Pored stacionarnih rola u spinningu se koriste i niskoprofilni bacački multiplikatori (Low Profile Baitcaster Reel). Veličina im je kao i kod klasičnih rola određena kapacitetom kalema.

Za razliku od stacionarnih rola koje se montiraju s donje strane štapa, bacački se multiplikatori postavljaju iznad štapa zbog čega je cijeli koncept bitno drukčiji.

Naime, budući da struna ne silazi kao kod stacionarnih rola u širokoj oscilirajućoj putanji već gotovo pravolinijski paralelno sa štapom, provodnici na štapovima namijenjenima lovu s bacačkim multiplikatorima su manjeg promjera, brojniji i smješteni bliže blanku štapa čime se otpor koji se javlja tijekom zabačaja bitno smanjuje.

I ma koliko se idejno rješenje činilo savršenim konstruktori su se u samom startu našli pred problemom.

Naime, za razliku od stacionarnih rola kod kojih struna s kalema silazi povučena inercijom varalice, kod bacačkih multiplikatora struna silazi zbog inercije rotacije kalema.

Tako su se kod prvih prototipa bacačkih multiplikatora kalemi i nakon što bi zabačena varalica završila svoj let nastavljali okretati ili bi se pak u samom zabačaju okretali brže nego što bi zabačena varalica letjela.

Pritom bi se neizbježno, u tom nekontroliranom odmatanju i rotiranju formiralo nerazmrsivo gnijezdo.

Srećom taj problem nije bio nerješiv niti je inženjerima trebalo puno vremena za iznalazak rješenja u obliku centrifugalne ili magnetne kočnice.

Centrifugalna ili magnetna kočnica, najjednostavnije rečeno, prati inerciju zabačene varalice i sinkronizira okretni moment rotora multiplikatora, pa kad varalica počne usporavati, kočnica uspori i rotaciju kalema, a kad varalica završi svoj let i dotakne površinu mora, kalem se prestaje okretati.

Naravno, ovo je teoretski dio dok, je praktični ipak nešto kompliciraniji.

Naime, prije ribolova, ali i nakon svake promjene otežanja, odnosno varalice, potrebno je ugoditi i podesiti kočnice. Posao oko ugađanja početnike može lako deprimirati, no kad se jednom savlada i uđe u rutinu, postaje vrlo jednostavan.

Ugađanje kočnica započinje zatezanjem mehaničke kočnice slobodnog hoda koja se nalazi uz pogonsku ručicu i tijekom zabacivanja i povlačenja varalice uvijek jednakom snagom koči i zateže strunu.

Tu kočnicu treba podesiti tako da u slobodnom hodu omogućuje lagani silazak strune s kalema. Naravno, za rad s težim varalicama bi trebala biti više, a za rad s lakšim varalicama manje zategnuta. To postižemo tako da štap s montiranom varalicom postavimo u visini struka i na multiplikatoru potiskom poluge aktiviramo slobodni hod. Varalica u tom režimu treba mekano pasti na podlogu na kojoj stojimo.

Zategnutost magnetne kočnice koja se nalazi sa strane suprotne pogonskoj ručici mora biti takva da se kalem u opisanom slobodnom padu varalice prestane okretati kad varalica dotakne podlogu.

Dok rad s bacačkim multiplikatorom ne postane rutina, ova kočnica može biti i malo jače pritegnuta.