ZAGREB Jedno je sigurno: Irena Škorić ima dobru žicu za marketing. Svojim erotskim omnibusom »7sex7« zabola je zastavicu u epicentar znatiželje hrvatskih gledatelja – vidjelo se to u Cinestaru, gdje se pred dvoranom broj 11 okupilo ljudi koliko na kakvom hodočašću ili proštenju. I sama je glumačka ekipa bila iznenađena činjenicom da su Zagrepčani, inače prilično ravnodušni prema domaćem filmu, ovaj put brojem premašili kapacitet dvorane pa ih je na desetke moralo stajati sa strane ili sjediti po stepenicama.   

Stereotipi žanra

Izdašno izreklamiran kao prvi hrvatski erotski film, štoviše, kao erotska komedija nastala pod palicom nagrađivane mlade redateljice dokumentarnih i kratkih igranih filmova, »7sex7« donosi sedam ulančanih filmskih priča o »kratkim susretima tjelesne vrste« u kojima sudjeluju mlade glumice i glumci – Jelena Perčin, Csilla Barath Bastaić, Robert Kurbaša, Ana Majhenić, Ivan Glowatzky, Frano Mašković, Marinko Leš, Kristijan Ugrina, Asim Ugljen, beogradska glumica Jelena Jokić i drugi.   

Škorić, koja se dosad iskazala u kratkom igranom i (osobito) dokumentarnom filmu, za koje je nakupila četrdesetak nagrada po domaćim i inozemnim festivalima, ovaj se put pozabavila paletom stereotipa žanra: priglupa napaljena djevojka pokušava nagovoriti dečka na seks, ali njega više zanima gledanje pornića; površna tašta cura pristaje na fotografiranje u studiju umjetnika u usponu, što usput preraste u jedan brzinski; dugovječni lezbijski par pribavi si momka za zabavu na jednu noć i tretiraju ga kao vibrator koji govori, sve dok se jedna od njih ne osjeti ugroženom; pa opet jedna priglupa djevojka, izgubljena u šumi, pristane na vitešku pomoć sredovječnog gljivara koji se nudi da joj penetracijom ukloni krpelja iz intimnih dijelova…

Ustvari, za jedan film kojemu su se obilato pripisivali atributi feminističkog, ili barem drugačijeg, svježeg ženskog pogleda na seksualnost, »7sex7« je upravo začudno prenapučen naivnim, priglupim djevojkama i, uopće, zasićen vjerno reproduciranim izlizanim stereotipima.

Uz iznimku dvije slobodoumne protagonistice koje doista uzimaju stvar u svoje ruke (u priči u prodavaonici ploča u kojoj Csilla Barath Bastaić junački nasrće na momka koji se nećka, te u priči u kojoj cura paralelno vodi dvije veze, jednu s »pravim dečkom« i drugu s ljubavnikom), ostatkom omnibusa dominiraju muško-ženski odnosi u kojima su žene čak žrtve verbalne agresije svojih partnera (kao u priči na krovu, gdje mladić pornofil grubo »poklapa« svaku repliku svoje intelektualno nejake djevojke, ili pak u priči u fotografskom studiju, gdje umjetnik – Frano Mašković – s visoka priča sa svojom muzom).   

Tanki humor

Od obećane uzbudljive erotike vidjeli smo malo. Jelena Perčin je lijepa u crnom prozirnom korzetu, ali se čovjek nekako sažali nad njom kad vidi da joj je scenarij namijenio diranje salastog, dežmekastog trupa Roberta Kurbaše, popularnog glumca iz sapunica. Uzbudljiv je prizor načas ogoljenih grudi u uvodnom dijelu. Uzbudljiv je i poljubac u gej priči, koju je iznio Marinko Leš.

Ustvari, taj potpuno muški film jedini s pravom zaslužuje epitet erotskog: on jedini emitira puteni naboj, osjeća se nekakva emocija koja ovjerava priču i čini je drugačijom od drugih koje pate od isforsiranih, hladnih i zapanjujuće blesavih dijaloga, i koje su, ruku na srce, strašno razvučene i dosadne. To su nanjušili i homofobi koji su ljetos na premijernoj projekciji u Puli ugroženo odzviždali svoju reakciju na muško maženje.

Od humora koji je trebao biti karijatida ovog filma, također ništa. Smiješan je posljednji filmić, onaj koji se događa u šumi, ali taj smijeh nije generiran pametnom duhovitošću nego jeftinim skečem u kojemu je najveća fora beograđanski govor junakinje i gljivarova dosjetka o ubojitim krpeljima koji napadaju samo ženske vagine.

»7sex7« na kraju ipak nije opravdao onoliku medijsku pompu na koju su nasjeli gledatelji.