Snimit će se devet epizoda, David Lynch će ih sve režirati, a napisat će ih zajedno s Frostom. Još se ne zna tko će se sve točno vratiti od originalne glumačke postave, no izvjesno je da će se radnja nastaviti u »današnje« vrijeme, dakle 25 godina kasnije
Bio je to običan listopadski ponedjeljak sve do 11.30 sati po istočnoameričkom vremenu kada su David Lynch i Mark Frost na svojim Twitter profilima istovremeno napisali »Dear Twitter Friends… It is happening again«.
Ispod tvita je stajao link koji vodi na Youtube filmić dugačak minutu i šest sekundi. Vidimo crni ekran i čujemo puhanje vjetra trenutak prije nego što se pojavi Laura Palmer u krupnom planu ispred crvenog zastora. U Crnoj kolibi je, nema sumnje. Ispruži desnu ruku, šaka joj je stisnuta. A izraz lica zlokoban, bezobrazan. U jednom trenutku zapucketa prstima.
Ekran je potom ponovo crn. Javlja se natpis. Blijedocrvenim slovima sa svijetlozelenim rubovima, baš kao nekad – 25 godina poslije. Kamera se potom približava tabliuz cestu kakve su uobičajene na ulazu u gradove.
Dobrodošli u Twin Peaks, piše na njoj. U 40. sekundi javlja se novi natpis koji ulijeće preko table – 2016. Istovremeno kreće čuvena glazbena tema Angela Badalamentija. Tajanstvena, sanjiva, pomalo tužna, transcendentalna. Milijuni ljubitelja jedne od najboljih televizijskih serija svih vremena su u ekstazi. Istina je. Snimat će se nove epizode Twin Peaksa!
Do sada posljednja, 30. epizoda, prikazana je u lipnju 1991. godine. Bilo bi nepošteno prema svima koji nisu gledali seriju, a namjeravaju to učiniti, otkriti što se točno dogodilo. Ali recimo samo da se glavni lik, kojeg smo navikli gledati trezvenog i smirenog, počeo ponašati u najmanju ruku čudno nakon što je izašao iz Crne kolibe.
A što je to Crna koliba i što se glavnom liku točno dogodilo u njoj? Ostala je tajna koja, činilo se, nikad neće biti otkrivena. Jednako kao ni brojna druga otvorena pitanja koja su Lynch i Frost ostavili iza sebe. Sada se više ne čini tako.
Ispred vremena
Sažeti Twin Peaks u jednoj rečenici nije lako, ali možda se to može učiniti ovako: najveći misterij, najstrašniji horor i najbolja sapunica u jednom. Serija ispred svog vremena. Kada su se sredinom 2000-ih počeli emitirati Sopranosi i slična djela, neki su govorili da su američke serije postale bolje od filmova. Drugi su imali primjedbu. Postale su bolje i puno prije, početkom 90-ih, kada je u dvije sezone, prvoj od osam i drugoj od 22 epizode, na mreži ABC prikazan Twin Peaks.
Kreirali su ga David Lynch i Mark Frost, prvi uglavnom kao redatelj, a drugi kao scenarist. Pridružili su se kasnije i drugi redatelji i pisci, ali ovaj dvojac je priču osmislio, zaludio gledatelje i ostavio ih gladnima.
Surealni elementi
Twin Peaks se uglavnom odvija kronološki i »pitak« je za gledanje sve dok se ne pojave »lynchevski« surealni dijelovi. Virtuoz iz Montane koji danas ima 68 godina toliko je to dobro radio da se pojedine scene hipnotički gledaju makar je malo što u njima kristalno jasno. Radnja se plete u izmišljenom planinskom gradiću u državi Washington, blizu granice s Kanadom. Počinje pronalaskom leša ubijene Laure Palmer, omiljene mlade djevojke koja, kako će se pokazati, baš i nije bila tako nevina kako se mislilo.
Jedna je to od glavnih tema gotovo svih Lynchevih djela – naoko čedni ljudi u pitomoj sredini koji malo po malo otkrivaju tamnu, divlju, gotovo pa životinjsku stranu svog karaktera. Kada se počnu javljati surealni elementi, dobroćudni div, misteriozni patuljak i zastrašujući duhovi, teško je bilo zaključiti jesu li oni samo personifikacija žitelja Twin Peaksa ili stvarna bića koja obitavaju u hladnim i mračnim šumama Sjeverne Amerike.
Serija je u početku imala izuzetno veliku gledanost, a prema mišljenju mnogih, brak sa surealnim možda joj je donio kultni status, ali je odnio veliki broj vjernih pratitelja, nespremnih na eksperimente. Kada je na zahtjev ABC-a sredinom druge sezone otkriven ubojica Laure Palmer, po mišljenju Davida Lyncha, koji je gledatelje i dalje želio držati u neizvjesnosti, ubijena je »zlatna koka«. Gledanost je masovno počela opadati i na koncu sezone serija je otkazana.
Twin Peaks je tako ostao nedovršen, odgovora nije bilo taman da ga pogledali stotinu puta. Prekinut je praktički naglo, iza čega je ostalo preko dva desetljeća nade da će priča jednom ipak biti zaključena.
Godinu dana nakon posljednje epizode prikazan je film »Twin Peaks: Fire Walk With Me« koji je ponudio neke odgovore, ali donio i nove dileme. U više navrata javljale su se informacije o mogućim novim epizodama, ali do sada nije bilo službene potvrde.
Čuvena scena
Od brojnih čuvenih scena možemo se prisjetiti one najčuvenije – otkrića ubojice. Plavokosa pjevačica u crvenoj haljini u noćnom klubu Roadhouse izvodi svoje romantično-sanjive pjesme. Lokal je pun, dvoje zaljubljenih, Donna i James, najbolji prijatelji Laure Palmer, za jednim stolom razgovaraju o tragičnim posljedicama svojih nedavnih postupaka. U tom trenutku ulaze FBI-ev agent Dale Cooper, koji istražuje slučaj, šerif Twin Peaksa Herry S. Truman i log-lady, u prijevodu, gospođa-cjepanica. Ta starija dama u rukama cijelo vrijeme drži komad drveta za koje tvrdi da joj se obraća.
Donna i James nakon rasprave postaju sretniji, ona čak i pjevuši. Doima se to kao tračak optimizma, ali u jednom trenutku agent Cooper ima viziju. Na pozornici se umjesto pjevačice stvara div koji ga upozorava riječima »it is happening again« (ponovo se događa). Slijedi horor u kojem otkrivamo ubojicu, pa povratak u Roadhouse. Zavladala je velika tuga, kao da svi znaju što se dogodilo. Donna plače, a Laurin dečko Bobby Briggs sjedi za šankom i osjeća da se dogodilo nešto stravično. Pored njega sjedi visoki starac koji prilazi Cooperu i govori: »jako mi je žao«. Donna je očajna, Copper zamišljen, a epizoda završava crvenim zastorom iza pjevačice koja je dovršila pjesmu.
Ova scena danas se smatra jednom od najboljih u povijesti televizije, a riječi »it is happening again« ostale su uklesane u podsvijest gotovo svakoga tko je obožavao Twin Peaks i noćima se znojio zbog zastrašujućih prizora onoga što se događa. Ne treba stoga čuditi da su se Lynch i Frost odlučili upravo tu frazu upotrijebiti za najavu novih epozoda. Je li ljudska vrsta doista toliko loša kako je portretirana u Twin Peaksu? Saznat ćemo 2016. Jer, istina je. Ponovo se događa…
