Srednjoškolsko doba u znatnoj je mjeri odredilo i Bowiejev fizički izgled i to zbog jednog teškog incidenta. Naime, 1962. godine Bowie i Underwood, unatoč tome što su bili najbolji prijatelji, posvađali su se zbog jedne djevojke, a u naguravanju koje je uslijedilo Underwood je prstom tako snažno pogodio u oko Bowieja da mu je zjenica zauvijek ostala proširena pa izgleda da ima oči različite boje! Naravno, u doba uspona k vrhu svjetske slave mnogi su smatrali kako je to još jedan lukavi image trik Davida Bowieja, ali je stvarnost mnogo prozaičnija i surovija! 

  Pišući biografiju »kameleona« rock glazbe, znanog po promjenama glazbenih stilova, izgleda i imagea, Trynka se osvrće i na Bowiejevo obiteljsko stablo pri čemu spomenute odlike njegove karijere pronalazi u činjenici da se Bowiejev otac Haywood Stanton Jones bavio nizom međusobno potpuno različitih zanimanja (postolarski obrt, kazališna trupa, noćni klub, rad u dječjim humanitarnim ustanovama…), a tri sestre njegove majke Margaret Burns bile su mentalno bolesne, što je možda potenciralo njegovu sklonost alter ego likovima. 

 Prvi veliki hit – »Space Odity«

Prvi zvjezdani trenuci naslućuju se krajem 1968. godine kada stvara svoj prvi veliki hit, pjesmu »Space Odity«. Pjesma je nastala kao rezultat njegova oduševljenja sjajnim Kubrickovim filmom »Odiseja u svemiru 2001.«, a za Bowieja je bila izuzetno značajna, smatra Trynka, stoga što je to bila prva njegova pjesma koja je nastala spontano, iz podsvijesti i vlastite želje da se iskaže nešto osobno, a ne da se – kao do tada – oponašaju drugi autori i glazbenici. Naravno, velike zasluge za ogroman uspjeh ove pjesme svakako su i u činjenici da je prvo spuštanje čovjeka na Mjesec 20. srpnja 1969. na britanskoj televiziji praćeno upravo njenim zvukovima pa se zaista može reći da je Bowie pjesmom o svemirskoj avanturi krenuo u sazviježđe rock glazbe. 

  A Bowiejev doprinos ljepoti rock svemira zaista je ogroman i Trynka ga je detaljno obradio iz albuma u album pa tako saznajemo kako su stvoreni temelji za Ziggyja Stardusta, Bowiejev alter ego na kojem se temeljio fantastični album »The Rise and Fall of Ziggy Stardust and Spiders from Mars«, svjedočimo prvoj američkoj Bowiejevoj turneji tijekom koje je upoznao Loua Reeda i Iggyja Popa, glazbenike čijoj će karijeri dati ogroman doprinos, pratimo njegovo druženje s Mickom Jaggerom i pod utjecajem zvuka Stonesa stvaranje albuma »Diamond Dogs«, saznajemo sve o njegovom okretanju soul i funk glazbi na albumima »Young Americans« i »Station to Station« te preoblikovanju androginog lika izvanzemaljca Ziggyja u elegantnog retro zavodnika koji će nositi nadimak Tin White Duke. Nižu se potom priče o godinama kad je stvarana tzv. berlinska trilogija (»Low«, »Heroes«, »Lodger«) koja je svojim elektro zvukom inspirirala nastanak neoromantičarskog rocka, a posebno je dobro obrađen po mnogima posljednji veliki Bowiejev album, ploča »Scarry Monsters« (1980.) na kojoj je ponuđena mračna slika budućnosti. Rasplesani »Let’s Dance« iz 1982. godine bio je veliki svjetski hit, kao i dvije godine kasnije objavljeni »Tonight« koji je, po Trynki, najavio veliku krizu jer je to bio prvi Bowiejev album koji je radio ne iz umjetničkih razloga, već isključivo s namjerom zarade. 

 Skriven u bendu

Nakon tog albuma bilo je jasno da je Bowiejeva najkreativnija faza gotova. Povremeno će Bowie i dalje imati velikih hitova (»Absolute Begginers«, 1985.), radit će sjajne turneje (»Sound and Vision«, 1990. – u okviru nje doći će prvi put i u Hrvatsku, na Maksimir), izum CD-a obnovit će zanimanje za njegov cjelokupan rad i povećati prodaju svih njegovih albuma, a iako će gotovo svaki njegov novi album ići u vrh svjetskih top ljestvica i iako će neki od njih biti vrlo vrijedni (»Buddha of Suburbia«, »Heathen«) niti jedan od njih neće imati ono prijelomno značenje kakvo su imali albumi iz sedamdesetih i početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kreativna kriza bila je vidljiva i u tome što od 1988. pa do 1991. godine nije djelovao samostalno, već se »skrivao« iza imena benda Tin Machine s kojima je objavio dvije slabe ploče. Zbog toga se nameće logično pitanje što možemo očekivati od novog albuma, tim više što je David Bowie diskografski »šutio« punih deset godina, a zadnji koncertni nastup bio je izuzetno dramatičan – 25. lipnja 2004. godine za jednog nastupa u Njemačkoj srušio se zbog srčanih problema i od tada nije bilo turneja. Odgovor što je to nakon desetljeća šutnje Bowie osmislio, saznat ćemo vrlo brzo i ne treba odbaciti mogućnost da nas najveći rock kameleon iznova ugodno iznenadi. No, čak i da ne bude tako, ono što je do sada ostavio iza sebe toliko je raskošno i raznovrsno da će uvijek privlačiti pažnju svakoga tko od rock glazbe želi korak dalje.