RIJEKA Kultna riječka alter rock skupina Grč nikad nije kapitalizirala popularnost koju je imala na riječkoj, ali i hrvatskoj, odnosno jugoslavenskoj sceni, no zato je pod stare dane dobila svoj dokumentarni film, a i završila u svemiru. »Zoffski Grč« redatelja Zorana Kreme premijerno je prikazan sinoć na sam 31. rođendan benda pred prepunim riječkim Art-kinom Croatia. 

Dugo je film nastajao, čak sedam godina, a i na kraju je više film o frontmanu benda Zoranu Štajdoharu Zoffu nego o samom bendu, iako su manje informirani gledatelji mogli dobiti i sasvim dovoljno informacija o sastavu jednako poznatom po muzici kao i po scenskim nastupima. No postave su se benda mijenjale, a Zoff je uporno već godinama postojan i beskompromisan, radilo se o dosljednom muzičkom izrazu koji je teško »prodati« ili razvaljivanju telećih glava sjekirama i motornim pilama. 

Od samih početaka, kada su zbog stihova Igora Modrića doživljavali zabranjivanja i podozrive poglede šund-komisija, o čemu Krema izvještava starim snimkama, do ipak nekakvog priznanja i dodjele nagrade Status, Grč je prevalio put od demo benda do… ne puno više od toga. Netko bi rekao da to nije velik put, ali postojati trideset godina već je puno. A kad Mario Kovač u filmu kaže da je Grč karizmu postizao snažnim tekstovima, scenskim nastupom, ali i činjenicom da se o Zoffu vrlo malo znalo, onda mu treba vjerovati. 

Nakon filma se ipak o Zoffu malo više zna. Pa se zna i da nije nepristupačni grubijan kakvog ga mnogi doživljavaju zbog specifičnog nastupa, i ne samo na stageu. To je i tip koji vezuje cipelice zalutaloj djevojčici u back stageu ili sin koji rado sa svojim ocem raspreda o događajima iz djetinjstva ili zajedno s njim izrađuje metalne kandže za nastupe. To je i tip koji je proživio kalvariju raznih bolesti u životu, koje su mu dok je još bio dijete stopirale perspektivnu sportsku karijeru, da bi sve kulminiralo dijagnosticiranom teškom Chronovom bolesti, s kojom se Zoff nosi najbolje što umije. 

Klimaks filma, njegova najsnažnija točka, ona o kojoj će se sigurno još pričati, u posljednjoj je trećini. »Krv je moje svjetlo i moja tama« započet će Zoff uglazbljenu Jamu Ivana Gorana Kovačića. I dok traje taj potresni prosvjed protiv ratnog nasilja u specifičnoj grčevskoj obradi, paralelno se izmjenjuje blazirana svečanost dodjele nagrada Status, Zoff u teškom hodu netom operiranog bruha, snoviti spazam na trošnom kauču, pijana priča duboko u noć, paljenje samotne cigarete… Zoffski Grč. 

A Grč u svemiru? Pa bio je red da Bach s tzv. »zlatne ploče« dobije alternativnu konkurenciju. Uostalom, ako se bend zahvaljujući svojoj beskompromisnosti nije afirmirao na Zemlji, tko zna, možda u Svemiru doživi drugačiju podjelu zasluga.