Ove godine visokim rođendanskim brojkama MIK-a pridružuje se i zadarski pjevač Đani Maršan koji obilježava 55 godina uspješne glazbene karijere.

Njegove pjesme i izniman glas pročuli su se ne samo u granicama naše domovine, već i puno šire. Đani je ljubav prema glazbi osjetio još kao mali dječak, a tu ljubav prenio je i na braću Tomislava i Vedrana.

Prvi je u kuću donio gitaru i započeo svoje glazbeno putovanje koje traje do danas. Snimio je i izdao tridesetak ploča, deset albuma, pet CD-a, i to ne samo na hrvatskom jeziku.

Njegove su pjesme nastajale iz plavih obzora, toplih sutona i dubokih emocija, a sve to vješto je isprepleo u svojim stihovima i notama. Osim glazbom, domovinu je predstavljao dugi niz godina kao diplomat u Italiji, Australiji i drugim zemljama, a nagrađen je i redom Danice hrvatske. Osim što je talentirani glazbenik, Đani govori nekoliko stranih jezika, pa su mu čakavica i njezina narječja bila prava poslastica.

Dalmatinac ste, rođeni Zadranin, ali bili ste vrlo čest gost na festivalu MIK, što vas je MIK-u privuklo?

– Rođeni sam Zadranin, uvjetno rečeno južnjak, ali uzme li se u obzir moj svjetonazor, mentalni sklop i slično, u stanovitom smislu gotovo jednako pripadam sjevernom, kao i južnom dijelu jednako očaravajućih podneblja.

Moju sklonost sudjelovanju na MIK-u uz ostalo valja tumačiti željom interpretiranja na nekoliko specifičnih čakavskih izričaja. Sudeći prema reagiranju publike i struke, na moju radost, ispit sam uspješno položio.

Foto: Dino Stanin/PIXSELL

Prvi MIK i odmah pobjeda

Na MIK-u ste prvi put nastupili 1993. godine s pjesmom »Adio Bionda« u duetu s Mirkom Cetinskim i iz prve ste pobijedili?!

– Autor sam glazbe i stihova za skladbu »Adio bionda« koja je na stanovit način glazbena sinteza primorja i juga. Mirko Cetinski se uz primjereni aranžman Andreja Baše sjajno uklopio.

Publika je pjesmu prepoznala već nakon prvog javnog izvođenja, što je rezultiralo prvom nagradom. Nažalost, nekoliko mjeseci ranije poginuo je moj dragi brat Tomislav tako da mi je ta 1993. godina obilježena radošću, ali i tugom.

U tim podijeljenim sjećanjima hoćete li nam ispričati kako je došlo do te suradnje, je li Mirko Cetinski glavni »krivac« što ste zavoljeli MIK?

– Mirko je moj dragi kolega, ali moje poimanje istarskog, odnosno kvarnerskog narječja ima znatno dublje korijene pa otuda i moja želja za sudjelovanjem na Melodijama Istre i Kvarnera.

Bili ste gotovo redoviti gost festivala, nastupili ste deset puta i to u jednakom broju s pet solo pjesama i pet dueta. Imate li nekih posebnih sjećanja iz tih glazbenih druženja?

– Naravno da sam kroz brojne nastupe i druženja s kolegama stekao brojna prijateljstva, kao primjerice s već spomenutim Mirkom Cetinskim, Karin Kuljanić, Aleksandrom Valenčićem, Robertom Grubišićem, Josom Butorcem, Mariom Battfiaccom, Robertom Ferlinom i mnogim drugima.

Na osobit način želim istaknuti višegodišnju uspješnu suradnju s Andrejom Bašom koji je napisao sjajne aranžmane za većinu mojih najuspješnijih autorskih skladbi.

Inače, uz spomenuti duet s Mirkom Cetinskim zadovoljstvo mi je bilo pjevati i uz sjajne glasove moje Zadranke Amende Stošić, kao i s Karin Kuljanić, Darkom Štifanićem, uz želju i nadu da će se suradnja u tom smislu i nastaviti.

Đani Maršan i Darko Štifanić, potpomognuti Eliom Lencom na harmonici, osvojili su MIK pjesmom »E la barca va« 1994. godine, Foto: Arhiva Festivala MIK

Ove godine u revijalcu MIK-a

Sve su vaše pjesme autorske i sve su vrlo nježne, gotovo elegične. U kojem trenutku vam najčešće dolaze stihovi, uz klavir ili… ?

– Točno je da su gotovo sve moje pjesme pomalo nostalgične, bilo da je riječ o ljubavi u uvriježenom smislu, nostalgiji ili nečem drugom što proizlazi iz moje nepatvorene veze s morem, kamenom i uopće okruženjem iz kojeg sam potekao. U tom bih kontekstu spomenuo pjesmu »E la barca va’« za koju sam uz glazbu napisao i stihove na talijanskom jeziku. Inače talijanski jezik govorim od djetinjstva, a uz engleski sam ga usavršavao i kroz studij.

Hoćete li i ove godine nastupiti na festivalu? Naime, MIK slavi 60. rođendan, a vi ove godine obilježavate 55 godina svoje pjevačke karijere, zar ne?

– S obzirom na to da MIK ove godine slavi 60. rođendan, a meni je punih 55 godina glazbene karijere, želja mi je nastupiti makar na finalnoj, revijalnoj večeri. Razgovor o tome je već krenuo, a nadam se da će i dogovor uslijediti.

Nastupali ste često i na drugim festivalima, primjerice splitskom, opatijskom, šibenskom festivalu… Što biste naveli kao specifičnost MIK-a?

– Nastupao sam na više nacionalnih festivala, kao i na festivalima u inozemstvu, ali MIK je utoliko specifičan jer uz divna druženja s kolegama, podrazumijeva višednevna putovanja po predivnim predjelima Istre i Kvarnera.

Jesu li vas naučili kolege čakavici i tancima?

– Uz poneki iskreni savjet, uglavnom sam se oslanjao na vlastitu sklonost specifičnim interpretacijama čakavice, a tanac nažalost do danas nisam uspio kvalitetno svladati.

Đani Maršan i Mirko Cetinski na MIK-u 1993. godine, Foto: Arhiva Festivala MIK

Glazba i diplomacija

Bili ste dugo u diplomaciji, je li pjesma pomogla u poslu, u stvaranju dobrih odnosa?

– U diplomatskim sam vodama »plovio« punih deset godina od Svete Stolice, Trsta, Pertha, Milana… Kako glazba nema granica u najdoslovnijem smislu te riječi, svojim sam radom, svjetonazorom i uvažavanjem univerzalnih vrijednosti opravdao ukazano mi povjerenje. Naravno da mi je prethodno stečeno iskustvo u komunikaciji, u najmanju ruku, itekako dobro došlo.

Bili ste konzul i u Trstu, je li bilo zainteresiranih za posjet MIK-u?

– U Trstu sam obnašao dužnost konzula baveći se poglavito promicanjem područja kulture, ali budući da sam nekoliko godina ranije na MIK-u otpjevao pjesmu »E la barca va’«, bilo je interesa i za pjesmu i za sam festival.

Hoćete li svoj okrugli glazbeni rođendan proslaviti uz koncert i na nekoj od riječkih pozornica?

– Bit ću doista sretan ako se ostvari moja davnašnja želja, jer volio bih održati cjelovečernji koncert u predivnoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajc. Držim da bi to s moje strane bilo najiskreniji način zahvale predivnoj riječkoj publici na potpori tijekom moje glazbene karijere.