RIJEKA  Otkad se Živadinka još prije dvadesetak godina u kultnom »Boljem životu« počela igrati s električnom pisaćom mašinom, najavljuje se skori kraj pisaćih mašina, koje su, čini se, i definitivno otišle u povijest nedavnim zatvaranjem posljednje indijske tvornice u Mumbaiju. Međutim, zahvaljujući mjestima poput riječkog muzeja starih računala i informatike »Peek&Poke« pisaće mašine živjet će i dalje, jer njihovo je zabavno natjecanje u tipkanju za žene, nazvano »Typewriter Borosana Competition«, na najbolji mogući način spojilo ljubav prema pisaćim mašinama i borosanama.

U čast svim Živadinkama, »Peek&Poke« se prisjetio vremena u kojem su se daktilografi najozbiljnije natjecali u korištenju pisaće mašine. Ljubitelji, mrzitelji, nostalgičari i svi oni premladi da bi uopće znali što je pisaća mašina, svjedočili su nesvakidašnjem ogledu devet natjecateljica, koje su pristupile rješavanju dva nimalo laka zadatka, prijepisu i diktatu. Natjecateljice je prema »izrazito strogim kriterijima« prosuđivala komisija sastavljena od provjerenih stručnjaka ljubitelja nekadašnje komisije za šund, i to »obučena prema posljednjoj modi odijela od samta i balonera«.

Devet je »daktilografkinja« u borosanama i prigodnom retro outfitu sjelo za stolove ukrašene karanfilima i »opremljene« čokančićima rakije, a izvan konkurencije pridružile su im se još dvije ljubiteljice pisaćih mašina, Tamara Biro i novinarka Novog lista Slavica Mrkić Modrić. Prvi problemi počeli su čim je Alen Liverić počeo čitati tekst prvog zadatka, članka Mladena Plešea o 30. obljetnici Službe javne sigurnosti, objavljenog 1973. godine u magazinu »Start«.

»Ajme, ja nemam đ«, zavapila je jedna natjecateljica, dok je drugu mučilo što joj njezina mašina nikako ne želi otisnuti slovo »a«. Komisija ih je odmah umirila porukom kako će im sve to uzeti u obzir. Ubrzo su se stolovi tresli u ritmu udaraca po pisaćim mašinama, a pojedine natjecateljice toliko su se uživjele u ulogu daktilografkinja da su im stvari popadale sa stola. Druge su si dale oduška i ispijale čokančiće, dok su treće imale problema s neposlušnim strojevima, ili mijenjanjem trake.

Nakon kratke »puš pauze« uslijedio je nešto mirniji zadatak prijepisa teksta o disko-večerima u tvorničkoj hali, preuzetog iz Plavog vjesnika iz 1971. godine, a u obje konkurencije pravom caricom pisaćih mašina pokazala se Diana Batinić, koja je osvojila prvo mjesto.

– Ovo je definitivno najzabavnije i najzanimljivije događanje namijenjeno ženama organizirano u Rijeci u zadnjih ne znam koliko godina. Inače se ne kostimiram, ali bio mi je baš gušt birati pravi outfit u stilu sekretarica iz vremena socijalizma, oduševljena je Batinić.

– Jedva sam uspjela otipkati sve što je trebalo, ali su srećom čokančići pomogli, kaže Jadreškić.

Voditelj muzeja Svetozar Nilović-Tozo uručio je bogate nagrade sponzora, pa je tako prvonagrađena dobila putovanje u Bled, zahvaljujući agenciji My Travel, dok je nagradu za drugo i treće mjesto osigurao Taboo Sexy Shop. Sve natjecateljice dobile su par borosana po mjeri, karanfile i poklon pakete Nadalina čokolade. U prigodnom programu nastupili su Meri Trošelj i Alen Liverić.