Mladić, obučen u dronjke, prisno grli starijeg čovjeka kojeg očito nije vidio neko vrijeme. Uskoro ćemo saznati da je to njegov otac, koji jedini od uže obitelji neće s njim biti u otvorenom konfliktu na matrici međusobnog nerazumijevanja. Sestra neće odobravati način na koji je odabrao živjeti svoj život, a majka će čak otići iz kuće, ne želeći se suočiti sa sinom. Emotivno skrhan, Dany će plakati majci na mobitel, no neće se pokolebati: spakirat će stvari za odlazak u Berlin. 

   Film »Fuck For Forest« poljskog redatelja Michala Marczaka, prikazan na opatijskoj Ljetnoj pozornici u sklopu programa »Ususret Liburnijskom filmskom festivalu«, otvara se emotivnim prikazom sukoba svjetonazora. I u prvih pet minuta filma gledatelj dobiva na pladnju i tehnike i pristup dokumentarista koji će se dosljedno pratiti kroz film. Bit će tu prisna kamera, koje se protagonisti uglavnom neće bojati, muzika koja će pojačavati dojam i narator koji će objašnjavati priču. 

  Aktivizam i seks

A priča se vrti oko projekta iz naziva filma, ekološke udruge osnovane 2004. u Norveškoj za koju bi se zločesto moglo reći da je shvatila da se seks najbolje prodaje, pa da je šteta ne iskoristiti ga u plemenite svrhe. »Fuck For Forest« tako i svojim nazivom sugerira pomalo bizaran spoj ekološkog aktivizma usko vezanog uz eksploataciju seksa. A tako nekako i jest. Osnivači udruge bore se naime na dva fronta: pokušavajući podići svijest o potrebi za očuvanjem okoliša, oni se usput obrušavaju na suvremeno izvitoperene moralne vrijednosti koje zabranjuju pokazivanje ženske bradavice na televiziji, ali ne i eksplicitne scene nasilja. 

   No Dany s početka filma nije osnivač udruge. Nije ni njen najartikuliraniji član, dapače, u nekoliko navrata Danyju će osnivači – Tommy i Leona – uskratiti povjerenje u borbi za pravu stvar. Bilo da mu neće olako prepustiti filmsku opremu kada poželi snimiti svoj seksualni odnos na javnom mjestu za potrebe njihova mrežnog sajta, bilo da mu Tommy objašnjava kako mu se čini da je previše egocentričan te da iako voli njegovu energije, on ipak kao da nije »njihov«. 

   No unatoč svemu tome, Marczak Danyja uzima gotovo kao glavnog protagonista, pa će se sva početna bizarnost spoja seksa i aktivizma u filmu dalje samo produbljivati Danyjevom zbunjenošću u pogledu vlastita seksualnog identiteta, a još i više u pogledu stvari za koju se valja boriti. 

  Kulturološki sukob

Danyjeva neartikuliranost i zbunjenost tako se projiciraju i na ideju cijelog projekta, iako se to čini neopravdano te kao rezultat montaže autora koji je odabrao svoje preferencije i koji nikako nije nevidljiv, kako bi to volio sugerirati filmskim prosedeom. A čini se neopravdano zato što osnivači udruge Tommy i Leona u naznakama pokazuju artikuliranost i iskrenu želju da čudnim spojem borbe na dvama frontovima podignu svijest i o jednom i o drugom, u isto vrijeme živeći život baš onako kako su to zamislili. 

   Predanost kojom u to ulaze pokazat će se i činjenicom da na računu udruge mirno leži 420.000 eura za ekološke projekte, dok u isto vrijeme članovi udruge po Leoninom naputku ne troše ni eura na stvari koje im nisu neophodne, pri čemu će se tako čak i kopati po kontejnerima u potrazi za hranom i odjećom. 

   A kulturološki sukob najviše će se očitovati kada na poziv jednog drugog ekološkog aktivista cijela grupa odlazi duboko u Amazonu misleći da će s 30-ak tisuća eura pomoći lokalnim plemenima da sačuvaju svoje obitavalište. No po dolasku u Amazonu jedino će posrednik, ekološki aktivist koji ih je pozvao, i njihov domaćin, u selu smatran čudakom, shvatiti što i zašto rade. Ostali će na grupnom sastanku poprilično negodovati na njihov svjetonazor, u isto vrijeme sumnjajući u njihovu iskrenu želju za pomoći. Tražeći zapravo investitore koji bi im omogućili radna mjesta, pošumljavanje i slično, u FFF-u su našli samo čudne Europljane koji po svijetu hodaju goli, propagiraju nemoral i skrivaju prave agende svojeg djelovanja. 

  Novi masterplan

Nakon neuspjelog sastanka grupa se prema Marczakovoj sugestiji raspada, putuje po Južnoj Americi razjedinjena, a zbunjeni i depresivni Dany na samom kraju odbacuje ekologiju i fokusira se na skidanje okova lažnog morala sa seksualnosti. No u razgovoru s Palestincima u rodnoj Norveškoj i on i gledatelji doznaju da je toliko problema na svijetu da se njegovi fokusi čine potpuno deplasiranima. Tako i opet Marczak sugerira da iza projekta »Fuck For Forest« ne stoji pretjerano artikulirana ideja, što se dodatno pečatira naratorovom ironijskom opaskom da su se članovi raspadnute grupe ipak ponovno našli u Berlinu te da spremaju »novi masterplan za spas svijeta«. 

   U Marczakovoj verziji priče o jednom bizarnom aktivizmu, njeni su protagonisti uglavnom okarakterizirani kao ne osobito suvisle, pomalo zbunjene jedinke kojima je zapadna civilizacija, svim svojim iskliznućima i kakofoniji unatoč, ipak dala instrumente i mogućnost da svojem slackerskom životnom izboru daju smisao koji on zapravo nema. No na kraju je opravdano postaviti pitanje koliko je to doista tako, a koliko je rezultat autorskog čina s predumišljajem.