Početak Prvog svjetskog rata zatekao je brod »Baro Fejervary« u luci Nikolayev u Rusiji. Rusko i Austro-Ugarsko Carstvo su bili u ratu, brod su konfiscirale ruske vlasti i predale Ruskoj carskoj mornarici.

Promijenio je ime u »Bulganak« (N 8) i korišten je kao transportni brod u sastavu ratne mornarice.

U jesen 1918. godine Njemačka je okupirala luku Novorosijysk, po Brest-Litovsk ugovoru, pa je »Bulganak« ponovo u austrougarskoj mornarici uključen u Dunavskoj eskadri. Poslan je u Crno more pod zapovjedništvom mornaričkog časnika Olafa Wulffa i vraćen vlasniku. Na pramcu je ponovo vraćeno originalno ime.

Naknadno, tijekom iste godine, brod odlazi iz ruskih voda i, pod talijanskom zastavom, uplovljava u Italiju, a tek 1922. godine mijenja ime u »Ariosto«.

Britanci su sve znali

U 17 sati 13. veljače 1942. godine, »Ariosto« isplovljava iz libijske luke Tripoli za Palermo s ukupno 410 osoba: osim posade, na njemu su bila 82 talijanska i njemačka vojnika koji su se vraćali u domovinu i 294 britanska ratna zarobljenika.

U pratnji je bio razarač »Premuda«, a nakon isplovljenja pridružili su se njemačkom parobrodu »Atlas«, na kojemu je bilo 150 zarobljenika, i torpiljarci »Polluce«.

Britanske komande, kao što se često događalo, unaprijed su bile obaviještene o isplovljavanju – još 7. veljače britanski kriptolozi (ULTRA) počeli su presretati i dešifrirati poruke u isplovljenju broda »Ariosto«.

Prve poruke su najavljivale isplovljavanje za Italiju između 7. i 8. veljače, 10. veljače poruka govori o tome da je konvoj trebao isploviti prethodne večeri, ali da je odgođeno, no 14. veljače Britanci su znali da je konvoj isplovio.

Znali su brzinu konvoja – devet čvorova i da se na brodovima nalaze britanski ratni zarobljenici. No, bili su mišljenja da ako ne napadnu konvoj, Talijani će znati da znaju o zarobljenicima i da bi mogli promijeniti šifre.

Baro Fejervary / Ariosto

Stalni napadi

Odmah po isplovljenju, pri plovidbi uz obalu Tunisa, konvoj je bio stalno napadan iz zraka: aviotorpedni zrakoplovi s bazom na Malti bili su naročito aktivni iza ponoći 14. veljače. »Ariosto«, i drugi brodovi, branili su se protuavionskim mitraljezima, »Ariosto« je uspješno izbjegao u podmornički napad torpedima.

»Ariosto« je pogođen s jednim ili dva torpeda tek iza 22 sata istog dana s britanske podmornice P 38. Gotovo sat vremena brod je tonuo, nakon čega se prelomio, pramčani dio je potonuo, a krmeni je još neko vrijeme plutao.

Brodovi »Polluce« i »Premuda« spasili su 252 brodolomca koji su proveli u vodi više od dva sata, zatim su usmjerili pramce prema luci Palermo gdje su stigli dva dana kasnije.

Za podmornicu »P 38«, čiji je zapovjednik bio Rowland Hemigway, bio je to jedini uspjeh – nikad nisu saznali o tragičnoj posljedici svog napada. Nekoliko dana kasnije »P 38« je potopljen s cijelom posadom od torpiljarke »Circe« za vrijeme napada na drugi konvoj.

Podrtina, za koju se smatra da se radi o brodu »Ariosto«, nalazi se na dubini od 53 metra oko 9,5 nautičkih milja od tuniske luke Mahdia.Baro Fejervary

»Baro Fejervary«

Godina: 1902.
IMO 5601792
Brodogradilište: Wigham Richardson & Co. Ltd., Neptune Yard, Low Walker (Newcastle-upon-Tyne)
Porinuće: 9. 5. 1902.
Isporuka: 31. 6. 1902.
Kuma: Mary Spence iz North Shieldsa
Novogradnja br.: 390
Vlasnik: Adria, Royal Hungarian Sea Navigationb Co. Ltd., Fiume
Blizanci: Arad, Szell Kalman
Ugovorena cijena: 70.926 funti
BRT: 3.920,8 t
NRT: 2.488,67 t
DWT: 5.980 t
Dimenzije: 111,52×13,83×7,65 m
Gaz: 6,77 m
Pogon: Parni stroj trostruke ekspanzije
Snaga: 362 IKS
Brzina: 14,0 čv

Sudbina:

– 5. 8. 1914. – Bulganak, preuzet od Ruske carske mornarice u Nikolayevu
– 1918. – preuzet od Njemačke u Novorossiysku
– 1918. – Adria Royal Hungarian Sea Navigation Co.Ltd., Fiume
– 1920. – Adria Societa di Navigazione Marittima, Fiume
– 1922. – Ariosto
– 1937. – Tirrenia, Societa Anonima di Navigazione, Napoli (upisan u Lučkoj kapetaniji u Rijeci)
– 31. 10. 1941. – rekviriran od Regia Marina u luci Catania (nikad nije upisan u popis pomoćnog brodovlja ratne mornarice)
– 14. 2. 1942. – torpedirala ga britanska podmornica P-38, 12 nautičkih milja od Capo Africa u plovidbi Tripoli-Palermo s britanskim ratnim zarobljenicima
– 15- 2. 1942. – potonuo

Stradali iz naših krajeva

– Liberato Bercarich (ili Bertarich), Antonio i Francesca Iurman, ložač, rođen 18. 11. 1908. u Sušnjevici
– Carlo Cucich (Karlo Kučić, Domenico Cucici i Maria Musich, rođen 12. 1. 1913. u Beleju
– Giacomo Demetilla, Giacomo i Giovanna Sossich, rođen 3. 4. 1897. u Raši
– Livio de Simoni, rođen 30. 9. 1920. u Puli, otac Giovanni, drugi časnik, teško ranjen prilikom torpediranja, preminuo u bolnici u Trapaniju 16. 2. 1942.
– Giovanni Franchetti (Ivan Francetić), otac Giovanni, iz Rijeke
– Giuseppe Iurman (Josip Jurman), Matteo i Caterina Sabiršek, rođen 1. 10. 1906., u Nova Vas
– Ruggero Situlin, Antonio i Francesca Tamaro, rođen 17. 10. 1891. u Puli
– Antonio Zandel, Carlo i Oliva Francoli, rođen 29. 1. 1890. Labinu

Giuseppe Iurman Pepi

Izvori i foto

– www. wrecksite.eu – www. tynebuiltships.co.uk – G. Giulietti: Albo d’oro della Marina Mercatile Italiana (1800-1953) – L. Colombo: Con la pelle appesa a un chiodo – www.difesa.it – www.tynebuiltships.co.uk – www. hajoregiszter.hu – www.istranet.org