Kad sam razmišljao o emisiji i kad sam vidio njenu strukturu, rekao sam da ne želim da to bude još samo jedna emisija o kulturi, da Miran Kurspahić i ja moramo biti stand up komičari, objasnio je Iličić
Dražen Ilinčić uvijek je rado viđeno lice s Hrvatske radiotelevizije. Autora duhovitih reportaža iz »Pola ure kulture«, često najboljih dijelova te dugovječne emisije, odnedavno gledamo u novoj ulozi: kao voditelja nedjeljne mozaične emisije o kulturi »Dobro jutro: kultura«. Dijelu šire javnosti možda je manje poznato, no Ilinčić nije samo javno deklarirani gej voditelj s HRT-a, već i spisatelj s tri knjige iza sebe. Najnoviju, roman »Posljednji korak« u izdanju Oceanmora predstavio je na 6. riječkom sajmu knjiga »Kičmi«, gdje smo i razgovarali s njim.
Naslov »Posljednji korak« prilično usudno zvuči, a i urednička napomena o romanu odaje da je priča malo mračnija. Koliko je zapravo depresivna?– Ja bih rekao da knjiga negdje u konačnici jest depresivna, odnosno sumorna, no ono što je možda izvlači je nedepresivan stil pisanja.
Dakle, ipak možemo očekivati Ilinčića kakvog poznajemo, vrckavog, ironičnog, duhovitog?– Da. Bez obzira na neke tamne tonove i razmišljanja o životu i svemu što nam se zbiva, ipak ne mora biti muka to i čitati. Nije problem biti depresivan, problem je kad je muka čitanje. Ono mora biti užitak, neovisno o tome kakve su teme. Naravno, netko mlad neće možda biti privučen ovom knjigom jer njegov tonus gledanja na život uglavnom je drugačiji, ali netko iskusniji bit će puno bliže tekstu.
Radim najbolje što mogu
Ovo je vaša treća knjiga proze. S obzirom na prijem »Berlinskog ručnika«, druga knjiga, knjiga priča, prošla je nezapaženo. Roman je dobio javnu pozornost i zbog teme homoseksualizma i vas kao javne osobe. Mislite li da će ovom romanu biti olakšana ili otežana recepcija, s obzirom na tu priču?– Zatekli ste me tim pitanjem. Mislim da »Berlinski ručnik« nije percipiran kako zaslužuje, ne zbog toga što mislim da je ne znam kakva vrijednost u pitanju, nego mislim da se prvenstveno zadržala percepcija na toj temi, na tom novumu u tom trenutku. Priče su doživljene u tim rijetkim reakcijama kao profinjene, ali su negdje nestale u recepciji. Mnogi ni ne znaju da sam to napisao. Što opet nije čudno, jer kod nas se objavi relativno puno knjiga. Čujemo eventualno za 10 posto knjiga, i to većinom priznatih i poznatih pisaca. Recimo, jednom sam pronašao knjigu »Erikov dnevnik« Predraga Đurasa, zapamtio sam autora. To je jedna od krasnijih knjiga koje sam pročitao. Nitko drugi je nije ni spomenuo. Ne govorim da bi moja bila takva, ali ovo što nam se servira kao dnevni utržak, i kroz medije, ne mora biti završni rezultat.
Vi ste čovjek iz kulture, dugogodišnji zaposlenik HRT-a, prije i Večernjeg lista, no niste dio književne scene, bez obzira što pišete. Otežava li i to recepciju vaših knjiga?– Apsolutno. Mislim, nitko mi to nije najavio, ali mislim da umreženost, iskomuniciranost s različitim sektorima književnog života itekako pomaže u afirmaciji. No, problem je kod nas i te identifikacije: ja sam pisac, ja se družim s piscima. Meni je ta vrsta identiteta strana, jer ako sam ja nešto, onda sam to bez obzira rekao to ili ne, bez obzira na sektor. To ozvučavanje mi je malo antipatično. Jasno, nužno je, zbog poslovnih i drugih interesa književni život mora postojati, ali kakvog on ima smisla i dosluha s meritumom stvari? Nikakvog.
Vezano uz književni život, ali i činjenicu da ste kulturni novinar na HRT-u: HRT je izgubio jedinu specijaliziranu emisiju o knjigama. Ona najvjerojatnije nije bila žrtva teorije zavjere, već nesretnih okolnosti i indolencije. Je li to zapravo još gore?– Ja ne bih hito komentirati politiku HRT-a. Niti ga vodim, niti njime upravljam; moje je da ono što radim radim najbolje što mogu. Pokrenuto je puno novih emisija, ovu konkretno radila je moja draga kolegica Koraljka Kirinčić, i vjerojatno je, kako kažete, splet to okolnosti. Ja vjerujem da će se nekakva emisija o knjigama morati pokrenuti, ali dugo je nije ni bilo. Nije to baš manjak od jučer, još iz 90-ih je nije bilo. A opet, knjiga nam je važna. No mi se volimo busati i kako nam je kultura važna, a vidite kako prolazi u financiranju i tretmanu vlasti.
Gušt je raditi s Miranom
Jedna od tih novih emisija je i »Dobro jutro: kultura«, koja ide nedjeljom od 9 do 10.30 sati. Sat i pol kulture nedjeljom ujutro?– Nedjeljom ujutro na Trećem programu (smijeh). Kad me urednica Gabrijela Perišić kontaktirala potkraj ljeta i pitala bih li to radio, ja sam rekao sjajno, meni se taj termin jako sviđa. Naime, ja zbog svojih godina nisam spavalica pa se mogu dići ujutro ranije. I uopće, meni je nedjeljni termin dobar i ljudi jesu doma, pa će si uz kavu možda pogledati što ima na tom Trećem.
Kako se slažete sa suvoditeljem Miranom Kurspahićem?– To je osnovna stvar. Nije se odmah znalo tko će biti suvoditelj, a i nisam ga poznavao otprije. Znao sam ga po imenu, ali kad smo se prvi put našli, suze su mi tekle od smijeha. Čovjek je zabavan, nije opterećen klišejima, nije opeterećen mitovima, nego je zaigran, apsolutno partner kakvog mogu poželjeti. Osim toga, on je i glumac i režiser, slobodan sa svojim tijelom, grimasama, gestama. To je ono što ja ne mogu. U trenu se promijeni i postigne drugu emociju, inteligentan je i stvarno mi je gušt raditi s njim.
Emisija ima mozaični koncept, red razgovora, reportaža, priloga… Vidljiv je stand up potencijal obojice. Hoće li on vremenom biti i naglašeniji? Pa onda da se možda i razrađuje kakav scenarij vaše suigre?– Mi i sad neke stvari dogovorimo unaprijed, mislim da je najbolje imati kombinaciju spremljenog i improviziranog, jer kad bi sve bilo po scenariju, ne bi čovjek možda bio dovoljno budan kad se stvari dešavaju. A treba reagirati na licu mjesta. Kad sam razmišljao o emisiji i kad sam vidio njenu strukturu, rekao sam da ne želim da to bude još samo jedna emisija o kulturi, da mi moramo biti stand up komičari. Upravo smo tako razgovarali, da sve moramo »stendapirati« da bismo se razlikovali od tradicionalnih pristupa, jer na kraju krajeva, ljudi vole gledati kad se netko zafrkava, kad je politički nekorektan i sl.
Još uvijek idete uživo, znači niste još nikoga previše nagazili?– Da (smijeh), još uvijek imaju povjerenja u nas. Reakcije su dosta dobre. Imam osjećaj da je naš trenutak toliko turoban i siv, pa i medijski, da će ljudi jedva dočekati da se dogodi da je netko zaigran i veseo.
Nova knjiga
Što možemo očekivati od emisije dalje?– Radimo ih na tjednoj bazi, i definitivno nećemo robovati striktnim konceptima, kao npr. inzistiranju samo na »visokoj« kulturi. Bila je npr. Matica hrvatska, ali bio je i Overflow. No Gabrijela Perišić i njen tim tu su da osmišljavaju, a na Miranu i meni je da to »stendapiramo«.
Budući da smo na predstavljanju knjige, što se novo kuha u vašoj spisateljskoj radionici?– Imam ideju za knjigu koja bi se zbivala u jednom kvartu u Berlinu.
Povratak u Berlin? Hoće li biti možda istih likova?– Kad sam pisao »Posljednji korak« shvatio sam da bi lik prijatelja glavnog junaka mogao biti pripovjedač »Berlinskog ručnika«, a da bi jedan lik iz »Posljednjeg koraka« mogao biti pripovjedač sljedećeg. Tako će i biti.
