Amel Ćurić: Sad znam da slava nije vječna

Foto RTL

Kad sam pobijedio na OBN Music Talents showu, imao sam 23 godine.  Bio sam »mlad i lud«, nisam bio svjestan šta se dešava. Mislim da će sada stvari drugačije funkcionirati. Ovaj format je  jači, obuhvaća pet država i nalazimo u vremenu puno većih mogućnosti

Neki ljudi predoređeni su da pobjeđuju jer imaju ono nešto čime osvajaju publiku. Jedan od takvih, s tim nekim faktorom X jest i bosanskohercegovački glazbenik Amel Ćurić koji je prije tjedan dana odnio pobjedu na regionalnom glazbenom natjecanju »X Factor Adria«. Ovo mu je druga takva pobjeda, naime prije dvanaest godina slavio je u sarajevskoj Zetri, a show se zvao OBN Supernova music talents. Pobjedom u regionalnom showu dobio je drugu priliku i čvrsto je odlučio iskoristiti je. 

Prošlo je nekoliko dana od pobjede na X Factor Adriji jesu li se slegli dojmovi? Znate li što ćete dalje?– Dojmovi se još uvijek nisu u potpunosti slegli jer se još uvijek nakon svega nisam kvalitetno naspavao pa da odmoran, saberem sve dojmove. Dobivam na stotine poruka i čestitki dnevno, pa intervjui, fotografiranja, snimanja… Prilično je pakleno, ali kako kažu, to je ta cijena slave. Plan je da nastavimo s radom, da snimim, za početak, jedan singl i spot, a onda pristupamo snimanju albuma. U planu je i turneja širom regije, počevši od 3. srpnja. Radujem se tome.

Početničke greške

Nakon vaše pobjede većina komentara je bila pozitivna, no bilo je i onih koji su napisali kako u dvanaest godina od pobjede na OBN-ovom natjecanju niste ništa postigli pa kako ćete sad. Što biste odgovorili na takve komentare?

– Inače se ne obazirem na takve komentare, ali evo odgovorit ću vam ukratko. Kad sam pobijedio na OBN Music Talents showu, imao sam 23 godine. To je bio prvi show na našim prostorima, prvo iskustvo svima, i toj produkciji i natjecateljima. Svi su bili početnici, a početnici prave greške. Bio sam »mlad i lud«, nisam bio svjestan šta se dešava i izgubio sam se u vremenu i prostoru. Također, tadašnja produkcija nije bila svjesna što se događa tako da smo svi »zaspali« i nismo napravili ništa. Ja sam mislio da će ta slava vječno trajati pa sam prvi singl snimio tek nakon dvije godine, a ljudi brzo zaboravljaju. Jednostavno, nismo iskoristili taj trenutak. Međutim, moram kazati da sam od tada pa do danas, živio isključivo od muzike i klupskih svirki. Na kraju, želio sam svirati i van granica BiH pa sam se na kraju odlučio na ovaj korak. Mislim da će sada stvari drugačije funkcionirati. Ovaj format je dosta jači jer obuhvaća pet država, a i produkcija je kvalitetnija jer se nalazimo u vremenu puno većih mogućnosti. Tada 2003. nije bilo Facebooka, Instagrama, a niti Youtubea. Danas je puno lakše raditi marketing nego prije 12 godina.Je li osjećaj prilikom proglašenja bio jednak onome prije dvanaest godina? 

– Da, vratio mi se taj osjećaj, ali je dosta drugačije jer sam sada apsolutno svjestan svega sta se dešava. U trenutku sam se osjećao kao 12 godina mlađi, a i mnogi fanovi koji su me pratili 2003. su mi rekli istu stvar.

Stariji i iskusniji

Koliko se Amel Ćurić promijenio od tada? Što ste radili sve ove godine?

– Sada sam definitivno stariji za 12 godina (smijeh). Šalim se, stekao sam dosta iskustva, a kao što rekoh ranije, sve ovo vrijeme živim od muzike nastupajući po klubovima u BiH. Okušao sam se i kao glumac u jednoj epizodi Nadreality Showa, a snimao sam i neke reklame s Enisom Bešlagićem.

Koji je bio glavni razlog da ste se 2003. prijavljivali na OBN-ov show, a što vas je potaklo da sada ponovo okušate sreću?

– Te 2003. me prijavila mama, nakon što je čula da pjevam po tuzlanskim lokalima i tako sebi zarađujem džeparac za studij. Tada nisam imao nikakve ciljeve. Otišao sam da se zabavim. Kao što rekoh ranije, moj osnovni cilj za prijavljivanje na ovaj show je bila promocija u regiji. Na kraju krajeva, ovaj show je i drugačiji, ovo je svjetski format, svjetske produkcije. U ovaj show sam došao s nekim konkretnim ciljem. Želim ostvariti zapaženiju karijeru, a smatrao sam da mi ovaj show može pomoći u tome i nisam pogriješio. Na kraju, ovo je jedini show koji u svojim pravilima sudjelovanja nudi »drugu šansu« i sudionici nekih ranijih natjecanja imaju pravo sudjelovati. Zapravo, većina natjecatelja ove sezone je imala kakvu takvu karijeru iza sebe. Nikola Marjanović, Antonija Pleško, Bobi Mojsovski… Svi su imali neko profesionalno iskustvo.

Jeste li u nekom trenutku postali svjesni da biste upravo vi mogli biti pobjednik?

– Kada dobijete iznimno dobre komentare strogog žirija, kada dobijete veliki broj poruka podrške, morate u nekom trenutku i pomisliti da biste baš vi mogli biti taj pobjednik, ali nikad nisam bio siguran u to. Možda u trenutku kada smo Bobi i ja ostali sami na sceni, tada su me preplavile emocije, razmišljao sam, je li moguće da će pročitati baš moje ime…

X faktor

Što mislite zašto ste upravo vi pobijedili, što je zapravo vaš X faktor: poznati bosanski šarm, dobar glas ili nešto treće? Nisu li 34 godine kasno za novi početak glazbene karijere?

– Pa ne znam, trebalo bi da imate sve to nabrojano spojeno u jednu cjelinu pa da se kaže da imate X Factor. Žiri i publika su mi to i rekli pa eto, ako sam izabran za pobjednika, valjda imam sve to. Što se godina tiče, ne znam kako to 34 godine mogu biti problem za bilo što? Ok, možda je to kasno za početak karijere nekog nogometaša, ali kod pjevača je to drugačije. Mnogi su je napravili tek s 40 ili 50.

Vratimo se na vaše početke, vaš interes za glazbu počeo je vrlo rano, kada vam je bilo osam godina, učili ste svirati harmoniku i pjevati sevdalinke, no kasnije ste postali rocker. Što je presudilo da promijenite glazbeni izričaj? – Ja do svoje 21 godine nisam gotovo nikada pjevao. U osmoj godini života roditelji su me upisali u osnovnu glazbenu školu, smjer harmonika. Pored etida koje smo svirali, otkrio sam i sevdalinku. Međutim, rat prekida moje školovanje i u skloništu od svog komšije Nine učim i prve akorde na gitari. Tada počinjem slušati rock i sa svojih 16 godina počinjem svirati bass gitaru u jednom lokalnom gračaničkom bendu Štetočine. Zanimljivo je da je tada u tom bendu lider grupe bio bivši ministar obrazovanja i kulture BiH Damir Mašić. Nakon toga sviram u nekoliko rock bendova, također kao basista i back vocal. Godine 2001., u jednom tuzlanskom kafiću bila je noć karaoka, a nagrada je bila gajba piva i 50 KM. S jednom prijateljicom sam otpjevao pjesmu »U ljubav vjere nemam« i osvojio prvo mjesto. Tada me skužio moj sadašnji basista iz benda, Robert Barić, koji mi je predložio da počnem nastupati kao pjevač u jednom lokalnom bendu. Bila mi je 21 godina. Inače nisam žanrovski pjevač. Nije bitan stil, bitna je  dobra pjesma.

Massimo Joksimović

Po kojem ste onda ključu birali pjesme za X Factor?– Dosta pjesama predložio sam ja, a neke smo dobili kao zadatke od mentora i produkcije.

Spomenuli ste mentora, što ste pomislili kada ste čuli da će Massimo biti vaš mentor? Je li vam bilo krivo što nećete raditi s nekim drugim iz žirija?

– Naprotiv, bio sam presretan kada je priopćeno da će nam mentor biti Massimo. Potajno sam to i priželjkivao. Massima ili Željka Joksimovića jer sam smatrao da su oni najbliži tom mom glazbenom izričaju.

Jeste li zato rekli ste da biste voljeli biti pjevač kao Massimo Joksimović. Možete li nam to pojasniti?– U jednom intervju, novinari su mi postavili pitanje: Ako bih mogao birati da imam karijeru kao neki od članova žirija, tko bi to bio? S obzirom da se nisam mogao odlučiti za jednog, rekao sam Massimo Joksimović. Spojio bih ta dva vrhunska muzičara u jedno i dobio zanimljiv muzički pravac. 

Jeste li već dobili neke ponude za glazbenu suradnju?

– Da, ponude stižu sa svih strana. Imam ponude iz cijele regije, iz Hrvatske su za sada stigli pozivi iz Osijeka i Zagreba gdje ću vjerovatno uskoro i nastupiti sa svojim bendom. Baš se radujem tome.

Sami ste rekli da prije 12 godina niste iskoristili trenutak. Mislite li da će vaša popularnost stečena pobjedom u ovom natjecanju potrajati?

– Ja ću dati sve od sebe da iskoristim ovaj trenutak i da napravim nešto konkretno. Mislim da bih mogao napraviti uspješnu karijeru.

 Sarajevo – Zagreb – Beograd

U utorak ste imali doček u rodnoj Gračanici.  Kako je bilo pjevati pred svojima? 

– Gračanlije su mi bile velika podrška za sve vrijeme trajanja ovoga takmičenja, a nekoliko autobusa je došlo i u Beograd da mi daju svoju podršku u Kombank areni. Nakon svega su mi, u općinskoj organizaciji, organizirali i svečani doček na kojem je bilo više hiljada ljudi. Ne mogu da opišem taj osjećaj i emociju koja me preplavila. Bit ću im vječno zahvalan. 

U kojim zemljama regije namjeravate razvijati svoju glazbenu karijeru. Hoćete li se ograničiti samo na BiH ili ćete pokušati osvojiti Srbiju i Hrvatsku?

– Namjeravam napraviti nešto u svim zemljama regije gdje je bio emitiran show X Factor. Mislim da ću živjeti na relaciji Sarajevo – Zagreb – Beograd.