Predvođen karizmatičnim Lydonom, PiL je priuštio pristojno popunjenoj Tvornici kulture odličan koncert tijekom kojeg je jedino publika bila u grču. U Tvornici se gotovo mogao namirisati silan respekt posjetitelja prema nekadašnjem predvodniku punka, Johnnyju Rottenu, tako da je izostao svaki vid euforije, pa čak i ples, i to u trenucima kad bi Lydonov bend i mrtve natjerao da plešu. No, srećom, izostala je i patetika kao lošija posljedica euforičnog raspoloženja. Ipak treba uzeti u obzir da su publiku činili oni koji se sjećaju, ako ne Pistolsa, onda bar PiL-a prije raspada – bio je »zamrznut« od 1993. godine do lani. 

 I danas svježi

Ne samo da možemo biti sretni što je prvo gostovanje Johna Lydona u Hrvatskoj bilo upravo s PiL-om, a ne sa Sex Pistolsima, jer to bi tek bila tragika, već i zbog tog što je PiL došao u pravom trenutku, kad već nije u ono kratko vrijeme kad je zaista bio moćan bend. Sve one opaske kritičara da je povratnički album »This is PiL« najbolje njihovo djelo unatrag 30 godina pokazale su se potpuno opravdanima. Razlog tomu nije isključivo splet okolnosti da PiL 20 godina uopće nije snimao albume, a da je zadnjih desetak prije raspada snimao, u najboljem slučaju, »korektne«, već što Lydonov bend i danas zvuči zaista izvrsno i svježe. 

 Pokretački bijes

Iako se na odlično posloženoj set-listi našlo mjesta i za eksperimentalniji »Metal Box« i za hitoidne singlove 80-ih (»This is Not A Love Song«, »Rise«), koncert su uspješno iznijele i nove pjesme. U prilog tome da PiL stiže u pravo vrijeme ide i Lydonovo raspoloženje, daleko bolje nego u drugoj polovici 80-ih. Danas na PiL-u, a ni na Lydonu samome, ne možete primijetiti ni naznake nezainteresiranosti, iako je upitno koliko je u njemu ostalo bijesa, koji je oduvijek bio njegova pokretačka snaga. Ipak, bez pretencioznosti i pokušaja da se proda kao spektakl, koncert PiL-a u klupskoj atmosferi Tvornice bio je jedan od onih koji će ostati u dobrom sjećanju, iako ga nekim budućim analizama nipošto ne treba ni mitologizirati.