GLAD

Drugo studijsko izdanje zagrebačkog rock benda Terminator: jak koncertni potencijal

Marinko Krmpotić

Uigrana četvorka s jasno podijeljenim i odigranim ulogama ima što reći i sve je bolja u načinima na koje to govori



Drugim studijskim albumom »Glad«, zagrebački rock bend Terminator nastavlja borbu za širenje kruga slušatelja i fanova kojih će u svijetu rocka zasigurno biti jer su terminatori, sudeći po deset pjesama zabilježenih na novom albumu, uigrana ekipa s jasno podijeljenim i odigranim ulogama koje jamče jak koncertni potencijal, pri čemu bi jasan i moćan vokal Katarine Vukadin mogao biti njihov najjači adut.


Posebno se to osjeti baš u naslovnoj, razigranoj i španerskoj »Glad« u kojoj pjevačica emocije niže ne samo zahvaljujući tekstu (»Nema tebe, nema mene, nema nas – ostala je samo glad«) već i promjenama tonaliteta te raznim drugim vokalnim »igrama« kojima potvrđuje nedvojbene mogućnosti svoga glasa. I nije to jedini takav uspješan trenutak, pri čemu, dojam je, mladoj rock pjevačici jako dobro odgovaraju tekstovi kroz koje se iskazuje ženska dominacija (»On jako puno zna«, »Mijau«). Naravno, ne bi glas sam po sebi značio puno da nema dobre pratnje, a nju nedvojbeno osigurava ekipa koju čine Željko Kožar, Ivo Dunat i Dinko Pasini.





U duhovitom pratećem press-materijalu kao svojevrsni uzori spominju se Foo Fighters, Jack White, Depeche Mode i RHCP pa je već i iz toga jasno da su Terminatori usidreni u rock izraz i njegove razne rukavce (blues rock, garage, funk rock…) odsvirane energično i s puno ritma, zbog čega se već nakon prvog slušanja neminovno javlja pomisao kako bi to što se čuje jako dobro bilo vidjeti uživo.


Posebno to vrijedi za najbrže i najrokerskije trenutke, kao što su odlična orvelovska »Oko oko nas« s jakim i dobrim rifovima i moćnom ritam-sekcijom te još brža i žešća »Koliko je sati« kojoj je jedni minus to što je teško shvatiti o čemu govori tekst. Slične muke s tekstom – usprkos jasnom glasu i razumljivom pjevanju – imaju i teme »Ljubičasto-plavi« i završna »Utopija«, dok su »Daj potrubi«, »Boje duge« i »Baršunasti put« sasvim dobar odraz nimalo lijepe stvarnosti iskazan nešto umjerenijim ritmom, posebno u vrlo dobroj »Daj potrubi«, od ostatka albuma.


»Glad« aje, nedvojbeno, dobar album i plus za domaću rock scenu u prvih šest mjeseci ove aktualne 2023. godine. Nije to album koji obara s nogu, ali jasno pokazuje da zagrebačka četvorka koja je osnovana 2017. godine ima što reći i sve je bolja u načinima na koje to govori. Uspiju li na ovom albumu iskazanu energiju, agresivnost, uigranost i kompaktnost realizirati i na koncertima – bit će fanova!


O čemu bend sanja

Zbog iskričave duhovitosti treba citirati dio press-materijal o bendu: Terminator je autorski bend osnovan 2017. godine. U tako kratkom postojanju treba izdvojiti koncert na Wembleyju, sviranje kao predgrupa Foo Fightersima, glazbenu suradnju s Jackom Whiteom, dogovaranje turneje s Depeche Modeom i Peppersima, te svirku u Vintageu subotom. To su sve stvari o kojima Terminator sanja.