Da je Whitney Houston jedna od najvećih pjevačica svih vremena uopće nije upitno. Bila je to pjevačica neizmjerno snažnog vokala, tehničke preciznosti i kontrole te uvijek prisutne opkoračne emocije kojom je osvajala publiku diljem svijeta, punila dvorane, no i srca onih koji su ljubitelji svevremenskih balada te izvrsnoga vokala koji dira u srce. Baš zbog njezine veličine, snage soprana koji je jednakim intenzitetom i jednakom snagom odašiljao i one visoke i one niže tonove, kao i uvjerljivog i sveprisutnog emocionalnog obola, svakome tko se izvedbeno susreće s njezinom pjesmom ima posebno težak zadatak, toliko težak da ga dostojno mogu obaviti jedino oni iznimnih vokalnih sposobnosti. No i kad ga obave, posve je jasno da je Whitney bila jedna i jedina.

Ipak, nizozemska pjevačica Glennis Grace poznata po nastupu na natjecanju Eurosong 2005. godine s pjesmom “My Impossible Dream” te najprije ili najposlije po nastupu na svjetski popularnome America’s Got Talent 2018. godine, kada je svekoliku publiku i žiri osvojila audicijskom izvedbom upravo velikog hita Whitney Houston, “Run To You”, pokazala je da se svojim interpretacijama pjesama legendarne Houston, koliko je to moguće, približila kvaliteti izvedbi velike pjevačice. A upravo je tâ kvaliteta, odnosno snaga vokala te mjestimična sličnost s vokalom Houston ono što je osvojilo i zagrebačku publiku okupljenu u punoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u povodu nedavno održanog izvrsnog koncerta “A Night of Whitney Houston”, kojim je još jednom zaživjelo djelo velike pjevačice, podsjećajući (i) na njezinu važnost za glazbu uopće.

Koncert Glennis Grace u KD-u Vatroslava Lisinskog / Foto ROMAN AVDAGIĆ

Udivljeni komentari

Da je publika u Lisinskom zaista bila oduševljena govori pljesak koji se javljao tijekom izvedbi određenih pjesama, posebice u trenucima Graceinih vokalnih bravura i pogađanja onih ključnih, najviših tonova, kao i na kraju samog koncerta. Osim kontinuiranog pljeska, oduševljenja vokalom nizozemske pjevačice nije nedostajalo niti među redovima, iz kojih su se mogli čuti različiti udivljeni komentari, upravo u onim, ranije spomenutim, ključnim trenucima – posve opravdano.

Zagrebački koncert Grace otvorila je pjesma “Love Will Save the Day”; kratkih fraza, ritamski točna, posve jasno artikulirana uz dobru funky energiju kakvu pjesma i traži, pjevačica je prilično snažno dala do znanja kako je u punoj vokalnoj spremi. Na tu se uvodnu pjesmu dobro nadovezala i sljedeća pjesma susljedne naravi, “How Will I Know”, pa je nastavila u istom, vedrom tonu, čime su obje pjesme uvodnokoncertno podcrtale dobru energiju i razigranost kojom je koncert u cjelini, ciklički, (s obzirom na pjesmu zatvaranja) i zaokružen.

Zarazna upbeat pop pjesma “How Will I Know” s Whitneyjinog debitantskog albuma “Whitney Houston” iz 1985. koja svojim zvukom savršeno evocira zvuk osamdesetih godina bila je ujedno i druga pjesma na repertoaru večeri, izvedena intonativno precizno, posve čistih tonova, dobrih prijelaza iz punog glasa u onaj glavni registar, uz hjustonovski tipičnu ponavljajuću frazu (“do you love me, do you love me”/ “sing you love me, love me, love me”). Bila je to jedna od ponajboljih interpretacija ove pjesme uopće, dakako, uz onu interpretaciju britanske pjevačice Sam Bailey.

Koncert Glennis Grace u KD-u Vatroslava Lisinskog / Foto ROMAN AVDAGIĆ

Početak te pjesme kojime je tražila publiku da se ustane naznačio je da neće to biti bitan tipičan koncert na kojem će publika samo sjediti, već će se povremeno morati ustajati te gibati u ritmu uvjerljivoga reproduciranja glazbenih hitova jedne od najvećih glazbenih diva svih vremena.

Da je koncert posveta liku i djelu Houston, trajnoj glazbenoj markaciji na koju se i samim koncertom podsjeća, naglasila je sama Grace riječju i nakon izvedbe energične “How Will I Know”. Na simboličnoj razini to je posveta Houston i Graceinom interpretacijom pjesama, koja uključuje tehničku preciznost, navalu onog emocionalnog, uz poštivanje originalne izvedbe i Whitneyjina pjevačkog stila, čime je izbjegnuto potencijalno skliznuće u imitaciju, što je dakako publika i prepoznala.

Takva se izvedbena praksa nastavila i s drugim hitovima Houston poput “Saving All My Love for You”, “All the Man That I Need” i ” Your Love Is My Love” koji su izvedeni besprijekorno. Naravno, naglasak je ipak bio je najvećim svevremenskim hitovima Houston kojima se kontinuirano vraćamo.

Koncert Glennis Grace u KD-u Vatroslava Lisinskog / Foto ROMAN AVDAGIĆ

Sugestivna izvedba

Iznimno dobro i tehnički precizno izvedena je inače interpretativno zahtjevna pjesma “Run To You”, a kvaliteta ove izvedbe nije odskakala niti od one izvedbe Grace u natjecanju American’s Got Talent, kojom se i predstavila svjetskoj javnosti. S obzirom na to da pjesma govori o unutarnjoj borbi i željom za sigurnosti u ljubavi, uz nužnu emociju njezina sugestivna izvedba imala je i onu potrebnu i nužnu dinamiku, kao i kontrolu vibrata.

Koncert Glennis Grace u KD-u Vatroslava Lisinskog / Foto ERVIN PAVLEKOVIĆ

Iako je svjetski popularna pjesma “Higher Love” Stevea Winwooda iz 1986. godine inspirirala Whitney da snimi obradu koja nije nikada ugledala svjetlo dana, norveški DJ Kygo 2019. godine pobrinuo se da to ispravi te je majstorski od Whitneyjina snimljenog vokala napravio verziju “Higher Love” koju karakterizira prepoznatljivost njegovih produkcija, uz prozračan i razigran zvuk Houston iz mlađih dana, a upravo je tâ pjesma na repertoaru Grace bila ugodno iznenađenje. Energična i zaraznoga zvuka, pjesma je publiku digla na noge, a sudeći po reakcijama, našlo bi se i onih koji se ne bi protivili ni tome da je pjesma izvedena dvaput.

Koncert Glennis Grace u KD-u Vatroslava Lisinskog / Foto ROMAN AVDAGIĆ

Večer posvećena Whitney Houston nije mogla proći ni bez njezina najvećeg hita, dijamantne pjesme “I Will Always Love You”, iradirajućeg glazbenog djela koje se pronosi generacijama, a zasigurno će i dalje opalescirati kao primjerak (pjevačke) izvrsnosti. Uostalom, svi znamo da onaj tko želi pokazati svoju bravuroznost poseže upravo za ovom pjesmom Whitney Houston. Međutim, koliko god pjevač imao snažan vokal, dobru tehniku, nerijetko interpretacije ove pjesme bivaju ocijenjene kao solidne ili tek prolazne, što opet pokazuje (i) vrijednost (samog) originala. Baš zato, posve emotivna izvedba Glennis Grace bila je izraz pjevačke umješnosti i zrelosti; intonacija, kontrola, s time povezan dinamički rast, visoki registar, prijelazi i emocija – apsolutno sve bilo je onako kako treba biti, pa i onaj ključni grand finale trenutak u pjesmi koji svi čekaju, kao i kraj pjesme koji je pak imao – “Whitney we love you”.

Koncert Glennis Grace u KD-u Vatroslava Lisinskog / Foto ROMAN AVDAGIĆ

Uspostavljeni kontakt

Posljednja pjesma koja je izvedena i kojom je koncert u trajanju od sat i pol zaokružen u radosnom tonu slavlja glazbenog opusa Houston također je vesela i razigrana “I Wanna Dance With Somebody” koja je publiku još jednom digla na noge. Zarazan i energičan pop-dance hit prepoznatljiva zvuka za osamdesete godine (iz 1987. godine) jedna je najpopularnijih pjesama Houston i jedna od publici omiljenih, a tu je ljubav dodatno podgrijala i izvrsna interpretacija Grace obogaćena dobrim fraziranjem, izmjenom registara i zadržanom energijom. A ta se energija i produžila nastavljanjem pjesme te pozivanjem dijela publike na pozornicu, čime je svoj ranije dobro uspostavljen kontakt za zagrebačkom publikom Grace pametno finalizirala. Baš zato, kao i zbog vokala neizmjerne snage te velike kvalitete izvedbe, interesa za nekim budućim koncertom nizozemske pjevačice Glennis Grace zasigurno neće nedostajati, jer njezin prvi zagrebački bio je prava poslastica.

Koncert Glennis Grace u KD-u Vatroslava Lisinskog / Foto ERVIN PAVLEKOVIĆ