Sezona je od lignji, vrijeme kada bi se taj glavonožac trebao loviti intenzivno i u velikim količinama. Nekad bilo, a danas se stari i stariji samo spominju tih vremena.

Kako se love posljednjih godina, pa i više od čitavog desetljeća, pitanje je hoće li se ikada vratiti? Bogati ulovi i veliki primjerci! Jedna lignja dvojici previše za ručak.

Poznavao sam više ovdašnjih ljudi, sa šireg riječkog područja, izuzetno uspješnih u lovu na lignje. U danima punog Mjeseca običavali su otploviti na bogata lovišta, po tjedan dana. Vraćali su se, ne s dobrim, nego prebogatim ulovom. Više ih nismo imali gdje držati, »žalio« mi se svojedobno jedan od njih. Sreća njihova što je vrijeme bilo više hladno nego prohladno, te što lignja nije kvarljiva poput ribe. U današnje vrijeme taj ih problem ne bi mučio. Suvremena plovila opremljena su, između ostaloga, i hladnjacima. I strujom, pa mogu uključiti i dodatni. Uz to, a to je najvažnije, minimalni su izgledi za enormno bogate ulove. Sjećam se jednog povratka uspješnog dvojca nakon sedmodnevnog lignjolova. Napunili su kućne zamrzivače, a ostatak prodali susjedima po simboličnoj cijeni. U tom mnoštvu bilo je primjeraka težih od kilogram i pol.

Solidno se lovilo

»Kalamare lovimo stalno, čitave godine«, pričali su mi nedavno sportski ribolovci iz Koromačna. »Lovimo ih, ali su mali, desetak primjeraka u kilogramu. Valjda će se pojaviti veći kad se more ohladi«, bio je njihov zaključni komentar. Iz tih riječi trebalo bi zaključiti da je more još toplo, ili da nije dovoljno hladno. Većina među nama pomislila bi suprotno. Bura je danima puhala, ponekad toliko jako da je zaustavljala promet. Laik bi pomislio da se more drastično ohladilo. Očito nije!

Mnogi koji se bave lovom lignji ponavljaju isto – čekaju da se more ohladi. Tada bi se lignje trebale dignuti iz dubine, približiti se obali radi mrijesta. U to vrijeme u plitkom se love veliki primjerci. Pričamo o takvima, a mnogi su već zaboravili kako izgledaju velike lignje. Love se i velike, ima još takvih, ali su rijetke. Telefonom me informira prijatelj s Lošinja. Na početku sezone, govori on, na dobro poznatoj poziciji solidno se lovilo. Možda ne količinski, ali je bilo primjeraka od sedamdesetak dekagrama. On je lovio na suprotnoj strani, nešto je ulovio, nije se praznih ruku vraćao kući. Međutim, da bi se hvalio ulovom, to ne. I, ponavlja isto – nisu velike, desetak, petnaest dekagrama, nema većih.

Lošinjski akvatorij oduvijek je poznat kao bogato lovište lignji. Osim domaćih ribolovaca, u boljim godinama rado ga posjećuju mnogi zvani i nezvani. Dolaze izdaleka, da čovjek ne povjeruje koliko plove zbog lignji. Plove u neizvjesnost, jer nema garancije da će im se izgubljeno vrijeme i trošak isplatiti, da će se vratiti s bogatim ulovom. Ali to je ribolov, nikad se ne zna hoće li se nešto uloviti i – koliko. Uostalom, neizvjesnosti nisu lišeni ni profesionalni ribari, događa se i njima povratak u luku suhih mreža.

Brzo se izlovi

Ribolovac s Lošinja detaljno mi je opisivao koliko se i što lovi na pojedinim lokalitetima. Namjerno ih ne spominjem, kao ni njegovo ime. Ne želim izazvati ljutnju lošinjskih prijatelja. Jer, rekao mi je: »Nešto se pojavi i brzo izlovi. Nakon vikenda, i sada i kad prođe mjesečina, ništa se ne lovi! Nema ribe, treba je tražiti dublje od 20 metara. Sreća što povremeno bježe orade i brancini iz kaveza, pa se riblji fond malo oporavi.« Kad govori o ribama, čovjek misli na sve stanovnike mora, zna on da lignja nije riba. Ni mjesečina više nije važna kao nekad. Ribolovci današnjice koriste jake ferale, njih ne zanima položaj Mjeseca.

Nema lignji, nema ribe! Ništa novo. Istu ili sličnu priču slušam gotovo svakoga dana. More je osiromašeno, neke vrste drastično nestaju, ali ima i onih koje se oporavljaju. Pričao mi je svojedobno ribolovni stručnjak: »More je živ i jak organizam, brzo će se oporaviti, samo mu treba dati priliku za oporavak«:

Neka koćarska lovišta što su bila desetljećima nemilosrdno eksploatirana, najbolja su potvrda takve tvrdnje. Pitanje je, međutim, kako provesti zaštitu određenih vrsta, konkretno lignje koja ima kratak životni vijek. Ne postoji univerzalna formula.

Zakonsko ograničenje

Zakon o morskom ribarstvu dozvoljava sportskim ribolovcima maksimalni dnevni ulov pet kilograma ribe i drugih morskih organizama, uz jedan trofejni primjerak. O lovu lignji u jesenskim mjesecima godinama sam pisao i često isticao navedeno zakonsko ograničenje, te pitao: koliko ga poštuju kad se lignje pojave i krene intenzivan lov?

Ma koliko bio savjestan, volio bih vidjeti onoga tko je prekinuo lov kad je procijenio da u kanti ima oko pet kilograma. Kako bi se onda hvalili velikim ulovima, boljima od svih iz lučice, ili iz čitava mjesta.
Današnje ribolovce takve brige ne opterećuju. Eventualnog susreta s inspektorom ne moraju se bojati. Rijetki će uloviti pet i više kilograma. Osobnog sam mišljenja da bi obrnuto bilo bolje. Neka se lovi puno lignji, pa neka se i krši zakon. To bi značilo da je u našemu moru mnogo lignji, da nisu ugrožene.

Kratak životni vijek

Lignja je stanovnik mora kratka životna vijeka. To je karakteristično za sve glavonošce. Zato su brzorastući! U prosjeku životni vijek lignje je oko godinu dana. Mogu poživjeti do dvije, pa i tri godine, ali to su rijetki primjerci. Spomenimo usput da muzgavci žive upola kraće – šest mjeseci. Kada potroši svoje gonade, spolne žlijezde koje se ne obnavljaju, lignja ugiba. Spolnu zrelost dostiže već s 10 – 16 centimetara dužine.

Drugo je pitanje jesu li se izmrijestile, i kada, one velike, teške kilogram i više. Isto pitanje možemo postaviti i za male, od desetak dekagrama. Usprkos velikom napretku znanosti na svim područjima, u životu lignje još je uvijek mnogo nepoznanica.