
Privatni album
Upravo se vratila iz Indije s izbora za Miss svijeta koji se održao u Telangani
povezane vijesti
Ivana Delač, poduzetnica i direktorica Riječkih stepenica, bivša Miss Universe Hrvatske, izgradila je karijeru na spoju znanja, iskustva i strasti prema modi i medijima. Kao magistrica ekonomije, vodi vlastitu tvrtku koja se bavi organizacijom događanja, event menadžmentom, korporativnim komunikacijama i odnosima s javnošću u Hrvatskoj. Jako voli putovati, a upravo se vratila iz Indije s izbora za Miss svijeta koji se održao u Telangani.
U srcu je nosila želju da ponovo dotakne Indiju, ali ne onu iz prospekata, niti onu s naslovnica, već Indiju koja diše iza svakog hrama, iza svakog zalogaja možda za naše pojmove prezačinjene hrane, iza svakog tišeg pogleda žitelja koji nosi priču u očima.
NOVA KULTURA
Kako je bilo u ovoj indijskoj saveznoj državi, donosi nam kroz putopis.
– Kao većina mojih putovanja, i ovo je započelo s radoznalošću u srcu i dubokom željom da upoznam neku novu kulturu. Ipak, bilo je i drugačije – put nije vodio samo k novom svijetu… Bila je ovo prilika da kao članica Direkcije Miss Hrvatske za Miss svijeta sudjelujem na 72. izboru Miss World, koji se ovoga puta održavao u Hyderabadu, u indijskoj državi Telangani. Smještena u središnjem dijelu južne Indije, Telangana graniči s Magarastrom na sjeveru gdje sam bila prošle godine. Naime, u Mumbaiju se održavao 71. Miss World pa je ovo bila druga godina zaredom da sam bila na izboru za Miss Svijeta s Ivom Loparić Kontek – ali ovaj put, u sasvim drukčijem kutku ove raznolike zemlje. Kao bivša misica moja uloga nije bila samo promatrati svijet ljepote, već i odraditi poslovnu reportažu za medije. No ono što je započelo kao profesionalni angažman, završilo je kao putovanje duše. Tiho. Duboko. Iskonski.
Godinu prije, u Mumbaiju, srce mi je upamtilo radost i ljubav prema Indiji, prvi put. Vratila sam se u Hrvatsku sretna, ispunjena, zahvalna. Mumbai me naučio radosti različitosti i snazi ljudske povezanosti. Grad velikog kontrasta, gdje se ogromno bogatstvo i luksuz raskošnih nebodera nalaze doslovno na svega stotinjak metara od slamova i siromaštva. Ondje se neboderi od stakla uzdižu iznad slamova od lima i kartona. Rolls-Royce i rikša dijele isti semafor. Blještavilo Bollywooda ne skriva siromaštvo – ono postoji paralelno, u istoj ulici, na istom asfaltu. Taj kontrast me tada šokirao. Nisam bila spremna. Osjećala sam krivnju što imam, i nemoć što ne mogu dati dovoljno.
No, ono što kontrast čini manje oštrim, jest upravo duh ljudi u Indiji. Usprkos teškim životnim uvjetima, poniznost, skromnost, zahvalnost i težnja da se udovolji drugome, posebno turistu, prisutni su na svakom koraku.
Telangana je došla bez pompe. Bez galame. Ali s nečim mnogo snažnijim – sa šaptom koji dopire iznutra i mijenja nešto nepovratno. Jer neke zemlje vas ne dočekaju bučno. Neke vas samo zagrle… U trenutku kada sam zakoračila u Hyderabad, osjetila sam kako vrijeme teče drugačije. Ne sporije, dapače, vrlo užurbanije, s velikom gužvom na cestama bez prometnih pravila, bez žmigavaca, uz snažnu buku automobilskih truba. U cijeloj Telangani vrijeme ide nekako ‘’dublje’’, ostavlja upečatljiv trag. Zrak je pun začina, mirisa kurkume, tamjana i jasmina. Život kuca iz svakog ugla – na licima prolaznika, u šarenilu sarija, u ritmu rikši, u osmijehu djece. Svaki ljudski pogled nosio je blagost. Svaka ulica diše punoćom, marljivošću, radom.
POVIJEST GOVORI TIŠINOM
U Telangani, kamen nije samo beživotan materijal. On je svjedok prošlosti iz doba Perzije. Čuvar kulture jer svaka tvrđava, palača ili grobnica nije samo povijesna točka – to je živi zapis vremena, isklesan s vjerom da će trajati duže od ljudi koji su je izgradili.
Prvi među tim tihim ‘’divovima’’ bio je Charminar, svečani slavoluk izgrađen u čast osnutka Hyderabada, novog milenijskog grada, 1591. godine od strane sultana Muhammada Quli Qutb Shaha te stoji kao simbol Hyderabada. Njegove četiri minarete nisu samo arhitektonska čuda, već i svjedoci vremena kada je grad osnovan kako bi obilježio kraj kuge. Oko njega, tržnice pulsiraju životom, a mirisi začina i zvuci trgovaca stvaraju jedinstvenu atmosferu. S jedne strane je arhitektonski spomenik, a s druge strane kameni div koji stoji između prošlog i sadašnjeg vremena, ‘’bdije’’ usred grada. Njegova četiri minareta su poput četiri strane svijeta, po kojima je perzijski i dobio ime Char (četiri) i Minar (minaret). Tržnice što ga okružuju su, kako bi Europljani rekli ‘’pravi kaos’’, no ovdje su srce naroda koje neumorno kuca radeći i privređujući.
Posjetila sam i Golconda Fort – utvrdu koja je bila središte moći i trgovine dijamantima. Izvorno poznata kao Mankal izgrađena je 1143. godine, a danas je nedvojbeno jedna od najljepših utvrda u Indiji. Povijest Golkonda tvrđave seže i u 13. stoljeće, kada su njome vladali Katatiye, a kasnije kraljevi Qutub Shaki u 16. i 17. stoljeću. Njezine zidine i akustika, gdje se pljesak na ulazu čuje na vrhu tvrđave, svjedoče o inženjerskoj genijalnosti tog doba. Kamen koji je izdržao vrijeme, priča o vladarima koji su ovdje gradili snove, o dijamantima koji su ovdje blistali prvi put. Pljesak ruku na ulazu, koji se čuje i na najvišoj točki tvrđave, simbolizira istinu kako se čak i najtiši glas čuje – ako dolazi iz srca.
U Hyderabadu su također posebne Qutb Shahi grobnice, dio UNESCO-ve svjetske baštine smještene u Ibrahim Bagh vrtovima, kao posljednje počivalište vladara Qutb Shahi dinastije. Kompleks grobnica sastoji se od 30 grobnica, džamija i pogrebnog kupališta. Grobnice pripadaju vladarima dinastije Qutb Shahi, njihovim kraljicama i djeci te plemićima koji su im vjerno služili. Njihova arhitektura, kombinacija perzijskih i indijskih stilova, odražava bogatstvo i sofisticiranost tog razdoblja, a smještene su među zelenilom Ibrahim Bagh vrtova.
Lijepa je i Chowmahalla palača, nekadašnje sjedište Nizama, koje danas odiše elegancijom i raskoši. Njezini lusteri, tapiserije i dvorišta pričaju priču o vremenu kada je Hyderabad bio središte kulture i moći. Svaki luster, svaka tapiserija priča priču o mudrosti vladanja, o stilu koji nije bio rezultat taštine, već osjećaja za mjeru i ljepotu. Raskoš može biti plemenita – kada dolazi iz služenja, a ne iz moći. Nedaleko Crowmahalla palače nalazi se Mecca Masjid, jedna od najvećih džamija u Indiji. Izgrađena je od opeka napravljenih od zemlje donesene iz Meke. Njezina monumentalna arhitektura i duhovna atmosfera ostavljaju dubok dojam na svakog posjetitelja.
SRCE I DUŠA INDIJE
U Indiji, hramovi nisu samo religijske građevine. Oni su duhovni domovi, gdje svatko može pronaći utočište – bez obzira na vjeru, jezik ili naciju. Oni su središta zajednice, simfonije boja, zvuka i tišine, mjesta gdje se ne moli nužno riječima, već prisutnošću. Fotografiranje mobitelima u unutrašnjosti hramova je najstrože zabranjeno jer su hramovi prema indijskoj kulturi i tradiciji svetišta duše – gdje molitva postaje tišina. Obavezna odjeća je saree, na ulazu u hramove potrebno je izuti cipele i ući bos. U Hyderabadu hramovi nisu samo religijski prostori. Oni su središta duhovnosti, utočišta u kojima čovjek može pronaći sebe, bez obzira na vjeru. Mjesta gdje se Indijci mole prisutnošću, a ne samo riječima. Kao turist uživala sam promatrati ljude svih generacija. Posjetili smo Yadagiriguttu, oko devedeset kilometara udaljen grad od Hyderabada gdje je na brdu smješten hinduistički hram Sri Lakshmi Narasimha Swamy, poznat i kao Yadadri ili Yadagiri Gutta, posvećen bogu Narasimhe – avataru boga Višnua. Ima bogatu mitološku i povijesnu pozadinu. Prema legendi, hram se nalazi na mjestu gdje se gospodin Višnu pojavio u obliku Narasimhe (napola čovjek, napola lav) svom predanom bhakti, mudracu Yadavi. Vjeruje se da je mudrac Yadava meditirao unutar špilje na tom mjestu, a Gospodin Narasimha mu se ukazao u pet različitih oblika kako bi ga blagoslovio — poznatim kao Jwala Narasimha, Gandabherunda Narasimha, Yogananda Narasimha, Ugra Narasimha i Lakshmi Narasimha. Zbog toga se božanstvo u ovom hramu smatra vrlo moćnim, a hram je mjesto velikog duhovnog značaja. Vjernici vjeruju da molitve ovdje donose mir, prosperitet i božanske blagoslove.
Hram Birla Mandir u Hyderabadu nalazi se na brdu Kala Pahad i izgrađen je od bijelog mramora iz Rajasthana. Posvećen je bogu Vishnuu, u njegovu obliku kao Gospodin Venkateshwara. Hram je dovršen 1976. godine pod pokroviteljstvom industrijske obitelji Birla. Njegova arhitektura kombinira stilove sjeverne i južne Indije, ukrašena je detaljnim rezbarijama i odiše duhovnim mirom. S hrama se pruža prekrasan pogled na grad Hyderabad i jezero Hussain Sagar.
Telangana nije samo kamen. Ona je i voda, zrak, šuma. Priroda nije potisnuta – ona je uklopljena u grad. Hussain Sagar jezero, možemo reći da se nalazi u središtu Hyderabada iako grad nema službeni centar. S kipom Bude u središtu, jezero pruža mirno utočište usred gradske vreve. U Hyderabadu se nalaze još i Durgam Cheruvu, poznato kao »jezero tišine ili tajno jezero«. Osman i Himayat Sagar rezervoari, iako manje poznati, igraju ključnu ulogu u opskrbi grada vodom i očuvanju ekosustava. KBR Park, smješten također u srcu Hyderabada, dom je brojnim vrstama ptica i biljaka. Mrugavani Nacionalni park, s jelenima i raznolikim biljnim svijetom, pruža priliku za bijeg u prirodu bez napuštanja grada. U parkovima KBR i Mrugavani, šuma je tiha, ali ne i nijema. Ptice pjevaju, jeleni šeću bez straha. Životinje su u cijelom gradu stopljene s ljudima, krava kao sveta životinja hoda uz automobile, koze ne idu na ispašu već se umjesto u toru, nalaze uz cestu.
EMOCIJA U SVAKOM ZALOGAJU
Hrana u Telangani nije puka potreba. Ona je priča, tradicija i emocija. Sve je prepuno raznih začina, okusi su nevjerojatno ljuti. Svaki zalogaj nosi priču i tradiciju, predstavljajući kulinarsku baštinu regije. Hyderabad biryani nacionalno je i najpoznatije jelo. Svako zrno riže nosi priču o začinima, o pažnji, o dugoj pripremi. Qubani ka Meetha, desert od marelice, Irani chai – čaj u keramičkoj šalici nešto je što ovdje ne smijete zaobići. Marakuja, papaja, mango, lubenica na svakodnevnom su meniju u hotelu, a kuhari žele udovoljiti baš svakom nepcu nudeći mnogobrojne okuse tradicionalne indijske kuhinje.
Vrijednost ovih ljudi nije u riječima. Ona je u gesti, toplini, prisutnosti, prihvaćanju. Djeca bosonoga trče ulicama, ljepota šarenih sarija boja siromaštvo i tugu života, koje se na tržnici spajaju s ljepotom začina. U Telangani se na svakom koraku osjeća ljubav prema drugima, posebno prema nama Europljanima, ali i duboko poštovanje prema vlastitim korijenima. Osjećate tu snagu emocije i humanosti.
Indija, u svojoj slojevitosti, ne skriva svoje proturječnosti – već ih pretvara u poziv na razumijevanje, prihvaćanje i zajedništvo. Indija nas uči da veličina nije u onome što posjedujemo, nego u tome kako se odnosimo prema drugima – s osmijehom, poštovanjem i otvorenim srcem. Donosi i nešto dragocjeno – zahvalnost, lekciju kako treba cijeniti male stvari, pogledati ljude u oči bez predrasuda, slušati i biti ponizan.
Miss World u Hyderabadu – cijeli svijet u jednoj večeri
Miss World u Hyderabadu bio je mnogo više od izbora ljepote. Bio je to trenutak kad je cijeli svijet stao, kad su razlike nestale, a ostala je samo ljudska želja da se humanitarnim radom i projektima te dobrotom promijeni svijet. Izbor Miss svijeta je još jednom potvrdio kako nije samo natjecanje ljepote, nego i snažna platforma za osobni razvoj, obrazovanje, globalnu empatiju i društveni utjecaj. Empatija je bila nit vodilja – od volontiranja u najsiromašnijim dijelovima svijeta, do razgovora koji mijenjaju živote. Ljubav prema drugima, ali i prema vlastitim korijenima, isijavala je iz svakog projekta, svake poruke upućene mladima, svake scene na pozornici.