Bura puše dugo, pretjerano dugo, gotovo da ne staje. Tako dugo burovito razdoblje odavno nismo imali. A onda, kad se malo primirila, obilno nas je zalijevala kiša. Bura, pa opet bura… Ponekad podnošljiva, ali češće jaka, olujna, čak i s orkanskim udarima.

Pomorski promet u prekidu, često javljaju mediji, veliki problemi u kopnenom. Prognoze, kada je bura u pitanju, nisu baš ohrabrujuće, ni dnevne, ni za nekoliko dana unaprijed. Meteorolozi stalno odašilju upozorenja i savjete. Ne krećite na put ako ne morate. Ali, ne radi se samo o putovanjima.

Najgori, a ne najbolji

Netko mora raditi, a vremenske nepogode to mu priječe. Na primjer ribari. Oni uvijek i isključivo rade na moru izloženi svim njegovim ćudima, na milost i nemilost vremenskim prilikama. Kad jako zapuše, a toga u posljednje vrijeme nije nedostajalo, oni ne mogu raditi, brodovi ostaju u luci, na sigurnom vezu.

Neradnih dana imali su i previše u proteklom razdoblju. Posebno su time pogođeni brodovi plivaričari, oni što love malu plavu ribu. Njima je upravo istekao prvi jesenski mrak, listopadski. Mrak u kojemu se, u pravilu, ostvaruju najbogatiji ulovi.

U listopadu i studenom. Teško je povjerovati da će ovogodišnji listopad potvrditi taj epitet. Malo se radilo i slabo lovilo. Mreže su često ostale suhe.

– Da, trebao bi biti najbolji mrak, ali će biti najgori, žali se Damir Uhač, zapovjednik riječkog plivaričara Adria jedan. Skupili smo nešto radnih dana, ali znatno manje nego što nam zakonski propisi dozvoljavaju.

Veliki dio plivaričarske flote radio je najprije u Kvarneru i Riječkom zaljevu. Kao i prijašnjih godina, doplovilo je više brodova iz Dalmacije. Očito, nije im se isplatilo. Otplovili su u matične luke prije isteka mraka, nije im se isplatilo. Istina, potjerale su ih i vremenske nepogode.

– Promijenili smo lokaciju, od srijede smo radili uz zapadnu obalu Istre, stacionirali se u Rovinju. Ništa bolje nismo lovili. Ostaje nam nada, možda će biti bolje krajem ovog mjeseca, poslije mjesečine, govori Damir Uhač.

Problemi za mnoge

Jesenski mjeseci, listopad i studeni, razdoblje je najvećih ulova srdele. Tvornice ribljih konzervi u to su vrijeme običavale napuniti skladišne kapacitete, stvoriti zalihe za dugo zimsko razdoblje lovostaja i skromnih ulova.

Bilo je godina kada su napunjeni svi raspoloživi rashladni kapaciteti, u tvornicama i na farmama tuna. Ponekad se ribu skladištilo i u hladnjače namijenjene čuvanju nekih drugih prehrambenih proizvoda.

Pamtim slučajeve iz vremena Jugoslavije, kada se ribu iz Rijeke vozilo u hladnjače u Sarajevo ili Novi Sad. Danas za takvo što nema potrebe, čak i da nema graničnih zapreka.

Kakvim se pokazao listopad u svojoj prvoj polovici, pitanje je hoće li veliki potrošači osigurati dovoljne zalihe za zimu. Što bi to značilo, ne samo za ribarstvo, nego i djelatnosti koje su na njega vezane – marikulturu i prerađivačku industriju, bolje je i ne pomišljati.

Do lovostaja koji počinje krajem godine ima još sedamdesetak dana. Valjda će se kroz to razdoblje i vrijeme primiriti, i – riba pojaviti.

Uostalom, posljednjih desetljeća svjedoci smo nepredvidivosti vremenskih prilika. Prosinac je znao obilovati lijepim, sunčanim danima. Ribari su svakodnevno radili, dobro lovili i ljutili se kada je nastupio lovostaj. Tko zna, možda im se posreći do kraja godine..?

Cjelodnevni iskrcaj

U bogatim ribolovnim vremenima dnevni listopadski ulov pojedini brodovi znali su mjeriti u vagonima, a ne tonama. Mnoštvo brodova s čitave obale znalo se nagurati u akvatoriju Kvarnera. Nitko nikome nije smetao i svi su dobro lovili. Baza im je bila u Plominu.

Jednom zgodom, prošlo je od tada desetak, možda i 15 godina, plominska luka bila je uistinu tijesna. Brodovi su bili vezani u četiri reda, preko četiri broda, neki su morali iskrcavati bogat ulov. Riva puna hladnjača svih mogućih registracija, domaćih i inozemnih.

A ribe kao u priči. Ljudi su umorni, padaju s nogu, a nikad završiti posao. Kratak predah za ručak, ne i odmor, nego nastavak. Sva sreća, vrijeme je bilo prohladno, kvaliteta ribe nije se kvarila.

Bližila se večer, dio brodovlja isplovljava, a neki još iskrcavaju. Posljednji je završio i isplovio u 19 sati. Drugi su već svijetlili!

Miješani ulovi

Jesenski mrakovi donose bogate ulove srdele. Tako biva u normalnim godinama. Ova nije takva. Za minulog mraka u Riječkom zaljevu i Kvarneru lovilo se miješanu ribu, srdele i inćune. U to su se mogli uvjeriti i posjetitelji naših ribarnica.

Gotovo svakog dana moglo se kupiti inćune, ali i plavice. Osobno sam svjedočio ponudi kada je bilo više inćuna nego srdela. I plavica više nego u ljetnim danima.

Struktura ulova u istarskom akvatoriju također je miješana, informira me Damir Uhač. Uz srdelu, love se plavice. Znam, njihovi ulovi ne oduševljavaju ribare. Ponešto uspiju prodati u maloprodaji na ribarnicama.

Problemi nastaju ako ulove veće ili velike količine. Izvozno tržište plavicu ne traži, ne prihvaćaju je pogoni za preradu, niti farme tuna. Što s plavicama, mnogo puta pitali su se ribari.

Dobro je malo uloviti ono što će uspjeti prodati istog dana na ribarnici. U posljednje vrijeme čak im je maloprodajna cijena bila veća. Razlog je lako dokučiti, u jednom dužem razdoblju uopće ih nije bilo na ribarnicama.

Skromniji ulovi nisu se odrazili na dnevnu ponudu male plave ribe u našim ribarnicama. To je zadovoljavalo. Uostalom, puno puta slušao sam ribare – nitko se nije hvalio velikom prodajom na ribarnici. Zaradi se za panatiku, najčešći je odgovor.