Deseti Zagrebdox

Kako banke uništavaju ljude: "Gospodar svemira" dragulj programa "Stanje stvari"

Maja Hrgović

Film »Gospodar svemira« Marca Baudera razobličuje brutalnu bankarsku mašineriju koja uništava običnog čovjeka, ali i čitave nacionalne ekonomije



ZAGREB » »Nema šanse da će ovo završiti hepiendom« – kaže Rainer Voss, gledajući sivi, dehumanizirani urbani krajolik kojim dominiraju neboderi. Taj beskrupulozni bankar praznog pogleda europska je verzija Vuka s Wall Streeta: on je investicijski stručnjak koji je u jednom danu nadmašio ukupnu životnu zaradu svog oca, koji ne zna reći ništa o svojoj djeci zato što ih gotovo nikad i nije viđao, ali koji zna baš sve o tome zašto je došlo do financijske krize u Grčkoj i zašto će se ona neizbježno proširiti na čitavu Europu. On je, kako sam u jednom trenutku kaže u kameru, gospodar svemira. Barem je to bio prije nego što ga je bankarski sustav prožvakao i ispljunuo.



Neven Hitrec je svojim dokumentarcem »Ovrha« načeo veliku društvenu temu o kojoj se priča posvuda: zato je razumljivo veliko zanimanje za taj film, prikazan u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa. Hitrec je u fokus stavio obitelj Medak, čiji je život »na čekanju« već petnaest godina, otkako su postali taoci jamstva za kredit. S njihovom se pričom može poistovijetiti 270 tisuća ljudi u Hrvatskoj kojima su trenutno blokirani računi.   Sumorna priča koja ih je nepovratno uništila, počela je kad su tobožnji prijatelji lažirali potpis Nenada Medaka i tako ga učinili navodnim jamcem za kredit. Iako je falsifikat potvrđen od stručnjaka, banka je neumoljiva: ročišta se zakazuju pa odgađaju, i tako unedogled, a u međuvremenu je iz obiteljske slike iscurio sav spokoj: Martina i Nenad postali su tjeskobni ljudi koji su zaboravili što je to normalan život.   Kolateralna žrtva pravne bitke je i njihov sin tinejdžer, kojega kamera bilježi negdje u pozadini, kako igra kompjutorske igrice dok mu roditelji krše ruke nad debelim snopom dokumenata i sivih lica puše jednu cigaretu za drugom.   Ovu je čemernu svakodnevicu Hitrec bilježio tijekom više godina. Ritam filma određuju ročišta koja uvijek iznova bude naivnu, jalovu nadu. Kamera ne napušta tijesnu kuhinju i stol s kariranim PVC stolnjakom za kojim Marina Medak, nekadašnja ljepotica, sjedi s glavom u rukama.


   »Gospodar svemira« je jednoipolsatni dokumentarni film Marca Baudera, dragulj programa »Stanje stvari« na 10. ZagrebDoxu. Preporučuje ga direktor festivala Nenad Puhovski, kojega se osobito dojmila hladnoća protagonista, čovjeka koji je bez ikakvog kolebanja savjesti doprinosio učinkovitoj bankarskoj mašineriji za uništavanje običnog čovjeka i nacionalnih ekonomija.


Krvava vlast profita




Rainer Voss je slika i prilika kapitalizma; čovjek koji priznaje apsolutnu, krvavu vlast profita u ovom poglavlju zapadne civilizacije. On nije licemjer, ni romantičar: svjestan je kotačića koji pokreću veliki stroj za proizvodnju novca i uništenje života, svjestan je svoje uloge u tom stroju, i ne ispričava se ni za što.


   – Banke svojim zaposlenicima omogućuju institucionalizirani odmak od stvarnog svijeta, s kojim zapravo ne dolaziš u kontakt. Ono što je bitno, to su brojke na ekranu, tvoji uspjesi u uredu. A kakve su stvarne posljedice onoga što radiš u uredu – to te se ne tiče, kaže Voss, koji će gledateljima ovog dokumentarca pojasniti mnoge stvari vezane za dionice i ulaganja, ne nudeći pritom nikakvu uljepšanu sliku. Postoje ljudi kojima je u interesu da se euro-sustav raspadne, kaže on. Postoje banke kojima je u interesu da se sruši nacionalna ekonomija Grčke, Španjolske, Portugala. Iduća je na redu Francuska; to je činjenica koju nam hladno podastire, s time se ništa više ne da napraviti. Monotonija ovog film nije slučajna: snimanjem interijera i eksterijera ultra modernih bankarskih sjedišta u europskim metropolama, redatelj postiže gradaciju tjeskobe koja buja u pozadini Vossove hlade ispovijedi.


Ispovijed huligana


U programu »Stanje stvari«, posvećenomu velikim društvenim temama diljem svijeta, prikazan je i nizozemsko-belgijski film »Volim huligane« redatelja Jan-Dirk Bouwa, o mladom homoseksualcu i članu navijačke bande kojemu je najveće uzbuđenje u životu premlaćivanje ljudi. Identitet mu je skriven animacijom, kao i dijelovi filma »Mitch: dnevnik shizofreničara« Damira Čučića koji je skinut s programa, jer je tako, pod prijetnjom tužbe, tražila uprava psihijatrijske bolnice Rab.


   U brutalno iskrenoj ispovijedi pred kamerama ovaj huligan ogoljuje svoju akutnu usamljenost i frustraciju dvostrukim identitetom: ne smije »izaći iz ormara« jer bi to vjerojatno za njega značilo smrt, kad bi to saznali drugi navijači-huligani, čiji je uski svjetonazor određen homofobijom.