Iz Metkovića nam se javio Hrvoje Vučković koji se imao priliku nadmetati s jednom od najborbenijih riba Jadrana. Hrvojeva oprema je bila vrlo lagana s obzirom na gabarite ribe, no unatoč tome, riba u samom startu nije zapravo imala nikakve šanse. Evo što nam je Hrvoje rekao o tom svom ribolovnom doživljaju:

– Ribolovom se bavim već punih osam godina. Spiningom lovim sve, od lice, preko strijelke, lubina i luca pa do palamide.

A evo, polako je došla jesen, vrijeme lova na strijelku, vrijeme u kojem imam dosta dobrih ulovljenih komada koje ulovim svake godine.

Svibanj ove godine nije dobro prošao, a i nisam imao ni puno vremena radi privatnih i poslovnih razloga, zbog čega sam zapravo i toliko čekao ovu priliku s kraja ljeta na početak jeseni, moj deveti mjesec – priča nam Hrvoje.

– Ali nije dobar samo rujan. Kroz sve ove godine se svibanj pokazao kao izvrstan,  a tim da su mjeseci koje za ribolov najviše obožavam listopad, studeni i prosinac, ali i prva polovica siječnja. I tada se dobro love baš ovi predatori koje sam nabrojao.

Tako smo nedavno, moj kolega Ivan Brečić i koji je isto dosta dugo u ribolovu, naravno, isto spin-tehnika, i ja, odlučili otići na strijelke koje toliko željno iščekujemo.

I inače idemo na pozicije na kojima bi je trebalo biti, a ovoga je puta to bila jedna od naših omiljenih pozicija, na ušću rijeke Neretve – nastavlja Hrvoje svoju priču.

– Prvi dan nije bilo nekog uspjeha, bacali smo dosta različitih varalica, ali jednostavno nije išlo. Strijelka bi pratila varke, ali  nikako nismo uspijevali dobiti udarac.

Mijenjali bismo stilove vođenja, ali sve bezuspješno. Ni nakon četiri do pet sati bacanja je ne bismo uspili prevariti.

Dolazimo i sutradan u isto vrijeme i sve je isto, ponavlja se ista stvar. Strijelke doslovno prate, ali su, jednostavno rečeno, nekako aljkave i preoprezne.

Izgleda kao da poznaju varalice, zvuk, rad, ma sve šta se tiče toga.

Kolega i ja se čudimo, pa mu pričam da se to nikada prije nije dešavalo.

Ribolovci većinom imaju iste varalice, i to komentiram s kolegom pa mu kažem da moramo nešto promijeniti.

I tu završava razgovor toga dana nakon čega kupimo opremu i krećemo doma – priča dalje Hrvoje.

– Trećeg dana kolega i ja odlučimo da idemo ponovo, pa šta bude neka bude.

Dolazimo na poziciju, i kolega govori da će izvaditi varalicu od Evasa. To je inače varalica koju sam mu ja poklonio, ručni rad mog prijatelja Vladimira Minčića, Evas Handmade Lures.

Kolega zabacuje i već nakon prvog zabačaja dobija strijelku. Izvlači je vani pa na vagu koja pokazuje 5,50 kilograma.

Bacam i ja ali jednostavno neće. Bilo je dosta praćenja varalica i naravno promašaja, ali eto, barem se kolega upisao, pa krećemo doma s lijepim primjerkom.

Koliko smo moj kolega i ja opičeni, odlučujemo poći i sutra u isto vrijeme pa možda bude i više sreće.

I naravno, tako je baš i bilo. Došli smo na našu poziciju, mijenjali varalice i opet se događalo što je bilo i zadnjih par dana, naprosto puno promašaja.

Nakon hrpe zabačaja i ja odlučujem staviti iglicu Evas 210, od 24 grama, plavo-srebrne  boje i trenutno dobijam udarac.

Zuji kočnica, adrenalin do neba velik, a kolega luđi od mene, veseli se kao dijete.

Borba je trajala nekih 5 do 6 minuta, nakon čega riba dolazi kraju i kolega mi pomaže da je izvučem.

Napokon je na suhom… Hvala dragom Bogu da sam nakon toliko dana i ja dobio nagradu od 6,40 kilograma.

Strijelka je ulovljena sa štapom Sportex Hydra Speed 2,7 metara, gramaže 13-53 grama, rolom Daiwa BG 4000 na kojoj je bila upredenica Sakura Sensibraid 0,18 milimetra s predvezom Seaguar Soft Fluorocarbon 0,50 milimetara.

Ovaj ulov inače nije moj rekord jer je najveća što sam je ulovio imala 7,140 kilograma i mislim da ću taj svoj rekord teško više oborit.

Možda se i varam no kako stvari stoje, čini se da su te ribe sve pametnije i pametnije… – ispričao nam je Hrvoje Vučković.