BRUNO HOTTI

Ribolov iz snova. Odabrao manju ribu pa nastrijelio gofa od skoro 50 kilograma!

Boris Bulić

U pola izrona uočim krajičkom lijevog oka jednu glavu koja prolazi u daljini. Gof! I to ne jedan nego dva! Bez straha kreću na mene i s obzirom da nemam pušku koja bi mogla odraditi posao za daljeg, odabirem manjeg jer je bio bliže…

Piše: Bruno Hoti




U mladosti sam se bavio aktivnom podvodnim ribolovom na Jadranu.


A pauza koja je trajala čak petnaestak godina prekinula se nakon posjeta Norveškoj gdje sam neplanirano pored planinarenja skočio u more i ponovo se uhvatio svoje, nekad najveće strasti. Trenutno kada imam vremena obilazim i lovim na svjetski poznatim lokacijama za podvodni ribolov.


Dio godišnjeg odmora posvetim izletima na mjesta gdje se love targetirane vrste ili mjestima koja su bogata ribom i gdje se može uživati u podvodnom svijetu.




Tako me put doveo i u Baja California gdje sam ostvario jedan od boljih ulova.


San Jose del Cabo je gradić na jugu Baja Californie u Mexicu koji je u odnosu na svog brata Cabo San Lucas puno mirniji, autentičniji i manje preplavljen turistima.


Ovaj je gradić poznat i kao grad kulture jer se četvrtkom i subotom na glavnom trgu odražava fešta na kojoj se izlažu razna umjetnička dijela kao i raznorazni ručno izrađeni suveniri, autentični za to područje.


No to nije bio razlog mog dolaska već jedna od najpoznatijih svjetskih lokacija za podvodni ribolov.


San Jose Del Cabo je pogodniji za loviti u Kalifornijskom zaljevu ili kako ga još nazivaju Mar de Cortéz, ali da je na samome jugu rta može se izaći na obe strane, i u zaljev i na oceansku stranu.


Dakle, toga je dana ustajanje bilo u 4:00 sata nakon čega slijedi spremanje doručka, svih potrebnih stvari te polazak iz samog centra San Jose del Cabo prema marini desetominutnom vožnjom gdje me je čekao meni već poznat vodič i barkariol Bobby sa spremnim brodom za polazak.


Nakon krcanja opreme koju nam pomažu nositi lokalci uz očekivani tip($), ukrcavamo dodatnu litru vode i isplovljavamo lagano uz dobru muziku po mraku koji još nije pobjegao pred suncem. Inače, neuobičajeno za Bobbya koji voli prvo skočit na najudaljeniju poziciju pa se vraćat prema mjestu polaska, ovaj puta je odlučio mene baciti na par rubova prije zadnje pozicije jer mi je ciljana lovina bio cubera snapper, a pred kraj putovanja sam htio naći barem jednu ribu od 30+ kilograma.


To nije baš jednostavno jer se velika cubera drži dublje i ovisno o uvjetima bude van rupe ili ne, a za razliku od atlantske cubere koja može doseći i preko 60 kilograma, pacifička cubera je, iako se daju naći primjerci do 35 – 40 kilograma, u pravilu puno manja.


Započeli smo s pozicijama preko 25 metara dubine.


To su rubovi inače prekrasnih grota i ploča na kamenito pjeskovitom dnu koje se lagano ruši u dubinu.


Teren je položen tako da se treba voziti od kraja relativno daleko da bi se došlo na željenu lokaciju, a što bez broda i svih rizika koji plivaju u moru, nije izvedivo.


Prvih par pozicija sam pregledavao i tražio do 35 metara u vrlo mutnom i za 3 milimetarsko odijelo hladnom moru.


More se činilo pusto i kao da riba nije radila, a vidljivost je bila između 4 i 8 metara, tek na trenutke do 10 metara.


Na istim tim pozicijama sam lovio i par dana prije, međutim kao da sam bio na nekom drugom mjestu.


Nigdje ničega, a ako sam nešto i vidio, to bi bila riba do 4 – 5 kilograma koja mi nije primamljiva da bih pucao.


Zašto?


Pa u takvim morima se može dogoditi sve odjednom i sad.


To znači da se uvjeti jako brzo mijenjanju, doslovce u par metara, tako da se u svakom uronu može dogoditi susret s velikom ribom.


Nakon petnaestak urona rubovi ‘brakova’ nisu dali rezultat tako da sam se odlučio prebaciti u plavo u potrazi za gofovima.


More je bilo relativno mirno pa nakon pola sata vožnje i dvadesetak minuta sondiranja nalazimo sitnu ribu na dvadesetak metara dubine s tim da je dno bilo na 50 – 55 metara.


Ubacujemo fleshere te krećem raditi čeke u plavom.


Sitne ribe ima, psi se drže podalje i nisam im interesantan, a mene zanima hoće li se dići kakva velika glava s dna.


Gof inače voli mutno more tako da se dobro spustiti koji metar u ‘mutno’ ili kako domaći kažu ‘murky water’ i opet izdići da se privuče pažnja.


Često je to jedan sloj između sredine mora i samog dna, a ovaj puta je bio od 25 – 40 metara.


U tom mutnom moru ne vidite dršku puške tako da osjećaj urona s obzirom da znate da ima i drugih stanovnika koji imaju veće zube, a i teži su od vas, i nije pretjerano ugodan.


Poslije sat i pol vremena lov u plavom nije dao očekivani rezultat te se vraćamo na preostale brakove.


Bacam se na jedan brak koji počinje na 20 metara i završava na svojih 30 metara, a sam potez je dug 70 metara.


Nakon kratke pripreme zaranjam i ponirem prema dnu no s obzirom da nisam navikao na sistem lova s konopom i bovom direktno vezanima na sulicu, a koji je tamo nužan, skoro u startu mi zapinje konop oko peraje.


No nakon malog zamaha u stranu oslobađam se i nastavljam s poniranjem.


Padam na 24 metra i radim čeku.


Kurenat pojačava, no ni sitne ni velike ribe nigdje.


Vidljivost je oko 8 metara.


Papigače po običaju lagano kruže i neki manji snapperi koji su uobičajeni stanovnici takvih pozicija.


Nakon što sam vidio da se ništa posebno ne događa, pred sam kraj zarona krećem izranjat i otprilike u pola izrona uočim krajičkom lijevog oka jednu glavu koja prolazi u daljini.


Gof!


I to ne jedan nego dva!


U tom trenutku kurenat me već odvukao u plavo. Prestajem perajati prema površini i umjesto toga pustim se ponovo padat u stranu kako bi ih zainteresirao.


Bez straha kreću na mene i s obzirom da nemam pušku koja bi mogla odraditi posao za daljeg, odabirem manjeg jer je bio bliže.


Na prvu ga procjenjujem na nekih 25 kilograma.


Gof prilazi mirno i bez straha tako da gađam iza oka na sigurno mjesto.


Stošestica sa 2×18 milimetara i sulicom 140×7 milimetara odrađuje posao i probija ribu.


Koristim prve sekunde šoka da ga kontriram pa izranjam s nategnutim konopom.


Unatoč tome što sam pred krajem sa zrakom ne puštam konop i dokopavam se površine gdje kreće borba.


Barkariola informiram da radi o gofu od cca 25 kilograma.


Skoro centimetar debeo konopac i trideset litarska bova koja je napumpana na dva bara olakšavaju samu borbu.


Povuci – potegni, no riba vuče i mene i bovu.


Čim on popusti ja mu skratim metar – dva, a onda opet krene.


Ne dozvoljavam da se konop opusti jer imam jedno pero na sulici što bi moglo dovesti do toga da se gof oslobodi i da ga izgubim.


Barkariol u brodu mi skuplja pušku i ne prilazi mi blizu te me pušta da sam završim posao za koji trebaju dvije ruke.


Jedna je na svojevrsnom karabinu kroz koji ide konop, a direktno je vezan na bovu.


Za to vrijeme druga ruka drži ili konop ili iza karabina da ne popusti ako se ne omota dvaput oko kukice kroz koju prolazi, a što je jako teško, a i krajnje nepoželjno ako je riba u pokretu.


Nakon tridesetak minuta, unatoč dobrom pogotku, riba popušta i dovlačim je do površine.



Barkariol gleda i viče sretan:


– Nije ovo gof od 25! Mora biti preko 40!!!



A čudio se što mi je toliko dugo trebalo da ga izvučem.


Nakon par slika i dizanja u brod spremamo ribu na hladno te bacamo oklade koliko bi mogao biti težak.



More se počelo dizati i mutiti tako da na povratku prolazimo još pokoju poziciju no bez značajnog uspjeha jer je more postalo boje bijele kave.


Uz pratnju Hammerhedova se upućujemo u luku gdje nas čekaju domaći koji filetiraju i važu ribu. Vaga je pokazala nešto preko 45 kilograma iako osoblje koje važe, kažu da riba takve veličine izgubi između 3-5 kilograma nakon što duže vremena stoji u brodu.


Sve u svemu, izuzetno smo zadovoljni danom.


Iako nismo našli veliku cuberu, gof je izvukao dan, a i mi smo dobro stigli u luku jer je taman krenulo dizat more.


Nakon filetiranja uz očekivani tip($), riba je podijeljena dečkima što filetiraju i ostalim stanovnicima koji si ribu ne mogu priuštiti.


Mi smo uzeli nama dio za ručak, a što smo kasnije dali da nam spreme u restoranu u gradu.


Time smo završili taj dan ribolova nakon čega je slijedio bogati ručak i spremanje opreme za idući dan koji nas vodi dva sata sjeverno u La Ventanu malo mjesto u blizini grada La Paz, no to je već jedna nova priča…



Lovac: Bruno Hoti (34 godine)


Mjesto: San Jose Del Cabo – Sea of Cortéz / Baja California, Mexico


Temperatura mora: površina 20-22⁰ C


Dubine lova: 20-35 metara


Tehnike lova: Čeka / Čeka u plavom


Kurenti: 2 – 5 čvorova


Vidljivost: ovisno o mikrolokaciji 4 – 10 metara


Puška: Triton 106 duljina, gume 2×18 milimetara, sulica 140cm/7mm


Predvez: Sajla 2 milimetra spojena s konopom i bovom od 30 litara (2 bara)