Mostri treba Madonna (»W.E.«) da bi »Vanity Fair« mogao popuniti stranice fotografijama s njena partyja. Ali mu trebaju i filmovi poput šestosatnog »Century of Birthing« Filipinca Lava Diaza da bi se zadovoljili apetiti najradikalnije filmofilije
Iako se godišnje rang liste najboljih filmova tradicionalno rade krajem godine, Međunarodno udruženje filmskih kritičara poznatije kao FIPRESCI izlazi sa svojim odabirom već u kolovozu. Nakon što su zbrojeni glasovi njegovih brojnih članova koji su sudjelovali u anketi ispalo je da je film godine »Drvo života« Terrencea Malicka, koji je u Cannesu osvojio Zlatnu palmu. Oni očito smatraju da nijedan film koji će se pojaviti u distribuciji do kraja tekuće godine neće biti u stanju nadvisiti Malickovu bravuroznost.
No, da bi se dobio relevantni uvid u ono najbolje što nam donosi filmska 2011. trebalo je barem pričekati završetak venecijanske Mostre, Toronta i San Sebastiana, pa tek onda donositi konkretnije zaključke, budući da je anketa FIPRESCI-a strogo orijentirana na takozvane »festivalske« naslove, kao da su filmovi koji nikad nisu ugledali razvikane bjelosvjetske festivale bezvrijedni. Ipak, već letimični uvid u program ovogodišnje 68. po redu Mostre koja započinje 31. kolovoza pokazuje da ima još itekako puno potencijalnih kandidata za film godine, barem na papiru.
Fascinacija teatrom
Poput većine slično koncipiranih priredbi A-lige, tako i Mostra fino balansira između tržišta i tvrdog arta. No, čak i kad pokušava dovući na Passarellu razvikane hollywoodske zvijezde, njen selektor strogo pazi da film iz festivalske konkurencije ima snažni autorski pečat, pa nismo posve sigurni je li veća zvijezda sam autor filma ili njegovi glumci.
Tako recimo Roman Polanski koji će na Mostri predstaviti najnoviju komornu dramu »Carnage«, inače adaptaciju komada »Bog masakra« francuske dramaturginje Yasmine Reza izvedenog i u nas, ima istu težinu kao i razvikana ekipa koju je režiser angažirao (Jodie Foster, Kate Winslet, oscarovac Christoph Waltz). A George Clooney koji je na Mostri mažen i pažen, otvara festival s još jednom adaptacijom kazališnog komada, političkim filmom »Martovske ide«, snimljenim prema drami »Farragut North« Beana Willimona u kojem i sam glumi uz Ryana Goslinga i Philipa Seymoura Hoffmana. Clooney je tijekom snimanja kratko i jasno opisao svoj film kao komad »čiji će početak mrziti republikanci, dok se demokratima neće svidjeti njegova završnica, što znači da smo na dobrom putu«. Ovu fascinaciju Mostre teatrom zaokružuje Al Pacino s filmom »Wilde Salome kojim se autor nakon doksa »Looking for Richard« nanovo vraća na kazališne daske, sada u društvu sve popularnije Jessice Chastain.
Nespremni za Croisette
Naravno, Mostri treba Madonna (»W.E.«) da bi »Vanity Fair« mogao popuniti snobovske stranice fotografijama s njena glamuroznog partyja u nekom od venecijanskih palazza. Ali mu trebaju i filmovi poput šestosatnog »Century of Birthing« Filipinca Lava Diaza da bi se zadovoljili apetiti najradikalnije filmofilije. Trebaju mu i etno ezoterije poput samoanskog filma »O le tulafale« (»Orator«) kako bi se njegov programer pohvalio da je prvi detektirao posve neistraženo kinematografsko područje Polinezije. A u orijentaciji na provjerena autorska imena koji polučuju efekt staklenika Marco Muller voli kopirati programsku strategiju Cannesa. Ako je dakle Cannes igrao na Kaurismakija, Almodovara, braću Dardenne, Von Triera i Ceylana, Mostra dovodi autore čiji filmovi nisu bili spremni za Croisette, poput Cronenberga (»Dangerous Method«), Friedkina (»Killer Joe«), Solondza (»Dark Horse«), apokaliptičnog Abela Ferrare (»4:44 Last Day On Earth«) i Sokurova (»Faust«), garnirajući program dostatnom dozom erosa, s filmovima poput McQueenove »Sramote« u kojem Michael Fassbender portretira ovisnika o seksu, te Lanthimosova najnovijeg filma »Alpe«, ali i Garrelova »Un ete brulant« s Monicom Bellucci. A tu je i kineski erotoman Lou Ye koji je u senzualnom filmu »Ljubav i ožiljci« angažirao francuskog glumca magrebskih korijena Tahara Rahima (»Prorok«).
Politička nota
Ni japanofili neće na Mostri ostati zakinuti, s najnovijim Sion Sonom (»Himizu«) i Shinjyom Tsukamotom (»Kotoko«), ali i iranskim autorskim kozmopolitom Amirom Naderijem koji je za najnoviji film »Cut« ambijentiran u miljeu tokijske yakuze kao koscenaristu angažirao velikog Shinjyja Aoyamu, dok mu je kultni Kiyoshi Kurosawa bio savjetnik. Među brojnim filmovima iz festivalskih off programa valja izdvojiti najnoviju Chantal Akerman (»La folie Almayer«) koja je u adaptaciji romana Josepha Conrada potegnula čak do Malezije. Angažirano političku notu osigurat će Glawoggerov doks »Slava kurvi« koji zaokružuje njegovu no-global trilogiju, te palestinska priča Izraelca Shlomija Elkabeza (»Svjedočanstvo«) u kojoj glumi njegova sestra Ronit. A kvirovci će doći na svoje s biopicom o glumcu Salu Mineu (»Sal«) koji potpisuje James Franco, te korejskom gay uspavankom »Stateless Things« koja se najavljuje kao potencijalno festivalsko otkriće. No, premda smo u motovunskom filmu »Žetva« shvatili da je veća hrabrost trebala Marku i Jacobu da upišu poljoprivrednu školu nego da se međusobno poševe, ovaj poljoprivredni gay trend nastavlja i Mostra s kanadskim filmom »Marecages«.
