Piše: Darijo BAČIĆ

Konačno produženi vikend i nakon duge pauze, moj sin Sven i moja malenkost imamo priliku za jedan obiteljski ribolov, točnije dva dana na moru, petak i subota.

Ali kako to obično biva, naše želje i vremenske prilike baš se nisu poklopile.

Prvi dan se ribolov nije ostvario zbog jakog juga tako da nam ostaje još jedan dan, zapravo samo pola dana.

Uloviti lignju je bila nemoguća misija tako da smo promijenili taktiku i odlučili smo potražiti koju crvenu kraljicu na već provjerenim pozicijama na kojima je redovito lovimo.

Naravno, potencijalno su i sve ostale riblje vrste više nego dobro došle osim nama tako mrske murine.

Predivno jutro nakon juga uz lagani levant, i to je to!

Jednostavno, riba se osjeti u zraku.

Tek je svanulo, a mi već u akciji.

Puni elana i nade zabacujemo naše inchiku mamce okićene komadima lignje i ribolov počinje. Nema sumnje uz ove savršene vremenske uvjete ulov neće izostati.

Vrijeme lagano odmiče, mi pretražujemo teren, no riba kao da uopće nema u moru.

Ali znamo mi, ako nisu gladne rano ujutro onda će sigurno biti kada sunce ugrije.

Problem je jedino što sunce već opako grije, a crvene kraljice očito nisu gladne.

Možda je kriva pošta, idemo na drugu, pa i treću, ali i dalje apsolutno ništa.

Jedva da osjetimo i sitnu ribu da dirka naše mamce.

Trudimo se, radimo, ali ništa…

Sunce već dobrano grije, ali se i dalje apsolutno ništa ne događa.

Naravno mi ne gubimo nadu jer znamo da ih ima i da će sigurno koja uskoro ‘skočiti’.

No kako vrijeme prolazi izgledi za to slabe.

Kao da nam ulov nije suđen jer je već 10 sati, a riba jednostavno ne radi.

Nema veze, uživamo u moru i dalje ne gubimo nadu.

Sven postaje pomalo nervozan i odlučuje se zamijeniti mali komadić lignje na svojoj inchiku varalici s jednom povećom glavom lignje.

Uh, odmah mi prolazi kroz glavu da je ovo dobitna kombinacija za ribu koju ne želimo uloviti.

I nije prošlo niti par minuta kada Sven naglo zateže štap i viče:

– Evo jeeee!!!

– Koga evo? Murine? – promišljam ali ne govorim ništa.

Štap se dobro savija i riba kreće izvlačiti najlon.

Rola zuji, a Sven jedva drži štap u rukama.

Zubatac? Kirnja?

Svašta nam prolazi kroz glavu dok traje borba sa nekom očito grdosijom.

Riba se dobro bori, sporo prolaze duge minute.

Riba napokon lagano posustaje pa Sven izvlači ribu u nama željenom smjeru prema površini mora.

Gledamo u dubinu i nadamo se nekoj oboritoj ribi, a onda – ugor!

– U-u-u… Dobar je, samo da nam stane u podmetač – mrmljam gledajući preko bande.

Riba je na površini i vještom varkom stavljamo podmetač ispred ugora koji na našu sreću sam ulijeće u podmetač i tada silovito kreće lupati repom po površini.

Samo neka lupa, van više ne može.

Jedna udica visi slobodna, a druga se jedva drži na vanjskoj strani ugorovih čeljusti.

Uh, imali smo sreće…

Ubacujemo ugora u brod i divimo se njegovoj veličini.

Bravo Sven!

A Sven van sebe od sreće!

Opet kapitalac.

Nije crvene boje, ali nema veze, top riba!

Biti će brudeta i ribe na gradelama.

Svaki naš ribolov uglavnom završava u gastro ozračju, osim možda u nekim rijetkim prilikama kada se sjetimo one narodne ‘U ribara mokre gaće…’.