Hunyad

Tajnovita sudbina riječkog parobroda: Brod koji kao da nitko nije želio…

Danilo Prestint

Foto Screenshot

Foto Screenshot

Gradnja jednovijčanog putničko-teretnog parobroda »Hunyad« započela je 1916. godine za Ungaro-Croatu iz Rijeke. Porinuće je obavljeno 1920. samo da se oslobodi navoz



U monografiji Jadrolinije izdanoj 2007. godine povodom 60. obljetnice, ovaj se brod ne spominje – bio je u floti Jadrolinije, ali nikad nije zaplovio…


Gradnja jednovijčanog putničko-teretnog parobroda »Hunyad« započela je 1916. godine za Ungaro-Croatu iz Rijeke. Porinuće je obavljeno 1920. samo da se oslobodi navoz.


Iste godine nedovršeni brod, koji nikad nije dobio ime »Hunyad«, prelazi pod jugoslavensku zastavu, ali ostaje nedovršen gotovo cijelo desetljeće, jer je naručitelj, raspadom Austro-Ugarske, postala tvrtka Societa per Azioni Croata di Navigazione Marittima a Vapore, koja je trebala poštanske parobrode za dužobalnu prugu prema Dalmaciji.


»Jugoslavija«




Početkom tridesetih godina situacija se promijenila: znatno je porastao interes za turističke plovidbe duž obale Jadrana, pa Jadranska plovidba, dioničko parobrodarsko društvo sa Sušaka, potpisuje ugovor s brodogradilištem Cantieri del Quarnaro, sljednikom brodogradilišta koje je započelo gradnju, za rekonstrukciju i završetak gradnje.


Novogradnja je vraćena s mrtvog veza u Mrtvom kanalu u brodogradilište između 1932. i 1933. godine pa se u veljači 1933. brod krsti kao »Jugoslavija« te je upisan pod brojem 9 u upisnik brodova u Splitu.


Mirno je plovio sve do 8. siječnja 1942. godine kada je rekviriran u Rijeci i upisan u popis pomoćnog brodovlja kao pomoćna krstarica.


Naoružan je s dva topa od 100/47 mm, jedan od 76/40 mm, četiri mitraljeza 20/65 mm i dva bacača protupodmorničkih dubinskih bombi. Dobio je zadatak da prati konvoje.



 


Sudbina broda nakon kapitulacije Italije je vrlo tajnovita: prema nekim izvorima, 9. rujna brod je potopila posada u Santa Margherita Ligure, nakon čega su ga preuzeli Nijemci i ponovno ga djelomično potopili 22. ožujka 1944. na ulazu u Livorno.


Prilikom savezničkog bombardiranja luke, 13. lipnja 1944. brod je pogođen te je dodatno oštećen. Drugi izvori tvrde da su Nijemci izvadili brod te su se pripremili da ga ponovno potope 29. ožujka 1944. godine, ali je brod stvarno potopljen u bombardiranju.


Izvađen je 1945. godine, ponovno je dobio ime »Jugoslavija« i formalno je vraćen Jugoslaviji. Odmah je ustanovljeno da je previše oštećen da bi popravak bio isplativ, otegljen je u Split i 1947. izrezan.


Dva broda, isto ime


Prema drugim izvorima, nakon kapitulacije Italije, »Cattaro« su zarobili Nijemci, u veljači 1944. je već plovio prema lukama Dalmacije, ali je te iste godine teško oštećen od savezničkih zrakoplova i potonuo je u – Kotoru.


Zašto toliko inačica: tijekom Drugog svjetskog rata, talijanska Regia Marina imala je u svojoj floti dva broda istog imena – »Cattaro«.


Prvi je bila bivša jugoslavenska topovnjača »Dalmacija« (njemačka krstarica »Niobe« iz Prvog svjetskog rata), koja je u travnju 1941. godine dobila ime »Cattaro«. Taj je brod nakon kapitulacije Italije pao u njemačke ruke u Puli, a izgubljena je u Jadranu 22. prosinca 1943. nakon bitke s britanskim motornim torpiljarkama.


Drugi »Cattaro« bio je putnički jugoslavenski brod »Jugoslavija«, a on nije izgubljen u Jadranu, već u Tirenskom moru. »Cattaro« koji se nalazio u Santa Margherita Ligure nije bio »brod-sova« kako se tvrdilo, jer nijedan talijanski brod tijekom rata nije u toj funkciji korišten.


 


U kategoriju »brod-sova« uglavnom se svrstavaju britanski brodovi (Q-ships) koji su u Prvom svjetskom ratu bili »obični« naoružani ribarski brodovi koji su uglavnom topili njemačke podmornice koje nisu koristile torpeda za njihovo potapanje, već bi ih topovima pokušavale potopiti s površine.


Između 1941. i 1943. pomoćna se krstarica »Cattaro« zbog malih dimenzija koristila za ophodnju ispred lučkih lukobrana ili pratnju manjih konvoja u nacionalnim vodama.


Razne priče


Nema podataka o posadi: ne zna se jesu li bili militarizirani trgovački pomorci ili mornari Regia Marina. Nakon samopotapanja u Santa Margheriti mještani su posjećivali brod u potrazi za hranom (kava, a sretniji i pokoji madrac), a ribari su otuđivali opremu (konope, lance…).


Dan nakon kapitulacije svi brodovi su isplovili, a među njima i »Cattaro«, prema izjavi svjedoka. No stroj je pokrenut prije nego se izvadilo sidro, pa se ono zakačilo na dvije velike i lijepe jahte »Quadrifoglio« i »Annabella«, koje su se nalazile u luci.


Pretrpjeli su znatnu štetu, a »Cattaro« se vratio i privezao na mjesto gdje su se obično vezivale torpiljarke. Posada je napustila brod koji se nagnuo i napola potonuo. Mještani su posadu presvukli u civilna odijela te ih ugostili u kućama, poneki su se oženili i ostali.


Tada su stigli Nijemci, malo su pucali na brod, a onda su, s mnogo muke, podigli brod i oteglili u Genovu. Među stanovništvom se čak pričalo da je tijekom tegljenja – potonuo.


»Hunyad«


Tip: putničko-teretni parobrod


Kobilica postavljena: 1916.


Brodogradilište: Ganz & Co. Danubius Maschinen, Waggon und Schiffbau A.G., Fiume


Naručitelj: Societa per Azioni Ungaro-Croata di Navigazione Marittima a Vapore, Fiume


BRT: 1.275 t


NRT: 628 t


Dimenzije: 78,50 (76,5) x 10,45×4,40 m


Gaz: 4,11 m


Pogon: četverocilindrični parni stroj četverostruke ekspanzije Harland & Wolff, Belfast na dva vijka


Snaga: 2.224 KS


Brzina: 15,5


– 1920. porinuće obavljeno Cantieri Navali del Quarnaro, Fiume (139), dodijeljen Kraljevini SHS


– do 1923. na mrtvom vezu u Mrtvom kanalu (Sušak)


– prosinac 1932. dovršena gradnja


– 1933. »Jugoslavija« – Jadranska plovidba d.d., Rijeka


– 1941. »Cattaro« – zaplijenjen, pomoćni ratni brod Regia Marina


– 1942. D 26 »Cattaro« – pomoćna krstarica Regia Marina


– 9. 9. 1943. namjerno potopljen u Santa Margheriti od strane Talijana, Nijemci ga izvukli i obnovili


– 22. 3. 1944. namjerno djelomično potopljen na ulazu u luku Livorno


– 14. 5. 1944. u savezničkom zračnom napadu na Livorno bombardiran i potpuno potopljen


– 1947. izvađen i dodijeljen Jadroliniji, Rijeka, otegljen u rezalište Split


IZVORI


• Ministero della difesa, Banca dati dei caduti e dispersi 2. guerra mondiale
• Rodger B. Haworth: The Miramar Ship Index
• G. Giulietti: Albo d’oro della marina mercantile italiana (1800-1953)
• L. Colombo: Con la pelle appesa a un chiodo