Preplivavanje uvala, rijeka, jezera, tjesnaca od davnina je privlačilo ljude. Stari Grci također su plivali na otvorenim vodama, o čemu govori mit o Heri i Leandru. Prema mitu, Hera je bila svećenica božice Artemide i čuvala je vječnu vatru u hramu u Sestu, na tračkoj obali Helesponta (Dardaneli). Tijekom jedne od čestih zabava mladi Leandar iz grada Abida, na maloazijskoj obali Helesponta, zaljubio se do ušiju u Heru. Počeo ju je tajno posjećivati tako što je svake noći preplivavao tjesnac. Hera je, da bi mu olakšala plivanje po mrklom mraku, svake noći palila vatru na kuli. Jedne noći, za velike oluje, vatra se ugasila, te su valovi Leandra bacili na oštre hridi i on se utopio. Kada je Hera pronašla tijelo ljubavnika, od tuge i očaja skočila je u more i umrla.

Iako je znatno poslije, 1821., poznati engleski pjesnik Lord Gordon Bayron također preplivao Dardanele, njega ne smatraju pionirom daljinskog plivanja modernog doba, nego je to kapetan Mathew Webb, engleski plivač koji je pedesetak godina poslije preplivao La Manche od Dovera na engleskoj obali do rta Gris-Nez na francuskoj. Od tada se pokret daljinskog plivanja širi, te je danas u svijetu više od 2.500 dužih plivačkih maratona.

HRVATSKA TRADICIJA

Hrvatski Jadran, s gotovo savršenim uvjetima za plivanje, ima dugu i bogatu tradiciju ovog sporta, kao i zapažene rezultate daljinskih plivača na svjetskoj sceni. Prvo službeno natjecanje u daljinskom plivanju u svijetu uopće bilo je prvo Europsko prvenstvo u daljinskom plivanju, koje je 2. i 3. rujna 1989. održano u Starom Gradu, na otoku Hvaru.

Privatni album

U Hrvatskoj, osim daljinskog plivanja, nema sporta u kojem je neki hrvatski sportaš držao apsolutni primat u svijetu punih 12 godina kao Branko Žižek od 1939. do 1951. godine i legendarni Veljko Rogošić od 1967. do 1982. Njihovim smjerom ide i Dina Levačić, nedavno primljena u Međunarodnu kuću slavnih plivačkih maratonaca (International Marathon Swimming Hall of Fame) kao počasna članica plivačica. Tim priznanjem Dina je postala prva žena iz Hrvatske primljena u IMSHOF kao počasna članica – plivačica, što je iznimno svjetsko priznanje, koje su u Hrvatskoj prethodno stekli tek spomenuti Veljko Rogošić, 1998. kao plivač, Vicko Šoljan, 2007. kao administrator, te Faros maraton 2012., kao organizator.

Privatni album

– Velika je čast biti primljena u International Marathon Swimming Hall of Fame jer je to izbor kolega koji su prijašnjih godina također bili izabrani kao najbolji plivači maratonci svijeta – kazala nam je Dina nakon povratka u Hrvatsku te dodala da je za nju to odgovornost i poticaj za daljnji predani rad, promociju sporta, plivanja na moru kao aktivnosti koja je zdrava i predivna. Pogotovo za nas u Hrvatskoj, koji možemo plivati i trenirati u najljepšem moru na najbolji mogući način, kaže Dina, te nastavlja svoju priču: »Ovo međunarodno priznanje zapravo je priznanje za mojih proteklih dvadeset godina rada, truda, motiviranosti i odricanja. I koliko god mislila da mi nije stalo do nagrada i priznanja, lijepo je vidjeti da ljudi i stručnjaci prepoznaju i poštuju to što radim.«

OBITELJ OSLONAC

Dinina predanost plivanju dobiva veću vidljivost i nakon što je završila serijal maratona Oceanovih sedam i tako postala najmlađa žena u povijesti kojoj je to uspjelo. Skupinu tih velikih sedam plivačkih maratona (The Oceans 7) čine Cookov prolaz na Novom Zelandu, prolaz Catalina u Kaliforniji, kanal La Manche u Europi, prolaz Molokai na Havajima, Tsugaru u Japanu, Gibraltarska vrata i Sjeverni kanal, između Sjeverne Irske i Škotske. Zamišljen 2008. godine kao pandan planinarskom izazovu Sedam vrhova, Oceanovih sedam do sada su preplivala, koliko je nama poznato, trideset i tri plivača na svijetu, uključujući Dinu, koja je bila i ostala najmlađa od njih. Svaki od tih napornih maratona ima neku svoju priču i posebnost i svaki je bio avantura za sebe, priča Dina.

– Nijedan od njih nije prošao potpuno savršeno i na svakom je bilo situacija koje sam morala specifično rješavati. No ljepota ovog sporta je u tome što ne znaš što te čeka na moru, pa na svakom preplivavanju naučiš nešto novo o plivanju i o samom sebi. To je aktivnost koja te izgrađuje, jača karakter i formira te kao bolju osobu za druge stvari u životu, a ne samo u plivanju.

Privatni album

Kad smo kod drugih stvari, Dina priznaje da njezina svakodnevnica nije nešto posebno uzbudljiva, niti je drukčija od one drugih ljudi. Zna ponekad biti hektična i dosta naporna. Zapravo je to standardna svakodnevnica ljudi koji se bave s više stvari u isto vrijeme. Svodi se na to da, ovisno o dnevnoj rutini, mora uskladiti trening i posao s ostalim obavezama.

– Trudim se svaki dan biti na treningu i uglavnom uspijevam u tome. Što se prehrane tiče, nastojim je uravnotežiti tako da bude nutritivno ispravna i zdrava. Fokus na prehranu, te pretjerivanje u restrikciji ili prejedanju, mislim da nije dobar. Uglavnom izbjegavam ekstreme u svemu, pa i u prehrani, te jedem osluškujući potrebe i signale tijela – kaže Dina.

Dina dodaje da joj je u privatnom, poslovnom i plivačkom životu obitelj velik oslonac jer je pokraj nje u svim životnim izazovima kako obrazovnim, svakodnevnim tako i plivačkim.

– Moja obitelj meni je glavna pokretačka snaga. Uz mene je oduvijek. Prvi maraton plivala sam s devet godina. Roditelji su, znači, od početka plivačke karijere uz mene. Pogotovo mama Željana, koja je bila vjerojatno na svim brodovima tijekom mojih preplivavanja. Ona me prati s velikom pozornošću. Svaki moj plivački pokret nadzire. To mi puno znači jer znam da je u pratnji na brodu netko tko stalno bdije nad mnom i tko nikada neće dopustiti da mi se nešto loše dogodi. Mama i tata su u mladosti bili rekreativni sportaši. Vole sport i sve oko sporta. Često volontiraju na trailovima i triatlonima te organiziraju plivačke maratone i slično.

PLIVA OD VRTIĆA

Tata Mladen prisjetio se da Dina pliva od vrtića, na plivanju se socijalizirala i vidjelo se da uživa u plivanju:

– Trener je brzo prepoznao da je ona izdržljiva osoba i usmjerio je duljim disciplinama. Kada je krenula s maratonima, vidjeli smo da se jednostavno zapalila, da ima želju ići na sve dalje i jače izazove. Posebno nas je iznenadilo kada smo shvatili da odlično podnosi hladnu vodu. Mi smo praktično svoje živote podredili njezinu plivanju. Godišnje odmore uzimamo da pratimo nju, a supruga sate provodi pišući prijave na natječaje. Ovaj njezin ulazak u Kuću slavnih još je jedna potvrda kako je sve vrijedilo tolikog njezina treniranja i naše nesebičnosti.

Dalje Dina ističe da je obitelj na neki način povezana sportom.

Privatni album

– Tu je i moja sestra Damjana, s kojom sam krenula u plivanje i s kojom sam isplivala prvi plivački maraton. Dakle, svi moji su izravno uključeni u priču i svatko pridonosi na svoj način mome uspjehu i uspjehu naše obitelji.

Mora su često hladna, mračna i negostoljubiva mjesta za ljude, pa smo pitali Dinu kako se nosi s vremenskim nepogodama, valovima, unutarnjim strahovima i nelagodama na preplivavanjima:

– Svako plivanje je novi izazov. Nešto novo s čime se moraš nositi i naći način kako prijeći prepreke. Hladnoća, plivanje po noći i beskrajno ponavljanje istih pokreta… Kada bolje razmislim, samo preplivavanje je, recimo to tako, najlakši dio procesa. Puno je teže ostati u treningu cijelo vrijeme, cijelu godinu i tako dvadeset godina. Svaki dan moraš ulaziti u hladnu vodu i plivati. Znaš da će ti biti grozno, a moraš ući u more i suočiti se sa samim sobom. Mislim da je to svim plivačima najteži dio. Zapravo, kod maratona je općenito taj psihološki moment najvažniji i on je taj koji vas izdiže iznad onih koji prije ili poslije odustanu. Bez svakodnevnih treninga gubi se forma, nužna za loše trenutke na moru, koji traže prisebnost i usredotočenost na nastavak maratona.

Zamolili smo Dinu da izdvoji najbolji i najgori trenutak svoje plivačke karijere:

– Teško mi je izdvojiti najbolji trenutak u posljednjih dvadeset godina. Ima jako puno trenutaka i detalja koji su mi ostali u pamćenju kao jako lijepi i koji su definirali neke kasnije stvari. Stvarno ih je puno. Od prvog isplivanog maratona, dugog dva kilometra u Omišu s devet godina, maratona od deset kilometara s trinaest godina, preko Faros maratona, do isplivanih prvih šesnaest kilometra, kada se sve i zakotrljalo. Drago mi je i osvajanje medalje na svjetskom kupu u Kanadi. Zatim sva preplivavanja Oceanovih sedam i na kraju ovo primanje u Kuću slavnih. Meni je, pretpostavljam, i ostalima, koji se bavimo ovakvim aktivnostima, teško odgovoriti na ovo pitanje jer mi je cijela plivačka karijera velika avantura i veliko zadovoljstvo urešeno s puno ljepote. Bilo je i teških i nepredviđenih trenutaka, ali i oni nose ljepotu jer sam iz njih naučila puno toga, izvukla iskustvo i pokazala sebi da su sustavni i naporni treninzi te stil života koji vodim ispravni.

SLOBODA JE INSPIRACIJA

Od svih mora svijeta koje je more najbolje za plivanje, pitamo Dinu pretkraj razgovora:

– Neki će reći da sam subjektivna. Vjerujte, nisam! Meni je definitivno najdraže plivati u našem Jadranu. Pogotovo na meni dragim lokacijama. Imamo predivno more, predivne lokacije. Sigurna sam da ih trebamo što više obilaziti i uživati u plivanju na njima. Treba paziti i voljeti naše predivno more i ponašati se prema njemu na pravi način da bi ostalo takvo, najljepše na svijetu.

Kad smo kod Jadrana, Dina najavljuje da će za nekoliko tjedana plivati s Golog otoka i Svetog Grgura na kopno:

– Da, to će biti svojevrsna priprema prije jesenskog putovanja u San Francisco, gdje bih trebala plivati od Alcatraza i oko Angle Islanda. Ideja nije zapravo originalno moja. Postoji nekoliko ljudi koji pokušavaju otplivati »bjegove s otoka« koji su služili kao zatvori (Prison escape). Ideja je došla zapravo od američkog Irca koji želi skupiti što više »bjegova iz zatvora« s otoka, a takvih je, mislim, šezdeset na svijetu. Kako je holivudski film »Bijeg iz Alcatraza« popularizirao istoimeni zatvor i plivanje s tog otoka, pomislila sam – zašto da i ja ne otplivam od zloglasnih otoka – zatvora kao što su Goli otok i Sveti Grgur, preko predivnog mora do kopna.

SVJETSKA, A NAŠA

Hrvatska mora biti sretna i ponosna što je daljinska plivačica Dina Levačić primljena u International Marathon Swimming Hall of Fame (IMSHOF), Kuću slavnih, koja se nalazi na otoku Jersey u Velikoj Britaniji. Dina Levačić je prva Hrvatica koja je primljena u IMSHOF kao počasna članica plivačica. To je iznimno priznanje koje su iz Hrvatske prethodno stekli samo Veljko Rogošić (1998., plivač), Vicko Šoljan (2007., administrator) i Faros maraton (2012., organizacija). Čast je što su ime Dine Levačić i hrvatska zastava ponovo upisani na popis nevjerojatnih ljudi koji su primljeni u to iznimno društvo i što su tim priznanjem prepoznata njezina postignuća. To je ujedno i jedno od najviših priznanja koje maratonski plivač može dobiti na svjetskoj razini, ali je i veliko osobno postignuće. »Ovo je velika čast, koja slavi mojih proteklih 20 godina rada, truda i odricanja zbog daljinskog plivanja. Nadam se bar još 20 godina plivanja, novih avantura i dijeljenja uspomena s meni najmilijima«, rekla je za Hinu nakon svečanosti Dina Levačić.

PISANJE POVIJESTI

Dina Levačić upisala se u povijest kao jedina Hrvatica koja je preplivala svih velikih sedam plivačkih maratona – Oceanovih sedam, te je ujedno najmlađa žena na svijetu kojoj je to uspjelo, čime se upisala u Guinnessovu knjigu rekorda. Osim toga, Dina je druga žena u povijesti daljinskog plivanja koja je u razmaku od 90 dana isplivala trostruku krunu daljinskog plivanja: mostove Manhattana u New Yorku (46 km), Kalifornijski zaljev od otoka Cataline do San Pedra (33 km) i La Manche (34 km). Svakako treba spomenuti i to da je preplivala kanal Kaiwi (43 km) 2019., kanal Tsugaru (30 km) 2022., Gibraltarski tjesnac (15,5 km) i Sjeverni kanal (34 km), a 2023. godine, točnije, 14. ožujka, na 27. rođendan, i Cookov prolaz (23 km). Impresivnoj listi dodala je tri zahtjevna i opasna maratona u Južnoj Africi. Dinin sportsko-humanitarni projekt »104 Dalmatinca« za cilj je imao povezivanje dalmatinskih otoka, otočića i hridi u četiri dalmatinske županije te promicanje ljepota Hrvatske i Dalmacije u svijetu. Prva etapa počela je plivanjem oko hridi Ježinac u Splitu, a završetak projekta obilježen je na hridi Školjić u Kaštelanskom zaljevu. Dina je uza sve diplomirala na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, smjer edukacijska rehabilitacija (defektologija), te vodi obrt.