Piše Stjepan Hundić

Prilično mračno i depresivno izdanje. Donosimo veliki post festum ovogodišnjeg Berlinalea

Stjepan Hundić

Foto Reuters

Foto Reuters

Iako je Berlinale trajao tri dana kraće, u konkurenciji smo vidjeli osamnaest naslova, što je uobičajen broj filmova koji se bore za glavne festivalske nagrade, od čega sedam filmova redateljica



U povijesti Berlinskog filmskog festivala ostat će zapisano da je 72. izdanje u pandemijskim uvjetima trajalo tek sedam, umjesto uobičajenih deset dana, da je gostiju i sudionika bilo osjetno manje te da je Europski filmski sajam održan online.


Kao žrtva vladavine omikrona pala je i ovogodišnja glavna gošća, slavna francuska glumica Isabelle Huppert, koja je zbog pozitivnog testa dan prije polaska za Berlin, kako bi primila Zlatnog medvjeda za životno djelo, bila primorana ostati u Parizu.


Ceremonija je ipak bila održana, europska filmska diva javila se videovezom, nakon čega je prikazan njezin novi film »A propos de Joan« (»O Joan«).


Većina nagrada redateljicama




Iako je Berlinale trajao tri dana kraće, u konkurenciji smo vidjeli osamnaest naslova, što je uobičajen broj filmova koji se bore za glavne festivalske nagrade, od čega sedam filmova redateljica koje su na kraju odnijele i većinu nagrada.


Svojim pričama, temama i motivima, manjim glumačkim ansamblima, ograničenim setovima i lokacijama Berlinale je bio (poprilično mračan i depresivan) pogled u nešto što bismo mogli etiketirati kao pandemijsku lockdown kinematografiju u eri korone.



Što se selekcije tiče, prije nekoliko godina ustoličeni novi direktori Berlinalea Mariette Rissenbeek i Carlo Chatrian i dalje u natjecateljskom programu ustraju na intelektualističkom – mogli bismo reći i pomalo elitističkom – art house konceptu izrazito autorskih vizija i nezavisnog filma, izbjegavajući bilo kakav dodir s mainstream produkcijom.


Žiri skriven pod FFP2 maskama – jedinima koje su bile dopuštene tijekom festivala – na čelu s (nekad) holivudskim hit-filmašem M. Night Shyamalanom i u pandemijski polupraznoj dvorani Berlinale Palast – nije previše iznenadio svojim odlukama, iako su nagrade među pobjednicima mogle biti i drukčije podijeljene.


Rodno neutralne nagrade


Od prošle godine Berlinale u glumačkim kategorijama dodjeljuje rodno neutralne nagrade, a ovaj su put obje pripale ženama. Srebrni medvjed za najbolju sporednu ulogu otišao je u ruke indonezijskoj glumici Lauri Basuki u elegantno režiranoj ruralnoj drami »Nana« poetsko spiritualne atmosfere utopljene u politički dramatične promjene 1960-tih u Indoneziji.


Nagradu za najbolju glavnu ulogu osvojila je živopisna njemačko-turska glumica i komičarka Meltem Kaptan za humornu dramu koja sjajno balansira između smijeha i suza »Rabiye Kurnaz protiv Georgea Busha«.



Riječ je o istinitoj priči o pravnoj borbi majke koja pokušava izvući sina iz zloglasnog zatvora u Guantanamu gdje je bez optužnice i suđenja završio na višegodišnoj robiji. Film je nagrađen i Srebrnim medvjedom za najbolji scenarij, koji potpisuje Laila Stieler.


Special Jury mention pripao je snažnoj, redateljski majstorski režiranoj švicarskoj drami »Tri zime« (međunarodni naslov je »Dio neba«) u režiji Michaela Kocha, poetskoj meditaciji o smrti, ljubavi i gubitku smještenoj u ruralnoj sredini u Alpama, dok je za izvanserijski umjetnički doprinos nagrađen kambodžanski eksperimentalni distopijski film »Sve će biti u redu« u režiji Rithyja Pahna.


Srebrnog medvjeda za režiju osvojila je francuska veteranka Claire Denis za »Obje strane oštrice«, psihološku ljubavnu dramu o ženi (Juliette Binoche) emocionalno rastrgnutoj između dvaju muškaraca, dok je nagrada žirija otišla u Meksiko za »Robe of Gems«, debitanski film Natalie Lopez Gallardo, krimi-dramu o psihičkom i fizičkom nasilju te traumama kojima su izložene meksičke obitelji nakon nestanka najbližih.


Velika nagrada žirija pripapala je crno-bijeloj drami »Film«, koju potpisuje proslavljeni korejski autor Hong Sangsoo.


Filmom koji slavi slučajne životne susrete i bliske međuljudske kontakte obavijene dramatičnim verbalnim velom, Sangsoo nastavlja svoj impresivan pobjednički niz na Berlinaleu: 2020. godine nagrađen je Srebrnim medvjedom za režiju filma »Žena koja je trčala«, a prošle je godine istu nagradu osvojio za najbolji scenarij za dramu »Uvod«.


Glumci naturščici


Zlatni medvjed za najbolji film 72. Berlinalea pripao je španjolskoj produkciji na katalonskom jeziku »Alcarras« u režiji Carle Simon.



Dirljiva drama gorko-slatkih trenutaka i opipljivih emocija portretira višečlanu obitelj katalonskih uzgajivača bresaka tijekom posljednje ljetne berbe, prije nego će u naletu novih kapitalističkih vrijednosti biti protjerani s plodne zemlje koja im je desetljećima pripadala.


Pored snažnog emocionalnog pečata i predivne pejsažne fotografije, film krase izuzetni nastupi čitavog glumačkog ansambla, od djece do 80-godišnjaka koji su svi redom – naturščici.


Nacionalne boje branili Gracija i »Šutnja«


U službenom programu 72. Berlinalea nije bilo hrvatskih filmova niti koprodukcija, no nacionalne boje branili su naša mlada glumica Gracija Filipović koja se proslavila ulogom u filmu »Murina«, te televizijska serija »Šutnja«.


Gracija je bila hrvatska predstavnica u programu Shooting Stars te joj je na svečanosti 14. veljače uručeno priznanje koje svake godine najvećim mladim glumačkim nadama dodjeljuje europska organizacija nacionalnih filmskih agencija European Film Promotion.


Televizijska serija »Šutnja« bila je jedna od četrnaest serija prikazanih u programu Berlinale Series na Europskom filmskom sajmu (European Film Market) u okviru 72. Berlinalea.


Serija se temelji na trilogiji romana istraživačkog novinara Drage Hedla, režiju potpisuje Dalibor Matanić, autor scenarija je Marjan Alčevski, a producenti su Nebojša Taraba i Miodrag Sila iz Drugog plana uz strane partnere Beta Film, Star Media i OLL.TV te ZDF/ARTE.