Avdić u Benčiću

Jedan čovjek, jedna gitara i - izvrstan nastup

Ivana Kocijan

Beskompromisni umjetnik riječi i društveni komentator čije su pjesme prepune gnjeva, ironije, sarkazma ni ovog puta nije razočarao i na jednu je večer oživio prostor bivše tvornice Rikard Benčić koji već godinama zjapi razrušen i prazan



RIJEKA Povodom ulaska Republike Hrvatske u Europsku unijuu prostoru bivše tvornice »Rikard Benčić« proizvodila se glazba. Prostor koji već godinama zjapi razrušen i prazan na jednu je večer oživio legendarni tuzlanski pjesnik, pisac, gitarist i performer Damir Avdić koji je pred vjernu riječku publiku ovog puta stigao zahvaljujući riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti koji je organizirao koncert.


Jedan čovjek i jedna gitara bili su i više nego dovoljni za izvrstan nastup. Beskompromisni umjetnik riječi i društveni komentator čije su pjesme prepune gnjeva, ironije, sarkazma, ni ovog puta nije razočarao. Brojne posjetitelje okupljene u novom riječkom koncertnom prostoru gotovo je hipnotizirao svojim stihovima, među ostalim i fantastičnom improvizacijom o iskustvima života u Sjedinjenim Američkim Državama koju su okupljeni posjetitelji nekoliko puta prekidali glasnim pljeskom i uzvicima oduševljenja. 


U sklopu koncerta u dugogodišnjem budućem riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti održan je i performans Damira Čargonje Čarlija »Zagrebačka pivovara«. U performansu su sudjelovali i štićenici Doma za beskućnike Ruže sv. Franje koji su za tu priliku prodavali bonove za pivo, pojedinačno slobodno formirajući cijenu piva. Novopečeni konobari koji su sav novac zarađen prodajom zadržali za sebe, izvrsno su se snašli u novim ulogama, a koliko su zadovoljni odrađenim poslom, pokazali su i tako što su neke od posjetitelja i sami počastili pićem.




– Ovaj performans već dugo izvodim, u različitim kombinacijama. Uvijek uključujem i ljude sa strane, s posebnom pričom, pa sam tako u Zagrebu radio s Udrugom slijepaca, tada su bonovi za pivo bili napisani na »brajici«. Ovog puta uključio sam grupu štićenika riječkog Doma za beskućnike, objasnio je Čargonja dodavši kako je njihov zajednički socijalno-humoristički performans, iz kojeg se moglo iščitati štošta i o odnosu naspram tržištu kapitala, međuljudskim odnosima i sličnom, bio zamišljen i kao pozitivna kritika Europske unije.