Sa svoje lijeve strane uočavam siluete dvije velike orade koje idu pravo prema meni, pa odmah potom i treće koja malo zaostaje za njima. Tek kad su mi prišle u domet imao sam jasnu sliku o kakvim se prekrasnim primjercima radi. Laganim pokretom pratim vidno veću oradu…
povezane vijesti
Piše: Sergej ORAHOVAC
Nije mi bilo u planu to jutro ići u ribe.
Navio sam alarm i rekao sebi:
– Ako se probudiš, dobro da je, ako ne, onda neki drugi dan.
Srećom budim se baš onako kako ja to volim, u ranim jutarnjim satima.
Ispijam kavu i pravac na more.
A to je jutro bilo baš mirno, bez imalo vjetra, skoro pa mrtva bonaca.
Idealno.
Oblačim se lagano i upadam u more. Pravim prvi, pa potom i drugi zaron na nekih 6 do 7 metara dubine.
Nedugo nakon što sam legao na dno sa svoje lijeve strane uočavam siluete dvije velike orade koje idu pravo prema meni, pa odmah potom i treće koja malo zaostaje za njima.
Tek kad su mi prišle u domet imao sam jasnu sliku o kakvim se prekrasnim primjercima radi. Laganim pokretom pratim vidno veću oradu koja se polako priprema za odlazak.
Na trenutak zastaje, pa opet kreće ali u mom smjeru.
I tad se odlučujem za hitac.
Pogodak je bio dosta nisko tako da odmah krećem prema njoj iz straha da se ne pocijepa.
Na moju sreću ostaje na predvezu.
Adrenalin je na vrhuncu.
Na suhom je važem.
Kapitalka od 5,8 kilograma! Do sad, moja najveća…
