Bila je skromna, povučena, nenametljiva, više od svega za nju je govorio njen glas – čist, zvonki sopran, no iako obožavana i slavljena, nikad nije bila istinski voljena
ZAGREB U Zagrebu, 4. studenog, u 72. godini života preminula je nekad poznata i slavna pjevačica zabavne glazbe Ana Štefok. I u danima slave, nije se ponašala kao zvijezda – bila je skromna, povučena, nenametljiva. Više od svega za nju je govorio njen glas – čist, zvonki sopran – po kojem su njene interpretacije ostale u pamćenju slušatelja sedamdesetih godina prošloga stoljeća.
Kao i mnoge djevojčice, Ana Štefok, rođena 1940. godine, počela je pjevati u crkvenom zboru i to u svom kvartu Trnje. Već tada se izdvojila ljepotom glasa, pa nije nikakvo čudo da se poželjela okušati na nekadašnjoj hit-manifestaciji Prvi pljesak u zagrebačkom Varijeteu (danas kazališnoj sceni Kerempuh). Bile su to koncertne matineje koje je vodio Viki Glovacki – u ono vrijeme ih je pratio čitav Zagreb – a te su priredbe bile daleko značajnije od, primjerice, današnje Hrvatska traži zvijezdu, jer su mlade nade tadašnje zabavne glazbe slušali i skladatelji, koji su odmah pisali za one pjevače koji su im privukli pažnju. Osim toga, bilo je to vrijeme festivala zabavne glazbe koji su bili odskočna daska pobjednicima.
Malo nježnosti i ljubavi
Iako je za bivši Jugoton snimila 25 singl ploča i albuma, zvijezda njene popularnosti se osamdesetih godina prošlog stoljeća počela gasiti. Godine 1989. – prestala je javno pjevati. Pojavljivala se povremeno kao gošća nekih HRT-ovih emisija koje su prisjećale gledateljstvo na nekadašnje zvijezde, ali je uglavnom pala u zaborav. Takav rasplet pratila je i teška financijska situacija. Emotivna kakva je bila, Ana Štefok je bila predodređena za nesretne ljubavi i patnju. Nikada nije zasnovala vlastitu obitelj, skrbila je za oca do njegove smrti, a onda – pritisnuta beznađem, postaje ovisnica – liječi se od alkoholizma i depresije.
Obožavana, ali ne i istinski voljena
Kad danas pogledamo popis hitova koje je izvela, čini se kao da je upravo u naslovima tih šlagera zapisan čitav njen život: »Bez majke«, »Lastavica«, »Pjesmom ti pričam«, »Nemoj nikad reći zbogom«, »Hvala ti za ljubav«, »Poljubi me za kraj«, »Varaš se, znaj…«, »Čovjek za mene«, »Doviđenja, sretan put«, »Živim za tebe«, »Želim malo nježnosti i ljubavi«, »Daj mi malo nade«, »Koga ću zavoljeti?«, »Moj prijatelj vjetar«, »Pošla bih s tobom«, »Ako me sanjaš«, »Još smo uvijek na početku«…
Ana Štefok preminula je u svom malom stanu u zagrebačkom prekosavskom naselju Zapruđe. S malom mirovinom samostalnog umjetnika i članice Hrvatske glazbene unije, gotovo nije uspijevala spojiti kraj s krajem. Željela je prodati stan i otići u dom, ali joj to nije uspjelo. Da stvar bude gora – stan je za buduće kupce željela prethodno urediti, podigla je kredit i – dalje je sve poznato. Još jedna hrvatska priča. S poznatim završetkom. Samo je u ovom slučaju protagonistica priče nekada uistinu bila zvijezda: obožavana, slavljena, ali ne i istinski voljena.
