Filmska recenzija Alda Paquole

Mr. Joint

Aldo Paquola

Redatelj Bernard Rose odbacio je u potpunosti moralizatorski ključ u prikazu raznovrsnih peripetija Howarda Marksa

Krijumčariti i preprodavati drogu na veliko, započeo je Howard Marks u pravo vrijeme, negdje 1968., nakon što je u Oxfordu bio privučen – jednostavno i bez prinude – pušenju marihuane. Howard Marks rodom iz neke zabiti u Južnom Welesu, već je napravio nepredvidljivi podvig upisom na Oxford, no to je bio samo prolaz – doslovce »vrata u hodnik« – za jedan od »umjetnih rajeva« opijatski razuzdane i revolucionarne 1968. Marks je o svom burnom opasnom i radosnom životu prepunom obrata, napisao knjigu koja je postala bestseller i neminovno dospjela na filmsko platno.   

Redateljeva umjerenost




Redatelj Bernard Rose odbacio je u potpunosti moralizatorski ključ u prikazu raznovrsnih peripetija, a nije ni dodatno dramatizirao sukobima, napetošću i neizvjesnošću protkan Marksov životni put. On ima obitelj, iskreno voli ženu i djecu, ali je pun energije, spremnosti i umijeća za poslove s narkoticima. I to ne usko londonske, već prave, velike, interkontinentalne s enormnim zaradama – Pakistan, Afganistan, pa Sjedinjene Države, preko kalifornijskog uzleta hedonističke zasićenosti, do španjolskog luksuza Palma de Mallorce… S prepunim torbama novca, silnih razgovora iz telefonskih javnih govornica i stalno zapaljenim jointom u ustima, Marks je pouzdani vodič u veselu propast.


Irski dio priče, poglavito zbog lika Jima McCanna (pripadnika IRA-e i potajnog ovisnika o drogi i pornografiji), najzabavniji je i najotkačeniji. Ni prizor kad policija raspara, rastvori i rasklopi Marksov automobil tražeći skrivenu drogu, a ona im uredno izmakne jer je u drugom autu, (u laganoj vožnji, s postarijom damom za upravljačem) posve izvan njihove usredotočenosti – neće ostati nezapažen. Redatelj je dobro prilagodio umjerenu humorističnost i umjerenu ozbiljnost, pa se s Marksom smijemo ali i iščekujemo što će se s njim na kraju zbiti. Naravno, ono što je Marksova biografija i osobno proživljeno iskustvo, poklopit će se tu i tamo s već prije odgledanim fragmentima iz brojnih filmova istovjetne tematike i sličnih likova. No Mr. Joint posjeduje izrazitu pustolovni prijestupničku upečatljivost.   

Užitak prijestupa


Casting je izvrstan! Britanski glumac Rhys Ifans s tamnom kosom i crnim naočalama (ponekad priziva Xaviera Bardema), s lakoćom je stekao naklonost gledatelja kao Howard Marks. Drugi Britanac – David Thewlis, poznat nam iz filmova Mikea Leigha (i Harryja Pottera), utjelovio je Jima Mc Canna na granici glumačke neumjerenosti, što vrijedi za američke scene, no kad god je u kadru, film dobija na živosti. Američka glumica Chloe Sevigny postigla je da zamijetimo Marksovu suprugu i pridamo joj pozornost unatoč dominaciji njezina muža kao poslovno hazarderskog i obiteljskog junaka kroz cijeli film. I Crispin Glover je američki glumac upamćen po raznovrsnim ulogama iz filmova »Povratak u budućnost«, »Što muči Gilberta Grapea«, »Divlji u srcu«… ovdje gotovo neprepoznatljiv, zbog brade i pripada isključivo jakim filmofilima.


Bernard Rose je napravio gledljiv i razonodljiv film iako se razbacivao amaterskom svestranošću. Osim što je napisao scenarij i režirao film, on je i jedan od montažera i majstora kamere. »Mr. Joint« nije film za meditacije o zločinu i kazni, ali valja ustvrditi da ipak daje stanovitu pohvalu užitku prijestupa.