Početkom veljače u kina je stigao film »Melania«. Popraćen je prilično lošim, da ne kažemo očajnim kritikama usprkos tome što ga je gospođa Trump sama producirala, promovirao ga je predsjednik SAD-a, njezin suprug Donald, a distribuirao globalni gigant e-trgovine Amazon. Jon Stewart, politički komentator satiričnog The Daily Showa, o filmu je izjavio: »Sviđa mi se slogan filma Melania: inspirativna istinita priča o tome kako je milijarder internetske maloprodaje platio milijune da bi se dodvorio predsjedniku«, referirajući se na 40 milijuna dolara koliko je Amazon Jeffa Bezosa platio za prava na ovaj film što je najveća cijena ikad plaćena za dokumentarac. Kako je satirično zaključio filmski kritičar The Daily Showa, radi se o izvrsnom filmu jer točno znate što se događa u svakoj pojedinoj sceni – kriminal! S obzirom da je trećina filma posvećena Melanijinim sastancima s njezinim modnim i krojačkim timom, moglo bi se, također, zaključiti da film, osim kriminala, nudi neprocjenjiv uvid u estetiku današnje političke korupcije. Ovo je, čini se, film za krojače.

RAĐANJE PRVE DAME

Melanijine pripreme za inauguraciju njenog supruga svode se na zahtjevne probe njezinih odjevnih kombinacija koje su predvidljive baš kao i njene krojačke upute opsjednute, gledatelju nevidljivim, milimetrima. Uvijek treba negdje suziti pola inča, odrezati viškove, učvrstiti obode. Stvari trebaju biti napetije, čvršće i uže jer se ovdje ne radi o haljini princez kroja, već o uniformi. Materijali su disciplinirani, šavovi, kao neki hladnoratovski špijuni, nevidljivi, paleta je predvidljivo monokromatska, u rasponima od crne do bijele i od bež pa do još malo više bež. Melanijina odjeća izgleda kao da je prošla vojnu obuku skupa s njenim krojačima naoružanim kutomjerima i ravnalima kojima mjere mikrone, a ne milimetre. Baš je prikladno njezin kaput opisati u terminima military tailoringa, ne zbog suptilno naglašenih ramena, niti zbog ratova koji se danas vode po svijetu, već zbog pukog drila cijele te modne situacije. Ali koliko god se dril činio zamornim i suvišnim, rezultat je očaravajući.

Reuters

Rezultat ovog drila nije, kao što se može činiti, odjeća, rezultat je – prva dama. Kako drukčije objasniti činjenicu da Melaniju nazivam prvom damom dok je istovremeno gledam kako u Bijelu kuću nosi nekakve slovenske čaše i pitam se zna li ona gdje je točno Slovenija. Naravno da zna, ona je u Sloveniji rođena. Pa ipak za ovu činjenicu, da će Melanija iz prve pronaći Sloveniju na karti, nekako mi se čini da ne bih mogla staviti ruku u vatru. Pri tome nisam jedina, mnogi imaju očajno mišljenje o Melaniji, a svejedno inzistiraju na tome da se radi o prvoj dami. Još je gora priča s njezinim mužem kojeg, iz tko zna kojih razloga, stalno nazivaju američkim predsjednikom. O čemu se tu zapravo radi?

UMJETNOST PREVARE

Ono što je Melanija naumila s ovim dokumentarcem je ono što svaka drag kraljica dobro zna – odjeća i estetika su vokabular kojim se simbolizira asocijacija, ukus i moć. Autoritet se postiže reverima – uči nas »Melania«. U posljednje su vrijeme i štreberi iz Silicijske doline, opsjednuti dobrim ukusom o čemu svjedoče parole nekih zvučnih imena na čelu tvrtki poput Open AI o tome kako je ukus nova temeljna vještina. Palantir, jedan od najjezivijih američkih tehnoloških divova koji se bavi masovnim nadzorom i vojnom špijunažom, a povezuje ga se i s genocidom u Gazi, nedavno je lansirao vlastitu verziju klasične plave radne jakne. To možda i jest tehnofašistička moda, kako je neki prozivaju, ali je svakako i dokaz da Palantir razumije važnost estetike radničke klase, a sve kako bi se izgradio lajkabilan, klikabilan, profitabilan i, iznad svega, neštreberski identitet.

Reuters

I dok braća iz Silicijske doline bruse svoj ukus kako bi nas uvjerili da su, sa svojim plavim jaknama i brokula-frizurama, cool, dok nas Melanija pokušava uvjeriti da je prva dama u trenutku u kojem doslovno jest prva dama, postoje ljudi koji su prirodno nadareni za takve stvari. Jedna je druga žena u svojim ranim dvadesetim, porijeklom iz ruske radničke obitelji, u periodu od 2013. do 2019. godine, držala njujoršku elitu u uvjerenju da je bogata nasljednica iz Njemačke. Pomoću svoje izmišljene javne osobnosti uspjela je prevariti banke, hotele, odvjetnike i tvrtku za privatne zrakoplove za više od 200.000 dolara. Priču o Anni Delvey (pravim imenom Anna Sorokin) 2022. ekranizirao je Netflix (Projekt Anna). Godine 2024. Anna je sudjelovala u Plesu sa zvijezdama na ABC-u koji ju je, u priopćenju za javnost, opisao kao umjetnicu, misleći, valjda, na umjetnost prevare, ako već ne na umjetnost draga. I Anna je prošla dril, njenoj je preobrazbi kumovalo, gle čuda, opsesivno proučavanje modnih časopisa pa ju je ABC, razumljivo, nazvao »ozloglašenom fashionisticom koja nosi narukvice za gležanj«, misleći na zatvorsku napravu za elektronički nadzor što su mnogi dočekali potpuno ravnodušno s obzirom da je za krivotvorenje osuđen i sam američki predsjednik Trump. On je maksimalno kapitalizirao ovaj Annin uvid kako nije baš potrebno biti predsjednik, puno je važnije izgledati kao predsjednik. Zato je, kako je Barack Obama posprdno primijetio, bio »ljubomoran na medijsko izvještavanje o Covidu« jer je Covid bio veća priča od njegovog predsjedništva.

INSTAGRAM TEŠKAŠICA

Priča o Anni Delvey očito je više od priče o krivotvorenju bankovnih izvoda i potpisa računovođa. Radi se o suvremenoj kronici moći estetike i s njom slizanih društvenih mreža. Anna je znala ono što obični ljudi ne primjećuju, koja bež nijansa trenutno najbolje prolazi na Instagramu i signalizira pripadnost višoj klasi. Znanje o tome što je lijepo i lajkabilno je kapital koji se može unovčiti na internetu. Instagram je prepun žena koje su monetizirale svoj dobar izgled, dojam beskonačno produžene mladosti, vještine samoprezentacije i samonadzora. Pjesma »White Woman’s Instagram« svoju popularnost duguje fenomenu da su upravo žene iznimno vješte u tome da se predstave dok ne rade ništa. Lajkove je moguće proizvesti dokoličareći s avokadom ili zlatnim retriverom, a moguće i sa salatom od kozjeg sira. Mnoge autorice primjećuju da se od žena oduvijek očekivalo da budu svjesne onoga što drugi misle o njima pa su, čini se, prirodno nadarene da se optimiziraju za tzv. »instagramabilnost«. Privatnoj premijeri dokumentarca »Melania«, održanoj u Bijeloj kući, prisustvovala je i jedna Instagram teškašica, Georgina Rodríguez, čiji se digitalni doseg procjenjuje na sedamdesetak milijuna ljudi koji prate njezin rad, a on se, kao uostalom i Melanijin, svodi na kostimirane probe i preuređenja interijera. I kao i Melanija, ima globalno popularnog supruga. Njezin je suprug, nogometaš Ronaldo, navodno najpraćenija osoba na internetu, ali na Melanijinu žalost, s njezine je premijere bio službeno odsutan.

Jia Tolentino pišući o tiraniji idealne žene primjećuje kako ona ima dečka ili muža koji je fizičko ostvarenje njezine nevidljive publike i potvrda njenog statusa, baš kao što je predsjedništvo Trumpa potvrda Melanijinog statusa prve dame. Nitko od Melanije nije očekivao da odgovori zašto treba smanjiti poreze, a povećati carine, rijetki su očekivali uvid u njene kozmetičke rutine i silikone ugrađene u njene obraze, ali ova zaglušujuća intelektualna tišina svedena na širinu revera i debljinu jastučića na ramenima nokautirat će i najnezahtjevnije mislioce. Na kraju ostaje žal što se njezin plastični kirurg ne pojavljuje u dokumentarcu kako bi nam otkrio želi li i Melanija, kao navodno 30 posto svih korisnica estetske kirurgije, izgledati kao Kim Kardashian.