Da se ne oslanjaju na narativ prethodnih dvaju filmova i iz već profiliranih likova i definiranih odnosa ne crpe ponešto šarma, »Mali Fockerovi« bi bili tek jedan od onih holivudskih komedija koje nisu smiješne nego otužne
ZAGREB Dinamičnom smjenom fino razrađenih malih duhovitosti i grubljih, eksplozivnih viceva, prva dva nastavka obiteljske komedije »Fockerovih« zavela su gledatelje i, sladunjavim blagdanskim jezikom rečeno, prirasli srcu široke publike, a šarm im se nije uspio izlizati ni nebrojenim reprizama na neinventivnim televizijskim kanalima. Prava je šteta što treći nastavak »Meet the Parents – Little Fockers« prevedeno kao »Dozvola za male Fockere« – koji od ovog tjedna igra u hrvatskim kinima – nije uspio doseći visoko postavljenu ljestvicu. Da se ne oslanjaju na narativ prethodnih dvaju filmova i iz već profiliranih likova i definiranih odnosa ne crpe ponešto šarma, »Mali Fockerovi« bi bili tek jedan od onih holivudskih komedija koje nisu smiješne nego otužne, sa svim onim neuspjelim pokušajima da pridobiju gledatelje skečevima s ispuštanjem vjetrova, provraćanjem i erektilnim nevoljama.
Mlake šale
Svega ovoga ima u »Malim Fockerovima«. Stara garnitura je ovdje na okupu, uvećana za dva nova mala člana, sina i kćer bolničkog brata Gaylorda Fockera i žene mu. Gaylord (Ben Stiller) je promijenio ime u Greg, ali njegov svekar Jack Byrnes (Robert De Niro) ostao je isti kao prije deset godina, kad je opsesivnim kontroliranjem izluđivao zeta i držao ga na kratkoj uzici.Zbog nerviranja i poodmaklih godina, Byrnes je na rubu srčanog udara pa, odgovoran kakav jest, želi biti siguran da će i u slučaju njegove smrti familija imati dostojnog jurišnika. Pod teretom očekivanja koji pritišće Gaylorda zbog spoznaje da je on, ustvari, jedini kandidat za svekrova nasljednika, Focker opet počinje činiti lude stvari.I iako bi ovaj sinopsis mogao, uz bolje scenariste, iznjedriti vrlo duhovit film, autor »Malih Fockerovih« Paul Weitz se zadovoljava maratonom fora i skečeva poput onoga kad Fockerov sin zalije oca mlazom povraćotine za večerom, ili kad iz Fockerova prsta potekne mlaz krvi kad se posiječe režući blagdansku puricu, ili kad klinci sablazne ravnateljicu škole vještinom kontroliranog ispuštanja vjetrova. Novi karijerni rukavac u koji je uplovio Gaylord počevši reklamirati lijek za impotenciju, omogućio je i pregršt mlakih šala o erektilnoj disfunkciji.
Eksplozivni duo
Ipak, ima u filmu i jako dobrih mjesta. Prvo, Ben Stiller i Owen Wilson su još od »Zoolandera« uigrani, eksplozivni duo na čijem tihom sukobu počiva vitalni dio komedije; drugo, pojava Jessice Albe u ulozi nabrijane marketinške agentice farmaceutske kompanije donosi upravo začudnu svježinu. Blesavim, iskrenim entuzijazmom kojim obilato prati sve oko sebe – čak i rektalni pregled debelog muškarca – ona je prototip onoga što likovi u seriji »Kako sam upoznao vašu majku« nazivaju »woo!-djevojkom«.Kao i u ranijim nastavcima »Fockerovih«, i ovaj treći se oslanja na izvrtanje rodnih i na potenciranje patrijarhalnih stereotipa – Byrnesu je srčani udar za petama jer je zet nedostojan njegove kćeri jedinice, trebalo bi nam biti smiješno što je Gaylord bolničar, umjesto da se bavi kakvim »muškijim« zanimanjem, što je njegov otac (Hoffman) u doticaju sa svojom ženskom stranom pa pleše flamenco, i što je Gaylordov sin ženstven, a kćer mu muškobanjasta. Tko još pada na ovakve doskočice, zaslužuje još jedan ovakav nastavak Fockerovih!
