Velika dvorana Kaptol Boutique Cinama u ponedjeljak navečer bila je puna znanih lica, glazbenika prije svega, i puna dobre emocije kakvu samo glazba može pobuditi. Sjajna glazba, sjajnog autora, u izvedbi sjajnih pjevača i glazbenika.

Velika kinodvorana bila je premala da primi sve koji su željeli prvi vidjeti premijeru glazbeno-dokumentarnog filma “Hitmaker: Đorđe Novković”, istinsku posvetu jednom od najboljih hrvatskih skladatelja zabavne glazbe.

Došli su vidjeti i čuti kako izgleda pionirski projekt Croatia Recordsa i njenog čelnog čovjeka Želimira Babogredca, kako to izgleda kada 10 naših sjajnih izvođača izvede 10 velikih pjesma Đorđa Novkovića u posve novim aranžmanima, pa još da su snimane u legendarnom londonskom Abbey Road studiju uz Royal Philharmonic Orchestar i ravnanje Grammyjima ovjenčanog dirigenta Stevea Sidwella.

– Ponosan sam, zaista. Za Đorđa, koji je bio skroman po prirodi a toliko velik, nema specijalnog spomenika i nijedan spomenik ne može napravit ono što je napravila Croatia Records i Želimir Babogredac ovim projektom. To je najveći spomenik radu mom pokojnom ocu Đorđu, kazao je nakon premijere Boris Novković.

Silne emocije

Ništa manje pod dojmom silnih emocija nije bio ni prvi čovjek Croatia Records.

– Đorđe je to odavno zaslužio. Ovo je spomenik za budućnost i drago mi je da smo ga uspjeli na ovaj način napraviti, s ovim pjesmama i s ovom izvođačima. To je prvi korak, ima još mnogo dobrih autora u Hrvatskoj, poručio je Babogredac.

A što je to i koliko veliko napravila Croatia Records, kazala je već u najavi filma Klaudija Čular, glazbena urednica Croatia Recordsa i to brojkama koje rijetko kad ne govore istinu. Kako reče, projekt je započeo početkom godine, 10. veljače, onim prvim mailom poslanom put Abbey Roada.

– Od tada sedam mjeseci, 215 dana, nebrojeni sati u tonskom studiju i montaži, 95 članova Royal Philharmonic Orchestara, 29 sjajnih domaćih instrumentalista, 10 velikih pjesama, 10 velikih solista, devet aranžera, devet fotografa, kamermana, pet ljudi u londonskom studiju koji su našoj ekipi bilo cijeli dan na raspolaganju, dva vrhunska tonska studija, jedan dirigent, jedan tonski snimatelj, jedan dizajner i jedan veliki skladatelj Đorđe Novković, kazala je Čular uz napomenu da se radi o projektu kojim ne samo da Croatia Records pomiče svoje granice već i granice diskografije na ovim prostorima.

Desetero izvođača

Tih desetero izvođača su Željko Bebek, Gabi Novak, Neda Ukraden, Mia Dimšić, Zdravko Čolić, Vlado Kalember, Boris Novković, Petar Grašo, Severina i Mišo Kovač.

Tih deset pjesama su “Žuta ruža”, “Nada”, “Zora je”, “Stari Pjer”, “Južnjaci”, “Prva noć sa njom”, “Takav je život”, “Ako me ostaviš”, “Virujen u te” i “Ostala si uvijek ista”.

– Za pjesmu “Ostala si uvijek ista” koristili smo Mišin glas iz 1984. godine. Tehnologija to dozvoljava i svjedoci ste da je to jedna glazbena disertacija. Tako se pjeva velika pjesma.

Čuo sam se s Mišom i pitao ga što će poručiti svima večeras. Rekao je da vam kažem: “Ja sam stvorio Đorđa, a Đorđe je stvorio mene!”, kazao je Babogredac.

Slično Miši kazivali su u filmu i drugi redom ističući kako im je žao da Đorđe nije s njima u studiju. Grašo se, primjerice, poklonio činjenici da je Novković napisao više od 2.500 pjesama, Severina istaknula njegov najraskošniji talent, Mia Dimšić priznala da ima strahovito strahopoštovanje prema skladateljevom opusu.

Neprežaljena Gabi Novak reče: “Bio je duhovit, talentiran, imao je tu moć sagledavanja ljudi. Zato se tako dobro slagao s Arsenom, jer su oni jednako mislili.” Mišo je pak sve to sublimirao poručivši: “Nikada neće umrit’, nikada, nikada, nikada.”

Ostvarenje velikog sna

Za samo snimanje u Londonu kazati će Boris Novković da je bilo poput ostvarenje velikog sna.

– Volio bih da je moj otac osobno prošao proces snimanja ovog albuma. Jer fenomenalno je kako su te pjesme zazvučala grandiozno, reče nam Novković.

Kritika je za njegova života znala govoriti da su mu pjesme jednostavne. Ovaj projekt je međutim pokazao nešto drugo.

– Pokazalo se da ta jednostavnost nosi toliku kompleksnost, tolike mogućnosti, a na njima se aranžerski i harmonijski radi dodatno, ističe Novković.

On sam izabrao je pjevati pjesmu “Takav je život” grupe Pro arte.

– Htio sam Pro arte jer su to njegovi počeci. Ostala mi je u pamćenju ta pjesma jer ju je uvijek spominjao kao jednu od svojih većih pjesama. I ispalo je senzacionalno, veličanstveno. Nema tog spomenika od mramora kakvog bi mogli napraviti, a da je ravan ovoj večeri, istaknuo je Novković.

Što da se rodio negdje drugdje?

Poslije gledanja filma nekako se nametnulo pitanje je li šetat što se Đorđe Novković nije rodio negdje drugdje, u nekoj većoj zemlji, kakvoj Francuskoj, Italiji?

– Ovo vam je najbolja digresija koju sam večeras čuo. Imao je priliku. Mama je tu odigrala ulogu. Bio je pozvana u Francusku da svira s orkestrom Paula Muriela 1971. godine i da sklada uz to, ali mama nije bila za. Poslušao je svoj emotivni zov, ali uvijek je to žal, pomirljivo će Boris Novković.

Zato je najponosniji, veli nam, Đorđe bio na pjesmu “Ostala si uvijek ista”, onu koju će za potrebe filma arnžirati sam Steve Sidwell uz opasku kako je Mišo nacionalno blago. Zanimljivo je, podsjeća Boris, da se radi o pjesmi koja prvih sedam, siam godina svog postojanja i nije došla do izražaja.

– Ali, prave pjesme nađu put, reče Boris Novković.

Nađu ga, onako kako su sve pjesme Đorđa Novkovića našle put do slušatelja i postale bezvremenski hitov baš kao što će ga, nema sumnje, naći i tonski i videozapis ovog premjerno prikazanog uratka.

Najveće priznanje

Na premijeri i Zlatko Turkalj, urednik Drugog programa Hrvatskog radija, koji nam reče da je Đorđe Novković jedna od osoba koja mu jako nedostaje u našoj glazbenoj industriji.

– Mogu se pohvaliti da smo surađivali, često se znali čuti telefonski kada bi svatko kod svoje kuće gledao festivale. Znali smo komentirati ono što se događa i to na osebujan način, baš onako otvoreno. Imali smo odnos dvojice prijatelja, ali ja sam se stalno osjećao kao otac i sin, samo što je on bio otac s kojim mogu razgovarati o glazbi, dosta otvoreno, priča Turkalj.

Ističe Turki da je Đorđe Novković u svakoj pjesmi, u svakog izvođača tražio ono što bi moglo biti dobro, ili ono od čega bi se moglo napraviti nešto dobro.

– Borio se za dobru pjesmu, za izvođače, a mislim da u potpunosti nije bio dovoljno priznata za života. Neke su njegove pjesme i melodije bile banalizirane od kritike da bi postale svjetski hitovi, da bi se snimale na raznim jezicima, da bi neki svjetski pjevači s njima napravili karijere.

Ovaj film potvrđuje da su to glazbena remek-djela. Žao mi je što on to nije doživio, ovo priznanje od kojeg nema većeg, istaknuo je Turkalj.

Zahvalan na strogoći

Đorđe i Boris. Otac i sin. Oba u istom poslu. Kako je bilo odrastati uz velikog glazbenika!?

– Tek u ovakvim situacijama ja ga percipiram kao velikog umjetnika, skladatelja. Čitav život sam ga percipirao kao oca, strogog oca, jer bio je strog. Danas sam mu na tome zahvalan. Mislim da mi je tom strogoćom usadio disciplinu, želju za borbom i napretkom, ističe Novković Boris.