S Mauna, otoka ispred Paga, javio nam se Matija Špoljar, podvodni ribolovac koji je, van svih svojih očekivanja uspio oboriti vlastiti rekord nastrijelivši kapitalnog pica.

Evo što nam je Matija rekao o tome.

– Prije točno pet godina ulovio sam hvalevrijednog pica išuljavanjem iz samo kraja na dubini od nekih 7-8 metara i kada je vaga pokazala 1,2 kilograma mislio sam da se to više nikad neće ponoviti.

Pic je, a pogotovo ovakvi primjerci, izuzetno oprezna riba tako da sam bio uvjeren da je to moj neoboriv rekord.

Međutim, nedavno su se opet karte slično promiješale – priča nam Matija.

– Krenuli smo na popodnevno kupanje s brodom na Maun i odlučio sam ponijeti opremu ako bude prilike da malo zaronim.

Budući da smo išli na mjesto gdje nisam do sada imao prilike roniti to je trebala biti svojevrsna izvidnica.

Naravno, čim smo stigli, odmah sam počeo oblačiti odijelo jer nisam mogao odoljeti da ne vidim ima li kakve akcije pod morem.

Teren je bio dosta plitak, bez nekih rubova, stepenica i zaklona.

Jedna orada i jedan lijepi cipal za kratko vrijeme već su bili na niski.

Plivam lagano dalje i cijelo vrijeme razmišljam kako bi ovdje trebali biti i brancini negdje. Nedugo nakon, kao da vidim neke siluete koje se ne ponašaju kao cipli.

I ponovo kao i u prvoj priči išuljavam se praktički iz samog kraja i vidim zgodno mjesto na nekih 4 do 5 metara dubine.

Tu sam se odlučio sakriti i pričekat ih – nastavlja Matija.

– Ipak sam dobro vidio, bilo je to pet brancina, otprilike roba oko kile.

Kreću oni prema meni lagano i ne previše zainteresirano, a vidim među njima jednog većeg i odlučim ga pričekati i probati uloviti.

Idu oni i dalje ravno na mene, međutim, kad su došli negdje na krajnji domet moje puške, počinju lagano mijenjati smjer i skreću blago u desno.

Pratim ih i nadam se da će doci vidjeti još malo bliže šta ja tamo radim.

I u tom trenutku dok ih gledam kako polako plivaju od mene, krajem oka vidim samo dio ribe koja prolazi i nestaje iza stijene, ali ide u mom pravcu.

Brzo se okrećem, zaboravljam na brancine i namještam se za šut čekajući da proviri iza stijene.

Tih desetak sekundi je trajalo kao deset minuta.

I napokon se pojavljuje iza stijene na metar i pol udaljenosti gdje su ga čekala dva laštika i mirna ruka.

Pogodak školski po sredini i tu nije bilo mjesta za bijeg.

Pomišljam u sebi, je li moguće da se ovo ponovo događa i to na ovakav način.

Kad smo se vratili doma prvo sto sam napravio otišao sam ga izvagati da vidim jesam li oborio vlastiti rekord, a vaga pokazuje 30 deka više nego prvi put.

I tako se zbilo da je po novom moj najveći ulovljeni pic na pušku težak 1,5 kilograma.

Hvala ti more – ispričao nam je Matija Špoljar.