Večerašnji koncert Zabranjenog pušenja u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku počeo je sjećanjem na Gorana Bareta, čija je smrt danas pogodila regionalnu glazbenu scenu.

Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sexon, prisjetio se stiha: “samo stoj na svjetlu i doći će kraj tami”, poručivši da svjetlo Baretovih pjesama i poruka ostaje, pa tako i večeras u riječkoj dvorani. Teško je zamijeniti takve ljude, kazao je, i teško će itko biti Bare umjesto Bareta.

Takav je uvod dao posebnu težinu povratku Neuštekanih na Sušak, gdje su već 6. ožujka održali rasprodani koncert. Velik interes za taj nastup donio je drugi riječki susret s akustičnim projektom koji otvara prostor manje izvođenim pjesmama Zabranjenog pušenja, ali i drukčijem slušanju njihovih dobro poznatih priča.

Pripovjedačka živost

Već je „Halid umjesto Halida” pokazao koliko bend u tom formatu zadržava pripovjedačku živost. Kroz „Hadžija ili bos”, „Gospođu Senadu” i „Arizona Dream” nizali su se likovi, životne stranputice i prepoznatljivi društveni apsurdi, dok je Sejo između pjesama pričao humoristične anegdote, ubacivao viceve i razgovarao s publikom. Smijeh je bio važan dio večeri, a prelazak iz šale u ozbiljnost često se događao već s prvim tonovima sljedeće pjesme.

Posebno je snažno zazvučala „Nema više”, čiji prikaz društvenih promjena i gubitaka u akustičnoj izvedbi dobiva gotovo opipljivu težinu. Bend je pažljivo gradio atmosferu, dopuštajući da pojedina instrumentalna dionica naglasi smisao pjesme. Suptilni udaraljkaški detalji, usna harmonika i ženski vokal stvarali su slojeve koji su se mogli pratiti i zasebno, a ipak su ostajali čvrsto povezani.

Na pozornici se okupila iznimna glazbenička ekipa. Uz Seju Sexona nastupili su gitarist Toni Lović, basist Dejan Orešković, bubnjar Branko Trajkov, violinist i klavijaturist Robert Boldižar, vokalistica Anđela Zebec te Tomislav Goluban na usnoj harmonici. Njihova uigranost dopuštala je i razigranost i preciznost: svaki je instrument imao dovoljno prostora, a pjesme su zadržavale jasan smjer.

Anđela Zebec posebno se istaknula u „Pismu Elvisu”, jednoj od najdojmljivijih izvedbi večeri. Njezin je vokal snažno nosio emotivni naboj pjesme, a cijeli je bend pratio njezine promjene u intenzitetu. Bila je to izvedba u kojoj se moglo čuti koliko pažnje Neuštekani posvećuju odnosu između teksta, glasa i instrumentalne pratnje.

Društvena satira

Društvena satira dobila je svoj prostor u „Bluesu predsjednika opštine”, dok je „Bog vozi Mercedes” zazvučao kao punokrvan blues. U repertoaru su se našli i „Dok čekaš sabah sa šejtanom” te „Počasna salva”, čiju su najavu iz publike dočekali prepoznavajući komentari i odobravanje.

Bend je tijekom večeri pozivao slušatelje na sudjelovanje, pozdravljao ih i održavao neposredan kontakt, zbog čega ni dug program nije djelovao kao strogo odijeljen niz izvedbi.

Uz humor, kroz koncert se provlačila i poruka o ljubavi kojoj treba dati prednost pred zastavama. U pjesmama Zabranjenog pušenja osobne sudbine neprestano se susreću s političkim podjelama i društvenim lomovima, a večerašnje su izvedbe taj odnos učinile posebno jasnim.

Jedan od glazbenih vrhunaca bila je „Takvim sjajem”, pjesma Arsena Dedića. Sejo se prisjetio kako im je Arsen dopustio da je uvrste u repertoar, a potom za njihovu verziju napisao gudački aranžman.

Posebno je dojmljiv bio dijalog Golubanove usne harmonike i Boldižarove violine, nakon kojeg je uslijedio prekrasan violinski solo. Razmjena tih dvaju instrumenata pokazala je koliko izražajnosti bend može izgraditi unutar jedne pjesme.

„Laku noć stari” i „Fikreta” nastavile su emotivnu liniju večeri, dok su „Pos’o kuća birtija”, „Lutka sa naslovne strane”, „Balada o Pišonji i Žugi” i „Djevojčice kojima miriše koža” prizvale neke od najprepoznatljivijih prizora iz repertoara benda.

Nakon dva i pol sata sjedenja publika je napokon ustala uz „Fildžan viška”, prepoznajući pjesmu po refrenu o raji iz Sarajeva. Bio je to trenutak u kojem je dotadašnje pažljivo slušanje preraslo u zajedničko slavlje. Naravno, publika je pozvala na bis što je bend prihvatio pa izveo još i “Jugo 45”.