Sredozemna medvjedica najrjeđa je vrsta tuljana na svijetu i najugroženiji sisavac u Republici Hrvatskoj. Procjene o brojnosti ove vrste se razlikuju, no kreću se od 350 do maksimalno 500 jedinki.

Iako je nekada bila na rubu izumiranja, zahvaljujući mjerama zaštite, populacija danas pokazuje blage znake oporavka. Na području istočnog dijela Jadranskog mora zabilježena su samo povremena opažanja, a male raštrkane skupine uočene su u blizini Albanije, Grčke i Turske te u Mauritaniji, na afričkoj atlantskoj obali. Važno je uzeti u obzir i da ovu vrstu nije lako uočiti jer za svoja skloništa bira izolirane morske špilje.

Iako ribari ističu da je ribe sve manje – što nije dobro niti za njih, niti za sredozemnu medvjedicu – zahvaljujući stvaranju zaštićenih morskih područja posljednjih godina, tračak nade za njen opstanak ipak postoji. Ona lovi pretežito noću, dok po danu odmara, ne kreće se u velikom prostoru, već u onim područjima gdje ima dovoljno hrane.

DOBROĆUDNA I MIRNA

Medvjedica je dobroćudan i miran stanovnik Jadrana od davnina, a narod ju je prepoznajući njenu dobru narav i vrednotu prozvao »morskim čovikom« ili »morskim medvidom«.

VLADIMIR ANTOLOVIć – GRUPA SREDOZEMNA MEDVJEDICA

Hrani se uglavnom glavonošcima i rakovima. U tome joj pomažu oštri zubi i dobra osjetila prilikom kretanja morem. Budući je sisavac i diše plućima, mora izranjati na površinu kako bi udahnula zrak, no u dubinama može ostati i do deset minuta jer ima mogućnost čuvanja zraka zatvaranjem nosnih i ušnih otvora.

Iako na obali djeluje nespretno i sporo se kreće, ne može izbjeći izlazak na kopno koje joj služi za odmor i razmnožavanje. Kao svi ostali tuljani, i sredozemne medvjedice imaju sezonu parenja tijekom koje mužjaci obilježavaju svoj teritorij i pare se s nekoliko ženki. Ženke se kote tijekom jeseni, najčešće u skrivenim podvodnim špiljama, a svaka okoti jedno mladunče. Mladunci se rađaju s crnim krznom te mogu na trbuhu imati bijelo-žute mrlje. S majkom provode gotovo tri godine.

Nažalost, u prošlosti je nemilosrdno lovljena zbog krzna i hrane što je uvelike utjecalo na smanjenje populacije. U još se goroj situaciji pronašla nakon što su je ljudi proglasili štetočinom pa je namjerno ubijana kako bi u moru ostalo više ribljeg fonda.

Biologinja Jasna Antolović javnosti je poznata po tome što od 1989. godine vodi Grupu Sredozemna medvjedica, udrugu za istraživanje i zaštitu prirode. Udruga je osnovana dok je ona još bila na studiju, a aktivnosti su bile potaknute devastiranjem podmorja u Komiži na otoku Visu gdje je odrasla. Cilj udruživanja bio je zaštita špilja u kojima je sredozemna medvjedica boravila.

– Povod za kretanje u projekt zaštite bila je uginula jedinka koju smo pronašli na obali, a koju su ribari zatukli i izložili da ju ljudi iz Komiže gledaju. Nas djecu je to šokiralo, ispričala nam je gorku uspomenu.

Kasnije je u Zagrebu završila studij i doktorirala, a još za vrijeme studija se počela baviti zaštitom tog fascinantnog morskog bića.

VLADIMIR ANTOLOVIć – GRUPA SREDOZEMNA MEDVJEDICA

– U to vrijeme je nekolicina ribara postupala neprimjereno jer su smatrali da im medvjedica uništava mreže i vrše. Kasnije se došlo do saznanja kako su zapravo drugi ljudi krali njihov ulov. Mi ovu vrstu pratimo i istražujemo više od 35 godina i nikada nismo vidjeli da medvjedica ulazi u mreže i iz njih uzima ribu. No, doista se znalo dogoditi da joj zapne glava u metalnoj vrši što je za nju bilo opasno, opisuje Antolović. Ističe i kako su dokazali da ona svoj plijen lovi u moru, uglavnom glavonošce i mekušce.

USPAVANA LJEPOTICA

Prvi puta je njeno postojanje znanstveno dokazano uslijed uginule jedinke pronađene na plaži Osor gdje ju je austrijski prirodoslovac Herman 1779. godine vidio s mještanima. Odnio ju je u Beč gdje je izvršena obdukcija – zato joj je službeno ime Monachus monachus. Nakon toga kreće istraživanje tijekom kojega se ustanovilo da je ta vrsta prvi puta pronađena upravo tada (promatrajući cijelo Sredozemno more). Od tada počinje njena znanstvena i biološka povijest.

– Medvjedica ima prednje peraje koje podsjećaju na ruke i kojima se vrlo spretno služi. Ribari su pričali da njima trga mrežu. Tužna je činjenica što u Komiži postoji preparirana glava ove jedinstvene vrste, govori biologinja Antolović. Zadovoljno ipak nastavlja kako su od 1989. godine, kada su krenuli surađivali su s brojnim dionicima u različitim mjestima, nailazili na ljude koji su bili jako dobroćudni prema morskom čoviku.

Prilikom istraživanja špilja na rtu Kamenjak, u jednoj od njih uočena je jedinka koja je duže vrijeme spavala, nekad i po dva dana. Nakon što su se uvjerili da je dobro, ostavili su je da nastavi sa snom. Kasnije su na snimkama vidjeli da se probudila i otišla. Oni su prije odradili fotografiranje, uzeli izmet i slinu koje su pronašli u špilji kako bi ih kasnije obradili. Temeljem analize ustanovljeno je da se uglavnom hrani mekušcima i glavonošcima, plave ribe je bilo u tragovima.

STANJE POPULACIJE

Njihova udruga surađuje s turskim, grčkim, albanskim, slovenskim i talijanskim organizacijama, sa svima koji se time bave i prate vrstu. Medvjedicu se ne smije čipirati niti joj se na tijelo smije stavljati kakav uređaj s ciljem praćenja, kao primjerice dupinima. Na temelju dojava od 1989. do danas, ustanovili su da u Sredozemlju ima oko 350 jedinki, moguće čak i više. To je ustvari manji broj od 1980-ih godina kada je procjena bila oko 500 jedinki. Točan broj nije moguće sa sigurnošću utvrditi.

Kroz suradnju s ribarima Jadranskog mora, udruga je imala saznanja da je jadranska populacija u to vrijeme (60-ih do 70-ih godina prošloga stoljeća) bila oko 15 jedinki. Navodno su obitavale tri grupe, u sjevernom, srednjem i južnom dijelu. Danas postoje saznanja o jednoj jedinki koja je po Jadranu plivala prošle godine.

Surađuju s ribarima sa svih otoka i svi su jako željni pomoći, ističe, ne uspiju je uslikati jer ne drže u ruci mobitel, ali jave kada im se učini da su je vidjeli. Zato naša sugovornica vjeruje da se ona ovim prostorima i dalje kreće. Inače se najčešće kreću u malim grupama koje se sastoje od jednog mužjaka, dvije ženke i jedno ili dva podmlatka, pa u grupi bude od tri do pet jedinki.

Koji su razlozi smanjenja brojnosti?

– Ne znaju se, odgovara Antolović, no ima naznaka da ih katkad negdje ribari i dalje ubijaju. Međutim, vjerojatniji su razlozi uvjeti u ekosustavu – možda je smanjena oplodnja, ne znamo što se sve događa u prirodi.

Na naše pitanje ima li utjecaj turizam, previše pomorskog prometa koji joj remeti mir, odgovara kako ona ima mir jer postoji veliki broj registriranih skrovitih špilja, obilježenih čak 79.

– Turisti ne idu po njenim staništima, kaže. Ministarstvo zaštite okoliša i Europska unija raspolažu tim podacima, ali je u dokumentima naznačeno da to nisu podaci za javnost jer se radi o zaštićenim staništima ugrožene vrste. Ona je vrlo sposobna naći sebi sklonište, naglašava Antolović.

U ljetnim mjesecima kada po moru ima puno brodica, sklanja se pa ju se od lipnja do rujna doista iznimno rijetko može vidjeti. Plaha je, oprezna i vrlo pametna. Kod nas je u srpnju prošle godine dojavljeno da je viđena kod Korčule, otkriva.

VLADIMIR ANTOLOVIć – GRUPA SREDOZEMNA MEDVJEDICA

Ako ide sve po redu i planu, kako se narodski kaže, ženka jednom u tri godine donosi mlado, a nosi ga 11 mjeseci. Mladunče siše mlijeko do godine dana, nakon čega ga majka počinje tjerati od sebe. Što se tiče dužine života, zna za podatak da je jedna ženka u Albaniji doživjela čak 45 godina.

INDIKATOR ZDRAVLJA

Što ako nam se posreći da je vidimo?

– Prije svega se trebamo razveseliti što je živa, a bilo bi izvrsno da ju uspijemo dokumentirati i sliku poslati Grupi ili Ministarstvu, može i medijima, nek se zna da još uvijek boravi u našem moru, poručuje. Važno je konstantno raditi na educiranju javnosti jer tada nema straha da će joj se nešto dogoditi, ljudi će biti sretni da ju vide i to dojave – jer će razumjeti koje bogatstvo imamo. Antolović je prezadovoljna što se tiče suradnje s ribarima i otočanima te se svima i ovim putem iskreno zahvaljuje.

Priča nam dalje da je održala brojna predavanja, ne samo o medvjedici već i o podmorju, kako bi što više ljudi shvatilo da se ono mora zaštititi. Bez bogatog biljnog i drugog životinjskog svijeta, niti medvjedica ne bi mogla opstati. Tome su uvelike pridonijeli izvrsni podmorski fotografi, a kaže i da je naše podmorje predivno. Obišli su, naime, i druge zemlje, vidjeli potpuno opustjela područja. U najužem dijelu između Albanije i Italije nema niti znaka života, napominje, ne razumije što se u tom dijelu podmorja dogodilo. I nije to jedino mjesto gdje su svjedočili devastaciji.

– Uvijek ima divljaka koji uništavaju podmorje, ali ljudi su sve svjesniji važnosti njegovog očuvanja. Kada normalne osobe vide takve divljake, a zapaze ih prilikom iskrcavanja na kopno s ulovom, prijave ih jer im je stalo. Tako je bilo u jednom slučaju krađe periski, prisjeća se.

Zašto medvjedicu nazivaju morskim čovikom?

– Dok su je ribari starosjedioci gledali u moru kako sita odmara, izgledala im je kao da se osmjehuje. Oči su joj plemenite, njuškicu drži lagano otvorenu kao da želi nešto reći… Ona je jedno nevjerojatno umiljato stvorenje, opisuje ova ljubiteljica prirode. Sjeća se jedinke koju su ribari donijeli na komišku rivu, izgledala je umiljato iako u njoj više nije bilo života. Glava upravo te medvjedice preparirana je i danas se nalazi u prirodoslovnom muzeju u Zagrebu.

Danas je iznimno važno da je prisutna u našem moru, da ima hrane. Čim je ona tu, zna se da i ribari imaju što loviti. Možemo slobodno reći da je pojavnost ove vrste indikator zdravlja morskog ekosustava.

MJERE ZAŠTITE

Ova je vrsta diljem Sredozemlja zaštićena svim pravnim sredstvima. Koliko je to učinkovito, pokazat će vrijeme. Došla je do nje informacija da još uvijek ponegdje ubijaju dupine, ali za medvjedicu odavno nije čula da ju je netko ozlijedio. Napominje kako njihova Grupa surađuje sa svim udrugama u Mediteranu. No ne može se, naravno, točno znati što ribari rade, i dođu li uopće do javnosti sve vijesti.

– Moramo očuvati bioraznolikost bez obzira na sve, moramo kontrolirati emocije kako bismo sačuvali vrstu i stoga je važno kontinuirano upozoravati javnost. One imaju ista prava biti na ovome svijetu kao i ljudi, suživot je moguć. I trebamo biti sretni što još uvijek imamo mogućnost vidjeti ih uživo, apelira Antolović.

Govori nam kako raspolaže crno-bijelom fotografijom koju je dobila od starih Komižana, a na kojoj su dalmatinska gospoda sa šeširima, u odijelima i u kaputima. Svaka od tih osoba na slici ima jednu nogu položenu na mrtvoj medvjedici. To je prije mnogo vremena jednostavno bilo tako, iako nam je danas teško razumljivo, komentira.

OPAŽANJA

Unatrag nekoliko godina u Jadranu je uočena u više navrata. Sredinom ovoga tjedna javnost je razveselila vijest da je viđena u Crnoj Gori, u budvanskom akvatoriju. Stručnjaci stoga mole nautičare da sporije voze Jadranom. Jedan crnogorski ribar zabilježio je u svibnju 2025. također jedan takav nesvakidašnji susret o čemu je izvijestio crnogorski Institut za biologiju mora. Jedinka je opažena na otvorenom moru ispred Petrovca.

U travnju 2025. je uočena u Albaniji, a u studenom 2024. je javljeno da je viđena kod svjetionika Blace na Pelješcu i kod Korčule. Vidjeli su je i kod Lastova 2023. te u drugim dijelovima južnog Jadrana u rujnu i prosincu iste godine, dok je prije toga u listopadu 2022. potvrđena u dubrovačkom akvatoriju.

KOME DOJAVITI VIĐENJE?

Svako viđenje sredozemne medvjedice, uključujući ozlijeđene, bolesne ili uginule, potrebno je dojaviti na broj 112, Grupi Sredozemna medvjedica, Zavodu za zaštitu okoliša i prirode (ZZOP), Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja (Uprava za zaštitu prirode), Ministarstvu zaštite okoliša i energetike – Upravi za zaštitu prirode.

Svako namjerno uznemiravanje ove zaštićene vrste potrebno je prijaviti Državnom inspektoratu.

PRAVILA PONAŠANJA PRILIKOM SUSRETA

U svrhu očuvanja i poboljšanja stanja populacije sredozemne medvjedice, u hrvatskom dijelu Jadrana vrijede pravila ponašanja prilikom susreta u moru, ispred i u špiljama, na obali ili tijekom vožnje čamca ili glisera.

Opazi li se za vrijeme ronjenja ili plivanja, potrebno se umiriti, ne približavati životinji i ne raditi nagle pokrete koji bi ju mogli uznemiriti ili otjerati, te polako i smireno otplivati što dalje. Ne smije se ulaziti u morske špilje koje su evidentirane kao potencijalna staništa medvjedice i potencijalna mjesta okota.

Ako ju se primijeti tijekom obilaska neke druge špilje, treba ostati smiren i ne raditi nagle pokrete. Nije preporučljivo ulaziti dublje u špilju jer bi se tako životinja mogla uznemiriti i postati agresivna, posebno ako je riječ o ženki s mladunčetom. Obzirom da se radi o sisavcu koji može težiti nekoliko stotina kilograma, opreza nikad dosta. Treba se povući prema ulazu držeći se pritom zida špilje kako životinja ne bi imala osjećaj kao da je u klopci.

Ponašanje prilikom susreta na obali

Ukoliko ju se primijeti na obali, također je važno ostati smiren i ne raditi nagle pokrete. Najbolje je sakriti se i skriven ju promatrati. Medvjedica na kopnu nužno ne treba ljudsku intervenciju jer može biti riječ o jedinki koja se linja ili je u dubokom snu. Poželjno je životinju fotografirati ili pažljivo promatrati te na taj način procijeniti njenu veličinu, boju, ponašanje i ostale detalje kako bi se prikupljeni podaci proslijedili nadležnim organizacijama.

Ponašanje prilikom susreta u čamcu/gliseru

Nije dopuštena turistička vožnja čamcima/gliserima u području gdje su evidentirana učestala viđenja medvjedice te gdje postoji mogućnost svježeg okota. Ukoliko se jedinka primijeti iz plovila, treba ga zaustaviti i pričekati da se životinja udalji. U moru je potrebno ostati na udaljenosti najmanje 30 m od nje, a na kopnu (plaža, špilja) na udaljenosti najmanje 20 m.