Gledano brojkama Dani hrvatskog filma izgledaju ovako: ukupno će biti prikazano 25 spotova, 17 kratkih igranih filmova, 26 namjenskih, 16 eksperimentalnih i isto toliko dokumentarnih te 15 animiranih filmova. Podsjetimo, riječ je o onome što je uvršteno u konkurenciju i svakako je dobra potvrda koliko su Dani hrvatskog filma bili potrebni i korisni kada ih je na samom početku samostalne Hrvatske i u ratnom okruženju pokrenuo Ivo Škrabalo, tada zamjenik ministra kulture Vlatka Pavletića i direktor Pulskog filmskog festivala.

Filmovi se natječu za Veliku nagradu za najbolji film (uključuje i novčani iznos od 10.000 kuna), potom za najbolju režiju, glumačko ostvarenje, scenarij, montažu, glazbu, kameru, debitanta (uključuje i novčani iznos od 5.000 kuna) te najboljeg producenta. 

 Odskočna daska

Ostale nagrade dodjeljuje Hrvatsko društvo filmskih kritičara (»Oktavijan«), Glas Koncila (»Zlatna uljanica«) i drugi. O nagradama odlučuje ocjenjivački sud koji ove godine čine Alemka Lisinski, Radislav Jovanov Gonzo i Ante Tomić. 

Dani hrvatskog filma od svojih su početaka bili najbolja odskočna daska za nove autore koji su se ovom smotrom preko noći mogli nametnuti javnosti, bilo da se radilo o igranoj ili dokumentarnoj formi. To je mnogo značilo studentima Akademije dramskih umjetnosti, eksperimentalnom i animiranom filmu koji su prihvatili studenti Akademije likovnih umjetnosti, a posebno je imalo opipljivog odjeka kod autora glazbenih spotova i namjenskih filmova, koji često nisu bili ni studenti ni filmaši, već su svojim talentom i sve dostupnijom tehnologijom iskoristili priliku. 

Doduše, veliku zaslugu je imala i televizija koja je za svoje potrebe naveliko »gutala« glazbene spotove, što je pridonijelo dinamičnijem razvoju domaćeg filma i pojavi autora kao što su Kulenović, Milić, Jovanov Gonzo, Anković… koji su se potom uspješno dokazali i u igranoj formi. 

 Veterani i debitanti

Današnju stagnaciju glazbenih spotova opet možemo povezati s TV kućama koje ih manje »vrte«, ali se i u takvim okolnostima uočava pojava novih autora koje prepoznajemo s po nekoliko uradaka. To su Filip Filaković Philatz i Miroslav Terzić s pet filmova (spotovi i namjenski), Mario Mlakar i Jusuf Šeković (tri), a aktivan je još i Anković, dok im se i veteran Dejan Aćimović također pridružuje s tri svoja filma. 

I među autorima kratkih igranih filmova lijepo je uočiti nova imena, uz ona već afirmirana kao što su Hana Veček, Dalibor Matanić, Irena Škorić, Ivan Livaković, Hana Jušić, kao i povratak bardova eksperimentalnog žanra Gorana Trbuljaka, Ivana Faktora i Zdravka Mustaća. No ovdje je možda i najjača konkurencija novog vala autora. 

Vječiti talent hrvatskog filma Ivan Salaj zagrijava se za igrani film pa ćemo ga vidjeti u onom namjenskom, dok Simon Bogojević Narath, Daniel Šuljić i Veljko Popović nastavljaju na svom animiranom poslu, ali također uz dosta novih lica. 

U svijetu dokumentarnog filma, koji je ove godine smješten usred programa, nekako i dalje prevladavaju stari majstori i dokazani autori, koji tako održavaju imidž zlatnih godina ovog filmskog žanra. Prije svega mislim na imena poput Mirošničenka, Devića, Kolbasa, Vorkapić, Starešina, Mršića, a sve prisutniji su i Vanja Sviličić, Matija Vukušić, Robert Zuber… – autori koji su usko vezani za televiziju koja je zapravo bila, ali i ostala glavna logistika u ovom polju, što potvrđuje i primjer nedavno preminulog Miroslava Mikuljana, kojemu će se ova manifestacija na svoj način i odužiti.