Pula je savršeno mjesto za rad jer nema previše ljudi i možeš se koncentrirati. Opuštena atmosfera je stimulativna za smišljanje kratkih priča i animiranih filmova, i nedostatak sadržaja preko zime uopće nije problem, dapače. Za razliku od Estonije ljudi su puno opušteniji i otvoreniji
Na web stranici piše da ste nezavisna animatorica koja trenutno živi u Hrvatskoj, i da ste u početku stvarali apsurdne male filmove o pticama. No sada je interes proširen na nonsense šumskih životinja, poput lisca Manivalda, zečeva na absintu i štakora na pivu. Likovi su vrlo bizarni – puše, opijaju se, slušaju od grind metala do Čajkovskog. Zapravo, »Život s Hermanom H. Rottom« je nastao iz želje da se ožive likovi vašeg čudesnog svijeta iz internet strip serijala koji već neko vrijeme živi pod nazivom »Manivald and Absinthe Rabbits«. Upoznali smo Hermana, a tko je Manivald i tko su absint zečevi?
– Manivald je naivan lisac u tridesetima. On je protagonist priče kojom ću se baviti u animiranoj seriji koju pripremamo, a također se zove »Manivald i absint zečevi« jer je nastala po tom strip serijalu. U početku priče on, kao i većina tridesetogodišnjaka, još uvijek živi sa svojom mamom. Ono što ćemo otkriti, što ne zna ni Manivald, da je u duši skloniji istom spolu.
Absint zečevi žive u svojem pijanom i raskalašenom stanju potpuno nezainteresirani za ostale likove u priči, osim ako ih treba zabaviti glupom muzikom, neočekivanim podbadanjem ili naprosto apsurdnim komentarima na sam show.
Pored Hermana, Manivalda i zečeva, u seriji je cijela galerija životinjskih likova opterećenih svojim životnim problemima i Manivald među njima predstavlja neku vrst životnog trenera, no i glavnog naratora u priči.
Vi i Draško živite i radite zajedno. U kojoj mjeri u scenarij unosite vlastita životna iskustva?
– Osobnog iskustva uvijek ima, no ona su u velikoj mjeri prilagođena samoj razradi likova i scenarij je pisan s idejom da su Herman i mačka stvarne osobe sa stvarnim željama, potrebama, karakternim crtama i posebnim mušicama. Ovdje smo i ja i Draško pokušavali naučiti puno o samoj scenaristici i razvoju priče. Naime, Herman je moj prvi film koji sam radila u suradnji s nekim drugim autorom i također prvi film za koji sam na razradu priče potrošila više od jednog dana.
Kako vidite budućnost nezavisne umjetničke animacije?
– Nezavisna umjetnička animacija je dosta zavisna o državnom poticaju, tako da je to zasad dobro, no ne i dovoljno. Zato smo se odlučili za eksperiment televizijske serije, prije svega jer za taj format postoji daleko masovnija publika. Publika za kratke animirane filmove je uglavnom na festivalima, no meni kao umjetnici je cilj da dođem i do onih ljubitelja kratkih priča i filmova koji ne odlaze na festivale i sigurno bi dobili nešto gledanjem kratkih filmova.
