Užas, ovo je tako dosadno, mislila sam u sebi. Ali što ću sada? Šuti i trpi jer te drugi put neće uzet sa sobom. A oda nakon nekog vremena dižem ja da provjerim dal' je lignja živa, a ona ko vjeverica…
povezane vijesti
S Raba nam se javila Simona Bunić koja je, kako sam kaže, napokon shvatila smisao i strast koja panulaše drži budne satima bez obzira na ribolovnu sreću ili ishod. Evo što nam je Simona rekla:
– Kako kažu, žensko na brodu – nesrića. A ja bi rekla, kako kome. U ovom mom slučaju j ispala srića za mene!
Volim more i obožavam ribolov, ali mi nikad nije bilo jasno kako netko po cijele dane može vuć onu panulu i reći da mu je to gušt.
U zraku 34 stupnja, gori nebo, i zemlja i more…
Ja i muž šustamo na našoj pošti. Jedna, druga, treća… Bit će dosta, odmah s njima u bazen.
Ok, reko’, zakači ti na panulu pa da ja to probam… – priča nam Simona.
– Već sam u prvih 20 minuta dobila slom živaca.
– Užas, ovo je tako dosadno. Nema meni do šustavice i tunje, ali što ćeš sada? Šuti i trpi jer te drugi put neće uzet sa sobom – mislila sam, ali naravno, u sebi jer ne smijem naglas..
Moj prvi veliki!
Nakon nekog vremena dižem ja da provjerim dal’ je lignja živa, a ona ko vjeverica! Ništa, natrag s njom u more. Još jedan đir pa idemo kući. Već je blizu sedam uri… Mislim se ja, opet u sebi, nema od ovoga ništa – nastavlja Simona svoju priču.
– I nismo prešli ni dvadeset minuta kad ono zategne! Adrenalin na 100. Ma kojih 100? Milijun! Dižem ja, a ono mi klizi kroz ruke. Panika… Muž mi se smije, a ja bi najrađe plakala od muke. Još kad mi je rekao:
– Ti si ga uhvatila. Sad ga sama i izvuci…
Na kraju je muž pridržao kupalj
Ali ipak mi se na kraju smilovao i pridržao sak ili ti ga kupalj. Bio je to zubonja od ravno četiri kila! Moj prvi veći ulov.
Sad tek razumijem taj gušt. Iako sam izgorila ko kokoš na suncu, ipak se isplatilo! – Ne skrivajući zadovoljstvo ispričala nam je Simona Bunić.
