Jake vozi role. Tony vozi romobil. Oni ubrzo postaju nerazdvojni, bez obzira na njihove različite seksualne sklonosti i klasnu pripadnost
RIJEKA Svaki film genijalnog Ire Sachsa započinje rađanjem neke utopije. U slučaju njegova najnovijeg filma, imamo utopijsko, smireno, neposredno i instinktivno prijateljstvo dvojice dječaka, Jakea i Tonyja, koje dovodi u pitanje nepremostivi konflikt njihovih roditelja.
On se pak promatra u diskursu gentrifikacije Brooklyna, kad Tonyjeva majka (portretira je izvrsna Paulina Garcia, festivalskoj publici poznatija kao Gloria u istoimenom komadu Sebastiana Lelija, premijerno prikazanom prije četiri godine na Berlinaleu, gdje je osvojila Srebrnog medvjeda za najbolju glumicu), vlasnica krojačke radnje, biva osuđena na deložaciju, jer ne može plaćati trostruko veću najamninu.
Jake vozi role. Tony vozi romobil. Oni ubrzo postaju nerazdvojni, bez obzira na njihove različite seksualne sklonosti i klasnu pripadnost. Jake je usamljeni, sramežljivi i povučeni dječak koji pripada bijeloj gornjoj srednjoj klasi (otac mu je kazališni glumac, a majka psihologinja).
Tony je energični izdanak latinoameričkog proletarijata. Kako je to Sachs naveo u jednom intervjuu, u odabiru Thea mislio je na Scorsesea, konkretnije, Joea Pescija u dječjoj varijanti, a u odabiru Jakea razmišljao je o Bressonu.
Inteligentni trik
Njihovo se prijateljstvo temelji na emocijama i nadi. Nadi da će zajedno upisati umjetničku akademiju La Guardia. Jake u njenoj katedri za slikarstvo, a Tony u onoj glumčkoj, što dokazuje u maestralnoj eksplozivnoj sekvenci verbalnog »dvoboja« s njegovim profesorom glume.
Iako je evidentno da je Jake gej, nema tu nikakvog pompoznog outanja, niti je junakova seksualna orijentacija u filmu eksplicitno podcrtana, što je još jedan inteligentni trik samog autora, inače deklariranog geja.
No u filmu je opet sve kristalno jasno. Jer kako bi to rekao Fassbinder, homo ili hetero, sve je to isto! Njihovo odrastanje nije imuno na traume i probleme. Tony će u diskoteci dobiti košaricu od prelijepe cure u koju se zaljubio i zadirkuju ga u školi da se druži s Jakeom, koji je po svoj prilici gej (slični prijateljski odnos jednog geja i jednog strejtera imamo i u prekrasnoj »Mjesečini«).
S druge stane, »Ljeto u Brooklynu«, čiji je originalni naziv »Little Men« puno adekvatniji, priziva i autorov prethodni komad »Love Is Strange«, kojim je u riječkom Art-kinu otvoreno lanjsko gostovanje Festivala filmova o ljudskim pravima.
Paradoksalni 18plus
Iako je riječ o junacima različitih generacija (teen prijatelji vs. muškaraci treće dobi u gej braku), oba filma povezuje apsolutnost i misterioznost njihove ljubavi/prijateljstva, ali i motiv nekretnine koja tu vezu dovodi u pitanje. Jer upravo je snaga prijateljstva (ili ljubavi) ta koju ništa ne može uprljati.
No ono što Sachs dobiva na emotivnom planu i na planu ljudskih odnosa, on gubi na onom političkom. Tako u muzejskom epilogu Jake postaje drukčiji, promatrajući Tonyja izdaleka kao neku vrstu izgubljenog raja. Ali ljepota njihova (prijateljskog) odnosa, hrani se umjetnošću i životom, iako će obojica opet postati usamljeni kao što su to bili na početku filma. Zato Jake tijekom posjeta muzeja ostaje distanciran od svoje studentske grupe, nalik melankoličnom portretu žene koju je oslikao genijalni francuski slikar i litograf Fantin-Latour, a koji Sachs promatra u krupnom planu.
Zato je krajnje paradoksalno da je Sachsov film, uvršten u program zagrebačkog Međunarodnog festivala za djecu, poznatijeg i kao KinoKino, ostao jedini kojem je atribuiran (cenzorski) predikat 18plus, kao da je riječ o nekom gej porniću, čime se Jakeovim i Tonyjevim vršnjacima automatski zabranjuje da se u mraku kinodvorane suoče i identificiraju s njima toliko bliskim i poznatim sudbinama.
