Povukao sam panulu za cara na klasičan način. Rekli bi, ništa novo i ništa epohalno… Dubina je bila 60 metara. Uživao sam u moru i suncu. A onda je lignja zašijala. I nije prošlo par sekundi kada je došlo vrijeme za kontru…
povezane vijesti
- Dobra priprema je pola uspjeha. Složio poseban predvez pa ulovio kapitalnog kantara
- Jeste li sigurni u boju ješke i olovnice koju koristite u ribolovu? Možda bi trebali razmisliti o tome kako to ribe doživljavaju
- Lovite li isključivo jednom tehnikom i jednim priborom? Možda je vrijeme da proširite krug djelovanja
S Paga nam se javio Marino Buljanović, ribolovac koji ne propušta priliku za okršaj s kapitalcima kad god mu se pruži prilika. I ovoga je puta pošao po jednog kapitalaca, pa je naišao na drugog. Evo što nam je Marino ispričao o svom ulovu:
– Ma nema tu neke velike priče. Iz fotelje ili sa kauča nitko nikada ništa nije ulovio osim križobolje i išijasa. Treba ići na more i biti na moru. Tamo su ribe i samo se na taj način može nešto uloviti – priča nam Marino.
– Uopće nije važno što se lovi. Ako je ribolovac uporan i malo razmišlja, velika riba će doći. Puno puta se dogodi da se krene loviti jedna vrsta, a naiđe se na nešto sasvim drugo. Koji puta je to ugodno, a koji puta i ne baš tako ugodno iznenađenje, ali je sve to dio ribolova i u svemu tome zapravo treba znati uživati – nastavlja Marino svoju priču.
– Ovoga sam se puta odlučio okušati u panuli. Zimski zubaci nisu česti i na nekim ih je terenima poprilično teško i pronaći i uloviti. Paški kanal je po tome poprilično zahtjevan jer zimske temperature konfiguriraju vrlo specifičnu liniju termoklina koju i nije baš najjednostavnije pratiti.
No kako sam rekao, ribolovu se valja prilagoditi.
Tako sam povukao panulu za cara na klasičan način. Rekli bi, ništa novo i ništa epohalno.
Dubina je bila 60 metara. Uživao sam u moru i suncu. A onda je lignja zašijala. I nije prošlo par sekundi kada je došlo vrijeme za kontru. Odmah sam znao da nije ništa ogromno, a i da nije zubatac. Ipak težina me iznenadila tako da sve do površine nisam bio siguran što vadim. A kad se na površini ukazao kantar ostao sam vrlo ugodno iznenađen. Ovoliki se kantari jako dugo vremena nisu vidjeli na ovom području. Nekad ih je bilo jako puno. Postojala su i mjesta koja smo zvali kantarišta.
A kad sam ga bacio na vagu nisam mogao sakriti osmjeh. Samo pet deka je falilo do dva kila! Ovakvi su zaista rijetki – ispričao nam je Marino Buljanović.
