Foto: Ana Križanec
povezane vijesti
Sinoć je u punom Pogon kulture nastupio Kočani orkestar, jedan od najcjenjenijih i najpoznatijih romskih sastava u svijetu. Sa svirkom su započeli nešto iza 22 sata, a u bogat repertoar uveli su etno instrumentalom nakon kojeg su na opće oduševljenje iznenađene publike odmah izveli „Ederlezi“, odnosno „Đurđevdan“.
Odjekivale su trube, tube i saksofoni, a sve u pratnji snažnih ritmičnih udaraca na tapanu. Već na samom početku istaklo se i nekoliko genijalnih solaža, a sama pjesma ukrašena je specifičnim vibratom.
Nakon što su u prvih 20 minuta koncerta uspjeli stvoriti atmosferu kakva se rijetko vidi u Rijeci, uslijedilo je višesatno ludilo i veselje uz poznate domaće, ali i neke strane melodije. Na repertoaru su se između ostalih našle „Đelem, đelem“, „Siki siki baba“, „Ljubim cigana Jana“, „Ti si moj greh“, „Bubamara“, „Papigo“, „Prvi poljubac“ i brojne druge.
Bilo je tu puno ukrasa i improvizacije kao i naglih promjena ritma, a svatko od članova uspio se više puta ponaosob predstaviti publici duljom solažom. Prijelazi između pjesama bili su dinamički usklađeni, što je posebno zanimljivo bilo slušati kada se radi o žanrovskim fuzijama. U nekoliko sati sviranja imali su jednu pauzu nakon koje su izveli svakako jedne od najdražih pjesama, „Mesečinu“ i „Nesanicu“, a zatim i „Lipe cvatu“ kao i splet starogradskih pjesama.
Nakon što su se u sitnim satima spustili s pozornice, odajući dojam da je koncert gotov, još su dugo svirali među publikom te zajedno plesali i pjevali uz „Skitnicu“, „Muštuluk“, „Ponoć“, „Bella Ciao“ i druge.
Nevjerojatna je bila njihova komunikacija s publikom, kao i međusobna povezanost i sinergija kojom su odisali, a koje su stvarale još bolju atmosferu na koncertu.
Kočani orkestar ovim je nastupom potvrdio Rijeci iznimnu kvalitetu glazbe koju se obično stigmatizira unutar diskursa koji nalaže da ovakva glazba nije namijenjena za naše „srednjoeuropsko“ podneblje i kulturu.
No, pun Pogon kulture koji je satima uživao u ovom nevjerojatno vještom orkestru dokazuje upravo suprotno, stoga se jedino možemo nadati da će nametanje određenih kulturnih vrijednosti prouzročiti još veći kontraefekt i još više ovakvih koncerata.
