Film je zamišljen kao dijalog majke i njene lucidne četverogodišnje kćeri Terre, a njihovo putovanje Europom uključuje i neke od preostalih granica izvan Schengena i život ljudi uz njih
Riječko Art-kino »Croatia« voli programski koketirati s motivom granica. Sjetimo se dokumentarca »Zec na berlinski« koji se pozabavio Zidom ili programa nazvanog »Teorija krijumčarenja« s filmovima poput »Zelene granice« koji govori o ilegalnom prelaženju granice između Hrvatske i Slovenije, te dokumentarca »Moja granica« u kojem njegove autorice Anja Medved i Nadja Veluščak bilježe svjedočenja ljudi o postavljanju granice između Italije i Jugoslavije 1947. godine. Na tu istu granicu referira se i njihova slovenska kolegica Petra Seliškar u dokumentarnom filmu »Mama Europa«.
Dijalog majke i kćeri
Film je zamišljen kao dijalog majke i četverogodišnje kćeri. Majka je autorica filma. Kćer se zove Terra. Puno je putovala i stalno je mijenjala mjesta. Mama joj priča kako je zemlja rodila čovjeka, ali se čovjek udaljio od nje, izgradio kuću, ogradio je živicom i napravio granice i gradove iz kojih je nastao sistem. Zemlja je ostala, ali čovjek ju je mijenjao. Zato je djevojčica dobila ime Terra.
Polje makova
Kopnene granice izmjenjuju se s onim morskim u Piranskom zaljevu. »Treba li more biti otvoreno svima ili bi svako trebao imati svoje more?« – pita se Terra. Ali »slovenski ribari su čvrsti poput stijene i čuvari našeg mora«. A Makedonija? To je polje makova u kojem se igra Terra. To je bivša republika SFRJ u kojoj se rodio Terrin otac. To je bend »Bernays Propaganda« kojeg Terra i njeni roditelji prate na njihovoj grčkoj turneji.
Granice su opet u igri. Vokal benda Kristina Gorovska promatra ih u diskursu pripadnosti. No, kako kaže jedan od aktera autoričina poetskog doksa, dok je valjao sardine u brašnu na Hoferovom katalogu – »Postoje samo dvije vrste nacionalnosti. Ili si pizda, ili si čovjek«.
