavljen je prijevod na japanski glazbene priče Elis Lovrić »Kanat od mora«.

Elis Lovrić je kantautorica i diplomirana glumica vrlo specifičnog izričaja, delikatnog, suptilnog, nadahnutog, nježnog i istovremeno strastvenog, uvijek vrlo sugestivnog i naglašeno lirskog.

Labinjonski je dijalekt, odnosno cakavica (stanovnici Labina ne koriste čakavicu kao u ostatku Istre, nego cakavicu), vrlo specifičan i nerijetko se i žitelji iz drugih krajeva Istre žale da ne razumiju dovoljno taj dijalekt, da im je neobičan, pa ponekad i težak za razumijevanje.

Nekome iz ostalih dijelova Hrvatske taj dijalekt može zvučati i posve egzotično.«Kanat od mora« je nedugo nakon originala dobio i svoj brazilsko-portugalski prijevod, zahvaljujući Milanu Puhu, Puljaninu s brazilskom adresom, sveučilišnom profesoru u gradu Sao Paolo.

Sada je, spletom (sretnih) okolnosti, u suradnji s Irenom Srdanović, nastavnicom japanskog jezika, istraživačicom na području japanologije i lingvistike, prevoditeljicom koja je osnovala preddiplomski i diplomski studij japanskog jezika i kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, gdje radi kao izvanredna profesorica, predstojnica Odsjeka za azijske studije i voditeljica studija japanologije, nastala ova knjiga.

Susretom kantautorice Lovrić i prevoditeljice Srdanović krenulo se u zahtjevan posao prevođenja ove knjige. Kako dočarati ne samo jezik, nego i mentalitet jedne sredine udaljene tisućama kilometara za čitatelje iz dalekog Japana, te kratke, jezgrovite, ali nadasve glazbene stihove?

Kako je više puta kazao Umberto Eco, »prevoditi je reći (otprilike) istu stvar, prenijeti neku misao, poruku sa polaznog jezika na dolazni, bez da se pri tome izgubi smisao, bit toga prijevoda, bit rečenoga, da ne bude to tek puko prenošenje smisla«.

KANAT OD MORA, GLAZBENA PRICA ELIS LOVRIC, PULA, 13.11.2023. SNIMIO MILIVOJ MIJOSEK

Japanski prijevod zvuči podjednako egzotično

U nekim znanstvenim tekstovima, tu je moguće, dakako uz dobro poznavanje materije, donekle lakše učiniti, ali kad je posrijedi poezija, lirska, suptilna, koja oslikava jedan ambijent, jedan mentalitet, onda je tu posve druga priča. Cilj je bilo i kod dolaznih čitatelja iz japanskog govornog područja probuditi osobna sjećanja i univerzalne emocije.

Labinjonsku cakavicu govori tek deset tisuća ljudi po svijetu, a naizgled nerazumljiv govor pretvara se u univerzalno sredstvo komunikacije. I autorica i prevoditeljica istaknule su da su dugo komunicirale, razgovarale, savjetovale se da pronađu najbolja rješenja, jer, kako je rekla Srdanović, primjerice japanski jezik ima različite termine za označiti mlađu ili stariju sestru, što labinjonski dakako nema.

Prevoditi, kako je istaknuo više puta i poznati književnik Claudio Magris, znači i dočarati ambijent, specifično stanje gdje se odvija neka određena radnja, kao i sve što je tipično za određeni kraj.

Postoje mnoge knjige, priručnici, kao i teorijska štiva o prevođenju, no kad treba krenuti u prevođenje, odabrati pravo rješenje, autor se treba pouzdati u vlastito znanje, intuiciju i odabir, jer teorijska štiva mogu donekle pomoći. U ovoj glazbenoj priči svatko ima svoj kutak iz djetinjstva, svoje snove, želje, čežnje…

»Naizgled nerazumljiv govor pretvara se u univerzalno sredstvo komunikacije«, navedeno je u predgovoru. Nakladnik knjige je Akcent studio, sunakladnik Gradska knjižnica i čitaonica Pula, lektorica Moeka Hoshihara, a fotografi Hassan Abdelghani i Vedran Pogorilić. Redizajn s prijelomom za japanski jezik odradila je Feodora Gubaš Štifanić – MEDIT.

Kako smo mogli čuti tijekom predstavljanja, japanski prijevod zvuči podjednako egzotično u Elisinoj izvedbi.