Kako god bilo, ovih su dana u Zagrebu scenaristički aspiranti, kao i njihovi kolege redatelji ili producenti mogli sudjelovati u radionici uglednog scenarističkog analitičara i konzultanta Miguela Machalskog. Machalski, ujedno i sam scenarist, u dva je dana u organizaciji MEDIA deska Hrvatske održao predavanja o tome kako pisati, ali i čitati scenarije. No uz dvodnevni masterclass za oko 60-ak sudionika, radionica je ovog Argentinca s pariškom adresom uključila i 17 individualnih susreta s autorima koji su poslali svoje projekte, bilo da se radi o sinopsisima ili već gotovom scenarijima. 

   Mlađi auditorij

Martina Petrović, ustrajna i uspješna voditeljica MEDIA deska Hrvatske, smatra da je broj prijavljenih sudionika skupa, kao i onih koji su željeli individulani 90-minutni razgovor s Machalskim, pokazatelj da hrvatski autori jednostavno vape za radom na scenarijima. To je ujedno i glavni razlog zašto je Machalski već drugi put pozvan u Hrvatsku govoriti o scenarijima, osim što je radionica i prošle godine bila uspješna. 

    Kao opušten i elokventan govornik, Machalski je u dva dana govorio o ključnim sastavnicama scenarija: temi, radnji, strukturi i likovima, ali i o tome kako čitati scenarij, odnosno zakonitostima čitanja scenarija obzirom na pozadinu čitanja – radi li se o producentu, umjetničkom savjetniku, koscenaristu ili slično. Iako je prvotno radionica bila zamišljena tako da su dvije teme podijeljene svaka u jedan dan, tema o pisanju scenarija »pojela« je i dobar dio drugog dana, obzirom da je i sam Machalski primijetio da u publici ima malo zainteresiranih za temu čitanja scenarija – producenata, članova komisija za procjenjivanje i ostalih. 

    Pretežno mlađi auditorij – sastavljen od (završenih) studenata ADU-a, nešto producenata, režisera i drugih filmskih djelatnika – mogao je tako čuti neka općenita razmišljanja o pisanju scenarija, ali i konkretne upute. Machalski se doduše odmah ogradio od toga da će dati nekakavo »zlatno pravilo« pisanja scenarija, no uputio je na neke aspekte koje ne bi trebalo smetnuti s uma. Kao jedan od važnijih istaknuo je konzistentnost radnje, gradnju scenarija na način da se niti jedan njegov dio ne može izvaditi, a da cjelina ostane nepromijenjena. Ujedno, dobar scenarij izgrađen je u blokovima te uzima u obzir: znatiželju, napetost i konflikt. Likovi pritom igraju iznimno važnu ulogu, jer oni su glavni stupovi filma. »Bolje pamtimo filmove s jakim karakterima i slabijim radnjama, nego one sa slabim karakterima i jakim radnjama« – reći će na tu temu Machalski. 

   Vještina i vježba

Najvažnijom uputom u bavljenju poslom pisanja scenarija ipak se činila predanost. Za Machalskog pisanje scenarija je pitanje vještine, ali i vježbe. Intuiciju i kreativnost teško se može »naučiti«, iako iskustvo u tome malo pomaže, ali nije za pisanje scenarija dovoljna tek filmska »načitanost«, kako to po Machalskijevom iskustvu mnogi misle. Ili, njegovim riječima: »Za sviranje klavira nije dovojno samo kupiti klavir«. Na pitanje koliko su scenarija pročitali, u publici je bila samo jedna dignuta ruka za »više od 50«, a za uspješno pisanje scenarija valja se upravo njima i baviti. 

    Machalski je na kraju bio malo iznenađen relativno slabim odazivom na postavljanje pitanja, no nije previše htio ulaziti u spekulacije o tome zašto je to ispalo tako, iako mu se čnilo da je publika inače dosta dobro reagirala, odnosno da su bili usredotočeni tijekom predavanja.   

Adaptacija »Pule«

Mlada talentirana autorica Jasna Žmak rekla je da je njoj radionica od prošle godine možda bila malo korisnija, pa se veselila susretu »jedan na jedan« s Machalskim, kojem će predočiti svoj novi projekt – adaptaciju romana »Pula« Vladimira Stojsavljevića.    

    – Prošle godine Machalski je više govorio o scenariju u kontekstu produkcijskih uvjeta, tržišta i sličnog, dok je ovdje bilo više tehničkih stvari, o tome kako pisati, prema čemu imam otpor. Ali on je sjajan voditelj koji ne prodaje maglu, ni gotova rješenja, nego govori o pravilima ali i odstupanju od njih – rekla je Žmak te dodala da iza projekta adaptacije »Pule« već stoje producenti iz »Kinematografa« i Hrvatskog filmskog saveza te da u razgovoru s Machalskim očekuje »vanjski« pogled na priču o obitelji smještenoj u ratne devedesete u Pulu. 

    I Sonja Tarokić, također mlada talentirana hrvatska filmašica, bila je prošle godine na radionici te smatra da se u konceptu grupnog predavanja u samo dva dana ne može ići puno dublje nego što se išlo, no i ona se veseli individualnom razgovoru s Machalskim, budući da je napisala »treatment« (fazu teksta prije scenarija) za svoj prvi dugometražni film. Priča je smještena u jednu osnovnu školu, radni naslov joj je »Zbornica« i naglasak će imati na prikaz školskog sistema s aspekta učitelja. Budući da joj je to prvi dugometražni film, ima puno pitanja i dilema te se nada da će joj barem dio razriješiti Machalski, kao informirani, iskusni sugovornik.