Batine za Einara – Eddie Radmayne na snimanju filma »Dankinja«
Lili Elbe okončat će svoj život tragično, iako je ta odvažna pionirka transrodnosti postala jedna od najvažnijih ikona u evoluciji LGBT pokreta. Njome se pozabavio Tom Hooper u filmu »The Danish Girl« (Dankinja), prikazanom u konkurenciji
Prije no što je femini Einar Wegener postao Lili Elbe, živio je u Kopenhagenu sa slavnijom mu ženom slikaricom Gerdom, kojoj je – iako se i sam bavio slikarstvom – često pozirao, pogotovo kad je otkrio čari njenih svilenih čarapa i elegantne haljinice. Gerda je prihvatila njegove rodne transformacije. Čak su i zajedno odlazili na zabave, gdje ga je ona predstavljala kao svoju rođakinju, mada su svi manje više znali za Einarov pravi identitet. Nakon što je jedan trgovac umjetnina upoznao Gerdu s pariškom umjetničkom scenom koja se oduševiča njenim radovima što su prizivali duh Tamare Lempicke, Einar je iskoristio njihov boravak u Gradu svjetlosti za odlaske u preteču peep-showa gdje je imitirao geste erotske plesačice. No francuski liječnici imali su samo jedno rješenje za njegove ‘probleme’ – izbušiti mu tri rupe u mozgu. Zato će Einar pronaći spas u dresdenskoj klinici, gdje se podvrgnuo prvoj operaciji promjene spola u povijesti. Bilo je to 1930., kad ga je rijeka Elba inspirirala u odabiru prezimena.
Boston sedamdesetih i Buenos Aires osamdesetih u sumraku vojne hunte. Psihopatski gangster Whitey Bulger kojeg glumi Johnny Depp u filmu »Black Mass« Scotta Coopera. Psihopatski padre padrone klana Puccio u filmu »The Clan« Pabla Trapera kojeg glumi Guillermo Francella. Bulger je bio i doušnik FBI-ja. A Puccio je bio u dobrim odnosima s huntom. Obojica su prošli pravu torturu na šminkerskom stolu, fizionomija izmijenjenih gotovo do neprepoznatljivosti. Iako njihovi protagonisti siju smrt na različitim meridijanima, oba redatelja dekonstruiraju ikonografiju holivudskog gangsterskog filma u rasponu od Arthura Penna do Scorsesea (Trapero mora svaku torturu garnirati nekim rock klasikom kao što to čini njegov holivudski uzor). I last but not least, oba glumca kriju sotonu u plavim očima.
Iako je Depp za Razliku od Francelle na Lidu dočekan euforično, potonjem više vjerujemo, dok perverzno manipulira vlastitim sinom, lokalnom ragbijaskom zvijezdom koja mu pomaže u otmicama i iznudama. Kako to obično biva, članovi njegove obitelji svi odreda su veliki vjernici, mole se uoči svakog obroka i svake nedjelje odlaze na misu. Nihova misa nije ništa manje crna i prljava od one Deppove. I dobra vijest za Traperove fanove. Riječko »Art-kino« priprema u suradnji sa zagrebačkim »Tuškancem« autorovu veliku retrospektivu. (D.R.)
Nažalost, burni život Lili Elbe okončat će tragično, iako je ta odvažna pionirka transrodnosti postala jedna od najvažnijih ikona u evoluciji LGBT pokreta. Njome se pozabavio Tom Hooper u filmu »The Danish Girl« (Dankinja), prikazanom u konkrenciji. Iako Hooper već ima iza sebe jedan oscarovski film u kojem se također bavio povijesnom ličnošću (»Kraljev govor«), sad mu se smiješi jos jedna nominacija, barem za kostime, ali i glavnu mušku ulogu (Eddie Redmayne je naprosto sjajan u ulozi Einara/Lili, s još jednom začudnom preobrazbom koja je krajnji antipod njegovu Stephenu Hawkingu iz »Teorije svega«). Ženu mu glumi sve popularnija Šveđanka Alicia Vikander. A s obzirom da je film producirao jedan holivudski major, Hooperov komad otišao je prilično daleko u oslikavanju junakovih »poroka«.
Na (modni) stil snažno se oslanja i estetizirani Drake Doremus u minimalističkoj distopijskoj uspavanki »Equals«, čiji se hipnotički kadrovi doimaju poput videa za Pradinu kolekciju u bijelom. Autorova ljubavna priča ambijentirana je u futurističkom svijetu u kojem su ljudska bića transformirana u genetski modificirane kreature posve imune na emocije. No kad jedan od njih (glumi ga Nicholas Hoult) počne pokazivati emocije s prvim simptomima takozvanog SOS-a (Switched-On Syndrom), u njega se zaljubi eterična Kristen Stewart koja skriva iste simptome.
Žudnja i odbijanje
Nakon izvrsnog »Io sono l’amore« u kojem je njegova muza Tilda Swinton glumila milansku buržujku koja se upušta u avanturu sa svojim kuharom, genijalni Luca Guadagnino nanovo ju je angažirao u najnovijem komadu »A Bigger Splash«. Sada ona glumi rock legendu oboljelu od teške upale glasnica koja se s partnerom (Matthias Schoenaerts) ljetuje na Pantelleriji, gdje dopiru miris jasmina i migranti iz Tunisa. No njihovu idilu pekida neočekivani dolazak njenog diskografskog producenta i bivšeg ljubavnika (Ralph Fiennes) u društvu njegove kćeri s aurom Lolite (Dakota Johnson). Autorov prosede igra na trostruku žudnju i dvostruko odbijanje. Što se događa kad se spoje užitak i žudnja? No iako je priča slobodni remake filma »Bazen« iz 1969. u kojem su glumili Romy Schneider i Alain Delon, u filmu ima puno više Davida Hockneya nego Jacquesa Deraya, na što aludira i sam naziv filma (sjetimo se istoimenog Hazanova doksa o Hockneyu snimljenog sredinom sedamdesetih), sve to garnirano sjajnim soundtrackom u rasponu od Popul Wuha do Stonesa (scena u kojoj Fiennes pleše uz »Emotional Rescue« je naprosto neodoljiva). Tragedija je na pomolu.
Bez boli
U konkurenciji je prikazan i smireni debi Pietra Messine (»L’Attesa«) inspiriran Pirandellovom pričom čija se osuvremenjena verzija odvija u sličnom mediteranskom ambijentu, u staroj vili na obroncima Etne u kojoj se izolirala udovica Juliette Binoche, čije će žalovanje prekinuti dolazak cure njena »nestalog« sina (glumi je zanosna Lou de Laage), čiju sobu krasi omotnica vinila Wu Tanga (još jedan sjajni soundtrack). Problem je što u filmu koji priča o smrti i nekomunikativnosti nedostaje boli, jer je autor previše fokusiran na formalnu eleganciju. Iako jedan finalni zagrljaj i morbidni ali oslobađajući ples uz zvuke Leonarda Coena daje naslutiti da autor ne želi olako odbaciti emocije.
